{"id":62728,"date":"2016-10-06T20:29:30","date_gmt":"2016-10-06T18:29:30","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=62728"},"modified":"2016-10-06T20:29:30","modified_gmt":"2016-10-06T18:29:30","slug":"otkrivamo-istinu-kako-je-spasen-bezimeni-covjek-iz-prijedora-fotovideo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=62728","title":{"rendered":"OTKRIVAMO ISTINU: KAKO JE SPA\u0160EN BEZIMENI \u010cOVJEK IZ PRIJEDORA \u2013 FOTO\/VIDEO"},"content":{"rendered":"

\"24sata-sajid-perica-1\"<\/a>Novinar 24sata Hajrudin Merdanovi\u0107 u intimnom tekstu otkriva kako se osje\u0107ao razotkrivaju\u0107i pri\u010du o Perici Matasu, jedno od najve\u0107ih pri\u010da u njegovoj karijeri.<\/p>\n

Jutro je. Vru\u0107i kolovoz. Zvoni mi mobitel. Broj mi se \u010dini poznat. Javljam se. \u010cujem smireni glas s druge strane: pristojno se predstavlja i pita me: \u201cHej! Ho\u0107e\u0161 li jednu toplu ljudsku pri\u010du? Naravno da ho\u0107u. O \u010demu je rije\u010d? Postoji \u010dovjek u jednoj bolnici za kojeg nitko godinama ne zna tko je.\u201d<\/p>\n

Zbunjen sam. Sva\u0161ta sam u \u017eivotu \u010duo. I vidio. Ovo mi se \u010dini kao nevjerojatna, nedo\u017eivljena pri\u010da. Novinar sam, znati\u017eelja se odmah rodila. O \u010demu je tu rije\u010d, za Boga, pitam se i grozni\u010davo sla\u017eem u glavi po\u010detne informacije koje sam dobio od sugovornika. Ako je istina, a nemam nikakav razlog ne vjerovati sugovorniku, onda sam pred nevjerojatnom pri\u010dom koja bi mogla zaista promijeniti ne\u010diji \u017eivot. U redakciji su zate\u010deni.<\/p>\n

\"24sata-sajid-perica-2\"<\/a>Dogovaramo se \u0161to dalje. Jasno nam je. Putujem hitno na Rab. Tamo, u psihijatriskoj bolnici, \u010deka me \u201cmoj\u201d \u010dovjek bez identiteta i njegovi dobri ljudi koji 36 godina vode brigu o njemu. Kazali su mi da je dobio ime Perica Matas (tad sam prvi put \u010duo kako ga zovu) samo da ga lak\u0161e mogu evidentirati u bolni\u010dkim knjigama. On nema svojih stvari, slika iz djetinjstva, bilo kakvih uspomena, ba\u0161 ni\u010deg. Kao da je prognan iz \u017eivota. Razmi\u0161ljam dok se vozim autocestom prema moru.<\/p>\n

\u0160turi podaci jedino ka\u017eu da su ga u kolovozu 1980. godine na\u0161li kako luta okolicom Drni\u0161a. Imao je tad izme\u0111u 16 i 18 godina. Mentalno je retardiran. Ne govori artikulirano. Te\u0161ko je bilo i\u0161ta od njega tada doznati. Pogotovo odgovore na klju\u010dna pitanja: tko je, odakle dolazi, kako se na\u0161ao u pustopoljini drni\u0161ke Zagore…Milijun pitanja roji se glavom, a nemam niti jednog suvislog odgovora. Samo naga\u0111anja. Zasad. Pericu su prvo smjestili u splitsku bolnicu. Postoji trag. Njegovo pshijatrijsko vje\u0161ta\u010denje koje je potpisao dr. Milas. Pi\u0161e da je pacijent te\u0161ko du\u0161evno zaostao. Savr\u0161ena dijagnoza za trenuta\u010dni transport u Psihijatrijsku bolnicu Rab.<\/p>\n

\"24sata-sajid-perica-3\"<\/a>Za njega su se tamo brinuli 36 godina i osigurali mu sve \u0161to su mogli. No i oni su poku\u0161avali, pisali, tragali ne bi li mu se na\u0161la obitelj i jo\u0161 bolja skrb. Na sve su mu na\u010dine, za razliku od dr\u017eave, poku\u0161ali vratiti dio ljudskosti koje su mu \u017eivotne okolnosti tako grubo oduzele.<\/p>\n

Vrt bolnice u Rabu mirno je mjesto. Prepun zelenila i sjene. Tamo me \u010dekao Perica kad sam ga prvi put vidio. Mr\u0161av, u uredno zakop\u010danoj bolni\u010dkoj pid\u017eami s hla\u010dama navu\u010denih preko trbuha. Sjedio je na drvenoj klupi zajedno s Helenom Grubi\u0161i\u0107, socijalnom radnicom u bolnici.<\/p>\n

