Alisa Čanovič (34) iz Trnopolja kod Prijedora punih 16 godina nada se da će upoznati biološku majku, koja ju je ostavila odmah po rođenju.

Za “EuroBlic” priča da joj je celi život dobio sasvim drugi smisao kada je sa 18 godina saznala da su ljudi za koje je mislila da su joj roditelji, Besima i Mustafa Čanović, zapravo njeni usvojitelji.

Nakon toga i sama je postala majka dvoje dece i ne može da pobegne od potrebe da sazna biološko poreklo.

Moj otac Mustafa, koji me usvojio, umro je kada sam imala četiri godine. Ja i majka Besima ostale smo same, u ratu smo napustile Trnopolje i bile u Hrvatskoj. Nakon rata došle smo u Sanski Most, tu sam saznala da sam usvojena. Najgoru vest u životu saopstila mi je žena koju nisam dobro poznavala. U razgovoru na ulici rekla mi je da mi Besima nije majka – priseća se Čanovićeva.

Dodaje da nije htela da otkrije Besimzi šta je čula, jer je bila teško bolesna, ali joj nakon određenog vremena, ipak otkrila tajnu.

-Jedan dan sela je kraj mene i počela priču. Rekla je da je bila jedna mlada žena koju je momak ostavio nakon što je zatrudnela i da je ta žena moja prava majka i to je bilo sve štoje rekla o mom poreklu – kaže Alisa.

Dodaje da je nakon tog mučnog razgovora Besima ubrzo umrla i to kada je ona napunila 18 godina, nakon čega ostaje sama. Kaže da je nakon srednje poljoprivredne škole želela da upiše fakultet, ali nije imala finansijske uslove.

Naredne godine udala se i sa mužem vratila u Trnopolje, na imanje usvojitelja, gde i sada žive sa troje dece.

Za „EuroBlic“ kaže da godinama pokušava da otkrije svoje poreklo te da je posredstvom očevog rođaka otišla u Dečji dom „Bjelave“ u Sarajevo.

– Razgovarala sam sa tadašnjim direktorom, koji mi otkrio da me se majka odrekla i da o mome ocu nema podatke. Usvojena sam sa šest meseci života, a u papirima koji su bili potrebni za usvajanja pisalo je da sam rođena u Prijepolju – sa suzama u očima kaže Alisa.

Priča da je tužna, ali da je u razgovoru sa nadležnim iz Doma saznala da joj je biloška majka rođena u Sarajevu.

-Razumem da je bila mlada kada me rodila i da je imala 17 godina. Verovatno je morala da krije trudnoću znog predrasuda okoline, ali ne razumem što me nikada nije potražila. Volela bih čuti njenu stranu priče pošto me je ostavila i šta se desilo. Možda moj otac i ne zna da postojim, možda negde živi sam i rado bi me prihvatio – priča ona.

U sebi gaji nadu da ju je majka ipak negde iz nekog prikrajka posmatrala kako bi se uverila da je živa i zdrava.

-Imam troje dece, Merjemu (10), Melisu (8) i Benjamina (4) i najsretnija sam na sveti kad ih gledam vesele i zdrave, ako ne mogu kupiti kilogram banana, kupim ih tri, pa podelim njima. Zato ne znam kako moja majka, ako ima još dece, može bezbrižno da živi, a da ne zna kako sam ja i da li mi nešto treba – pita se ona.

Deca su i razlog zbog kojeg će do kraja života tragati za tim da sazna da li imaju negde rodbine.

-Veliki sam borac, tražiću da deca znaju ko im je rodbina, jer život je čudo, u to sam se uverila. Nikada se ne zna gde će ih životni put odvesti, da se, ne daj bože, desi da se zaljube u nekoga ko im je rod – ističe i dodaje da je najtužnija za praznike, jer nema rodbinu koju bi posetila i koja bi kod nje došla na veselja.

OBOLELA OD DIJABETISA VEOMA MLADA

Nakon prvog poroda, kada je imala 23 godine Alisi je otkriven dijabetes.

– Doktori su mi rekli da je to posljedica stresa i pitali me da li sam se nasekirala. Nasmejala sam se i odgovorila da su mi potrebne tri knjige kako bi im opisala svoj život – kaže ona.

Od tada četiri puta dnevno prima insulin. Svaki stres dodatni je udarac za njeno zdravlje, zato u potrazi za biološkim roditeljima ima i dozu opreza.

-Volela bih uh upoznati i reći deci da imaju baku i dedu, ali paziću da me ne povrede ako kažu da ne žele sa mnom da imaju kontakt – poručuje Alisa

EuroBlic