Tri dječaka i tri djevojčice, jedna učiteljica, tri odjeljenja u jednom.
To je područna škola “Mladen Stojanović” u Gornjoj Ravskoj, jednoj od najudaljenijih škola na području grada Prijedora.
Prašnjavom cestom po brdima rudnika Ljubije i visinama koje odvlače poglede u nepregledne daljine došli smo do ove nekada jedne od “jačih” škola prijedorske regije po broju učenika.
Slika koja nas dočekuje je neopisiva.
Mala četa đaka sa svojim roditeljima i novom učiteljicom ispred škole upoznaju se i radosno razgovaraju.
Pridružujemo im se, ulazimo zajedno u učionicu gdje zidovi ćute, školska tabla plače za kredom a plakati bi mogle i razne slike okačeni na neumorne zidove govore.
Govore tiho, nečujnim glasom da tu, upravo, u ovoj školi ima života i to onog dječijeg, školskog, života koji ostaje za čitav život i iz kojeg “izrasta” pravi čovjek.
U razgovoru sa đacima, učiteljica Tanja Rajilić nije krila oduševljenje što je započela stalni radni odnos baš u Ravskoj.
“Ovdje je prelijepo. Čula sam da su ovo dobri đaci. Samo još put popraviti i sve ćemo nekako savladati”, ističe Rajilićeva.
Na malim ograncima “živi” čitavo stablo, pa tako i ova škola koja je ove godine bogata za dva prvačića i to za Acu i Timija , kako im odmah drugari počeše laskati.
Ovoj maloj četi đaka, kako ih na početku nazvašmo, ne treba ništa, a u stvari treba sve.
Zadovoljni su samo onim šta imaju a pravo drugarstvo im je itekako najvažnije.
Ostalo će prevazići sami, pa i uslove u kojima odrastaju kao pravi ljudi.
Sigurno će tako biti.
Tekst i foto – Mladen Karan/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