Pru\u017eio sam mu ruku. Gleda me radoznalo. Ne mo\u017eemo verbalno komunicirati. Svejedno, Perica se dr\u017ei sasvim prijateljski. Smije se. Vedar neki tip, mislim u sebi. Gospo\u0111a Grubi\u0161i\u0107 pri\u010da mi o njemu. \u201cNikad nam nitko nije dao neku korisnu informaciju o njemu. Kad bi on bio zdrav i mogao ne\u0161to re\u0107i o sebi, bilo bi lak\u0161e, no ovako je vrlo te\u0161ko. Njega kad pitate, Perice gdje ti je ku\u0107a, on odgovori, ovdje u Kamporu, misle\u0107i na bolnicu jer i ne zna za ni\u0161ta drugo. U bolni\u010dkoj kantini stoji \u0161alica s natpisom \u2018Za Peru\u2019. U \u010da\u0161i svi ostave pokoju kunu za njega. Perica, jasno, dobiva i redovite bolni\u010dke obroke\u201d, kazuje socijalna radnica.<\/p>\n

\"24sata-sajid-perica-6\"<\/a>Zaljubljen u Kolu<\/p>\n

Idemo svi zajedno u kantinu. Mali du\u0107an za pacijente i osoblje bolnice. I zaista. Na rashladnoj vitrini stoji \u010da\u0161a koju je spominjala socijalna radnica. Uvijek se unutra na\u0111e pokoja kuna za najve\u0107u Peri\u010dinu strast. Bocu poznatog bezalkoholnog pi\u0107a. To voli vi\u0161e od svega, ka\u017eu mi. Kupujem mu kolu. Onu od 0,33 litre. Plasti\u010dnu. Staklene ambala\u017ee nema. Zbog za\u0161tite pacijenata. Brzo je otvara i ispija cijelu nevi\u0111enom brzinom. Jo\u0161 se i dobro zagrcnuo pa ga gospo\u0111a Grubi\u0161i\u0107 bri\u017eno lupa po le\u0111ima.<\/p>\n

Perica praznu bocu onda stavi u d\u017eep na prsima. Ali naopako. To je znak da \u0107e rado popiti jo\u0161 jednu kad mu je netko kupi, obja\u0161njavaju mi. Zanima me kako Perica \u017eivi, kakav je u kontaktu s drugima. \u201cUvijek je nasmijan, jednostavan. Komunikativan\u201d, otkrila je Sanja Katalini\u0107, psihijatrica iz rapske bolnice. \u201cVoli cure i rado komunicira sa \u017eenskim osobama. Nije agresivan. Sura\u0111uje, a kad mu se ne\u0161to ka\u017ee, to i odradi. Jasno, bilo kakve ozbiljnije obaveze ili nekakav ozbiljniji rad za njega predstavljaju te\u017ei problem. A na neki svoj na\u010din pun je \u017eivota.\u201d<\/p>\n

\"24sata-sajid-perica-4\"<\/a>Najdra\u017ei pacijent u bolnici<\/p>\n

Jasno vidim da Perica nije nesretan u bolnici. Ipak, on za drugo i ne zna. Psihijatrica tako\u0111er ka\u017ee da voli skretati pozornost na sebe. \u201cPonekad se iz \u010dista mira sru\u0161i na pod. Onaj tko ga ne poznaje mislio bi da mu je pozlilo, a on se zapravo pona\u0161a kao dijete. Nekad privla\u010di pozornost \u017eale\u0107i se da ga boli zub ili glava. Zapravo je jako drag. Novu godinu, Bo\u017ei\u0107 i ine blagdane slavi zajedno s ostalim pacijentima.\u201d<\/p>\n

Bio sam potpuno \u0161okiran kad su mi kazali da je Ministarstvo zdravlja odlu\u010dilo vi\u0161e ne pokrivati tro\u0161kove Peri\u010dina boravka u bolnici. Nakon 36 godina u\u010dinila je to neka nevidljiva birokratska ruka, li\u0161ena empatije i zdravog razuma.<\/p>\n

\u201cOn je jednostavno tu dio nas. I to nevjerojatnih 36 godina! I kad \u010dovjek prou\u010dava sva ta dopisivanja, prepisivanja, svu tu papirologiju o njegovu identitetu, shvati\u0161 da tih 36 godina nikome nije stalo do njega. A i on je bio ne\u010dije dijete. I eto, \u010dije, to se ne zna. Ostavljen je negdje, pretpostavljam. Ako je na\u0111en u adolescenciji gotovo kao formirana osoba, negdje je \u017eivio. Da se netko stvarno zainteresirao za ovaj slu\u010daj, to bi se davno rije\u0161ilo\u201d, odrje\u0161ita je gospo\u0111a Katalini\u0107.<\/p>\n

\"24sata-sajid-perica-5\"<\/a>36 dana i 36 godina<\/p>\n

Ve\u0107 tada mi je bilo sasvim jasno da negdje mora postojati neki trag o pravom identitetu Perice Matasa. Unato\u010d potpunom ignoriranju svih dr\u017eavnih institucija. Gotovo 40 godina!<\/p>\n

Bili smo u Drni\u0161u, mjestu gdje je Perica prona\u0111en. Pro\u0161li smo cijeli grad i okolicu, ali bez ikakvog uspjeha. Zakopali smo se u arhive i baze podataka. Opet isto. Nitko o Perici ni\u0161ta nije znao. Frustracija je rasla. Pri\u010da o \u010dovjeku bez identiteta, digla je pra\u0161inu u cijeloj dr\u017eavi. Nadle\u017eni su se kona\u010dno uzvrpoljili jer su shvatili da mu grubo kr\u0161e ljudska prava, a deseci tisu\u0107a komentara gra\u0111ana na dru\u0161tvenim mre\u017eama i portalu 24sata pokazali su da je to \u0161to su uradili nesretniku nedopustivo. Pri\u010du o Perici iz 24sata prenijeli su mnogi mediji. U Hrvatskoj i regiji. To je, pokazalo se kasnije, bilo klju\u010dno.<\/p>\n

\"24sata-sajid-perica-7\"<\/a>Nakon toga stvari su se po\u010dele slagati na najbolji mogu\u0107i na\u010din. Pro\u0161log tjedna sjedio sam u redakciji 24sata. Preko puta Nisveta Kesi\u0107a, Peri\u010dina brata. Zapravo, Sajidova brata. To mu je pravo ime. Obitelj Kesi\u0107 je bila izvan sebe, pri\u010da mi Nisvet koji sad \u017eivi u Zagrebu. \u201cMoramo se svi skupiti, \u0161to nije jednostavno jer \u017eivimo na razli\u010ditim krajevima svijeta, i dogovoriti sastanak na Rabu. Ono \u0161to za sada znamo je da \u0107e Sajid vjerojatno morati ostati u nekoj ustanovi, s obzirom na svoje stanje, no sigurno \u0107emo ga neprestano posje\u0107ivati i biti uz njega kako bismo nadoknadili izgubljene godine\u201d, rekao je.<\/p>\n

Potraga je kona\u010dno gotova. U to\u010dno 36 dana uspjeli smo \u010dovjeku vratiti dostojanstvo i identitet. Ono \u0161to dr\u017eava i njezine institucije nisu mogle ili htjele punih 36 godina. Ali kako to objasniti Sajidu Kesi\u0107u? Ho\u0107e li se itko zbog toga upitati kako radi svoj posao u dr\u017eavnoj birokraciji? Ne nadam se. Nimalo.<\/p>\n

Nisvet Ke\u0161i\u0107 (55) dugo je i prepun emocija gledao u fotografiju davno izgubljenog brata Sajida. I to na dan kad je i slu\u017ebeno doznao da je DNK analiza pokazala da je doista rije\u010d o njegovu Sajidu.<\/p>\n

\"24sata-sajid-perica-8\"<\/a>Grlo mu se stiskalo i te\u0161ko je nalazio rije\u010di da opi\u0161e ono \u0161to osje\u0107a. Nema pravog na\u010dina da se u re\u010denice i rije\u010di slo\u017ei 36 godina strepnje, strahova, sumnji, nedoumica i beskrajne tuge. Jer Sajida je na kraju obitelj Ke\u0161i\u0107 oplakala. Bili su uvjereni da sam i izgubljen u svijetu u kojem se ne snalazi dovoljno dobro nikako ne mo\u017ee pre\u017eivjeti. Morali su ga na kraju proglasiti mrtvim, za \u0161to su dobili i rje\u0161enje, odnosno smrtovnicu. Majka i otac u me\u0111uvremenu su umrli, no Sajid jo\u0161 ima tri sestre i dva brata. Dok se prisje\u0107a svega iz proteklih godina, Nisvet stalno svra\u0107a pogled prema Sajidovoj fotografiji na stolu ispred njega. Kao da i sam vidi ono \u0161to je tako o\u010dito, ono \u0161to vide i primje\u0107uju svi koji taj tren sjede kraj njega. Sli\u010dnost je neupitna. Isti pogled, iste crte lica, osobito oko nosa i usana. Da ih pogleda netko tko ni ne zna o kakvoj je nevjerojatnoj pri\u010di rije\u010d, odmah bi pogodio da su dva brata u pitanju.<\/p>\n

Sumnje nema. DNK analiza samo je bila znanstvena i slu\u017ebena potvrda onoga \u0161to je obitelj Ke\u0161i\u0107 znala nakon \u0161to je Sajida vidjela u novinama 24sata. Nisvet uzdi\u0161e i vrti glavom.<\/p>\n

– Zamislite, u dva sam navrata radio neke poslove na Rabu, i sve u blizini bolnice. Da sam samo znao da iza ograde godinama \u017eivi moj brat za kojim smo toliko suza prolili – tihim glasom pri\u010da Nisvet.<\/p>\n

Jer sje\u0107anja iz davnih dana djetinjstva jo\u0161 su u njemu \u017eiva, kao da je vrijeme stalo negdje u onim vremenima dok je Sajid jo\u0161 bio s obitelji, dok nije bilo strepnje, dok razaraju\u0107i rat nije do\u0161ao na prostore Bosne i Hercegovine. Obitelj Ke\u0161i\u0107 skladno je \u017eivjela u selu Kami\u0107ani pokraj Prijedora. Sajid je, pri\u010da njegov brat, bio dobro\u0107udan dje\u010dak koji nikad nije pokazao ni truna agresije. Volio je i \u0161titio djecu koja su bila slabija od drugih, a iznad svega je bio zaljubljen u mehanizaciju, kombajne i traktore.<\/p>\n

Bio je dobar i drag<\/p>\n

Iako slabijih intelektualnih sposobnosti, Sajid je imao svoju slobodu te je u potrazi za poljima i strojevima volio lutati oko Kami\u0107ana. \u010cesto je znao od\u0161tetati i do susjednog sela, ali se uvijek dr\u017eao pravila koje su mu roditelji postavili. Bespogovorno se iz svojih \u0161etnji vra\u0107ao prije nego \u0161to bi pao mrak.<\/p>\n

Tako je i 14. kolovoza 1980. godine obitelj bila uvjerena da je 15-godi\u0161nji Sajid oti\u0161ao u jednu od svojih avantura do susjednog sela. No kad je pao mrak i kad su vidjeli da se ne vra\u0107a, zabrinutost je po\u010dela rasti. I tako je krenula ova tu\u017ena i nevjerojatna pri\u010da koja je svoj epilog dobila tek nakon punih 36 godina.<\/p>\n

– Na\u0161 Sajid je kao dijete i krenuo u \u0161kolu, ali su rekli da \u0161kola nije za njega pa je prestao i\u0107i. Bio je dobar i drag. Te\u0161ko se izra\u017eavao, ali je znao komunicirati i svi smo razumjeli kad je ne\u0161to htio re\u0107i. Nikad nismo preboljeli njegov nestanak, pa smo od srca zahvalni novinama 24sata. Da nije bilo vas, vjerojatno ga nikad ne bismo na\u0161li – pri\u010da Nisvet, kojemu je \u017eao \u0161to Sajid svih ovih godina nije dobio mogu\u0107nost boraviti u nekoj ustanovi koja bi mu omogu\u0107ila i odre\u0111eni oblik \u0161kolovanja.<\/p>\n

U i\u0161\u010dekivanju susreta<\/p>\n

Jer, siguran je, Sajid se mogao za ne\u0161to izu\u010diti. Ovako, Nisvetu srce treperi od neizvjesnosti i uzbu\u0111enja zbog prvog susreta s bratom koji \u0107e uskoro uslijediti. Jedva \u010deka, ka\u017ee, da ga zagrli nakon toliko godina, ali pomalo se pribojava kako \u0107e Sajid, naviknut na rutinu psihijatrijske bolnice, prihvatiti obitelj koju nije vidio gotovo \u010detiri desetlje\u0107a.<\/p>\n

– Najvi\u0161e mi je \u017eao \u0161to na\u0161a mama \u0160uhrije nije po\u017eivjela da do\u010deka ovaj dan, da zagrli svoje dijete. Nikad se nije prestala nadati, a umrla je prije \u010detiri godine ne znaju\u0107i \u0161to je sa Sajidom – tu\u017eno pri\u010da Nisvet.<\/p>\n

S tom se tugom izmjenjuje sre\u0107a zbog Sajidova pronalaska, za koji Nisvet ka\u017ee da mu se \u010dini kao da se ponovno rodio.<\/p>\n

S neopisivom sre\u0107om \u0107e pamtiti dan kad je postalo sigurno da je bezimeni \u010dovjek iz bolnice na Rabu njihova obitelj, njihova krv. Dan za koji su svi bili uvjereni da nikad ne\u0107e do\u0107i. I zbog kojeg su sad u i\u0161\u010dekivanju jo\u0161 jednog. Onog kad \u0107e Sajida napokon vidjeti i zagrliti.<\/p>\n

24sata.hr<\/p>\n