{"id":248513,"date":"2025-06-05T12:47:54","date_gmt":"2025-06-05T10:47:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=248513"},"modified":"2025-06-05T12:47:54","modified_gmt":"2025-06-05T10:47:54","slug":"okupana-suzama-sama-na-ognjistu-majka-prve-zrtve-rata-u-prijedoru-ispricala-svoju-tuznu-pricu-video","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=248513","title":{"rendered":"Okupana suzama, sama na ognji\u0161tu: Majka prve \u017ertve rata u Prijedoru ispri\u010dala svoju tu\u017enu pri\u010du – VIDEO"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Okupana suzama. Sama na ognji\u0161tu u Gornjem Jelovcu zapo\u010dinje i zavr\u0161ava dan. Tuga joj se prije 33 godine uselila u ku\u0107u i od tada je ne napu\u0161ta. Marija \u0110apa, majka je prve \u017ertve Odbrambeno-otad\u017ebinskog rata u Prijedoru, Radenka \u0110ape.<\/p>\n

Mladi\u0107 sa samo 20 godina ubijen od strane muslimanskih ekstremista u no\u0107i izme\u0111u 30. aprila i 1. maja 1992. godine kada se vra\u0107ao s posla. Bio je policajac. Onaj koji je zra\u010dio svojom dobrotom, hrabro\u0161\u0107u i vedrinom. Takvog ga pamti i njegova majka. Nema posla, ka\u017ee koji nije znao da radi. Kada sam ga rodila nije bilo sre\u0107nije od mene, a danas se samo molim da mi bar na trenutak u san do\u0111e pri\u010da kroz suze. Sje\u0107a se tog kobnog dana kada ga je zadnji put ispratila na posao. <\/p>\n

“On kad je krenuo toliko je bio sre\u0107an i zadovoljan i\u0107i na taj posao. Meni je rekao ”Majko \u010duvaj se, mo\u017ee do\u0107i gore sa Kozare da vas pobiju.” Ja ode na posao ja \u0107u vas \u010duvati. Tako tim rije\u010dima. Mu\u017e mi je bio na zadatku kod \u0161kole na stra\u017ei i kad je Radenko nastradao moj mu\u017e je \u010duo ne\u0161to ali nije znao o \u010demu se radi. Ubili su ga. On je do\u0161ao ku\u0107i i legao rekao mi ”Marija ne\u0161to se de\u0161ava, ali ne znam \u0161ta.’Preko radija smo \u010duli da je poginuo. Nama niko nije mogao do\u0107i i re\u0107i to. Svi su znali i okolo sve kom\u0161ije. Imam bra\u0107u i oni su znali, bili su mi i roditelji \u017eivi. Oni su svi hodali okolo i jaukali. Nama niko nije mogao do\u0107i i re\u0107i. I onda je moj Rade ustao ne znam ni \u0161ta se vi\u0161e de\u0161avalo. To je bilo katastrofa”, pri\u010da majka Marija.<\/p>\n

\u017divot je nije mazio. Imala je troje djece, sve troje je izgubila. Sve ono o \u010demu je sanjala na\u0161a sre\u0107na porodica, palo je u vodu, pri\u010da Marija. Nema rije\u010di kojom mo\u017ee da opi\u0161e te\u017einu koju nosi u du\u0161i. <\/p>\n

”Radenko je bio najbolje dijete na svijetu. Sve je znao i htio i slu\u0161ao me i bio dobar i pametan. Oti\u0161ao je na taj svoj posao nesretni i nije se ni vratio. Troje sam ja djece izgubila i svi su sa mnom uvijek. Gdje god idem mislim na svoju djecu. K\u0107erka mi je umrla od 19 godina. Bila bolesna, a prva djevoj\u010dica sa 6 mjeseci. Tad sam bila i mlada nisam bila ni svjesna”, pri\u010da nam ona.<\/p>\n

Slike se samo vrte po sje\u0107anju. Misli smjenjuju, a pitanja ni\u017eu. Za\u0161to je moralo ba\u0161 ovako? Od samo\u0107e, Marija je najvi\u0161e strahovala, ali ono od \u010dega najvi\u0161e bje\u017eite, izgleda da vas kad tad stigne. Porodi\u010dno stablo kad se sru\u0161i, sve ostalo je uzalud. <\/p>\n

“Mi smo se dobro dogovarali i bili smo jedno drugom podr\u0161ka za sve. Za hraniti djecu, za ku\u0107ne poslove za sve obaveze. Za sve smo bili sposobni. Prije sedam godina i sve se od tad promijenilo jo\u0161 vi\u0161e. Sre\u0107ni i presre\u0107ni. Kad je Radenko oti\u0161ao sve se zavr\u0161ilo. Ru\u017eno.”<\/p>\n

“Ja sam znala nave\u010de iza\u0107i oko pola 10 u to vrijeme kad je on nastradao da vidim kakvo je vrijeme. Kako je izgledalo. Sve mi je prolazilo kroz glavu i da se to nama desilo. Nismo mi zaradili ni ja ni moj mu\u017e ni\u0161ta ovako. Mi smo bili divni ljudi. Odgovorni za sve. I za tu svoju djecu. U\u010dili smo ih da budu pravi ljudi, a ina\u010de su bili. Znali su bili su ro\u0111eni ba\u0161 takvi. I za nas i za ku\u0107u. I da svaki dinar iskoriste a ne da potro\u0161e u ne\u0161to lo\u0161e. Moj Radenko kad je primio prvu platu dao mi je pare da sebi stavim zube. I to nikad ne\u0107u zaboraviti. Desilo se \u0161ta se desilo, ko ga je ubio ne znamo. Ubili su ga s le\u0111a s \u010detiri metka. Tri su mu ispucali u plu\u0107a a \u010detvrti u glavu”, pri\u010da ona.<\/p>\n

I grad se u toj no\u0107i digao na noge. Nema onih koji ne pamte ovaj stravi\u010dni zlo\u010din. Radenkovo ubistvo ozna\u010dilo je po\u010detak svih ratnih strahota 1992. u Prijedoru. <\/p>\n

“Mi smo porodi\u010dno bili na svadbi. Od mog mu\u017ea se sestra udavala u Donjoj Dragotinji. Bila je tad i svekrva. Bilo nas je dosta i rekao je da ide do Prijedora. I vra\u0107a se i ka\u017ee. Di\u017eite se ubijen je Radenko \u0110apa i pogledajte kako to je povezano”, pri\u010da Zdravka Karlica, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Grada Prijedora.<\/p>\n

Slu\u010daj Radenka \u0110ape ni danas nakon 33 godine ne interesuje ni Sud ni tu\u017eila\u0161tvo. So na ranu dodatno stavlja to \u0161to za ubistvo hrabrog junaka niko nije odgovarao. Srpske \u017ertve u ovakvim institucija izgleda ne postoje, jasni su u organizaciji porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora. <\/p>\n

“Ovo ubistvo koje je proizvelo mnoge neprilike u Prijedoru i \u0161ta se sve poslije de\u0161avalo nikad nije rasvijetljeno. Radenko je po\u0161ao na posao, jedan \u010destiti mladi\u0107. Krenuo na posao. I mu\u010dki ubijen…to je bila velika mr\u017enja. Taj doga\u0111aj je jako nama zna\u010dajan..poslije ubistva ..niko nas ne mo\u017ee ubijediti da to sve nije smi\u0161ljeno i planirano. Taj momak je i\u0161ao da brani sviju. Nije on i\u0161ao samo da brani sebe, ve\u0107 gra\u0111ane. To je bilo \u010destito dijete ispod Kozare…smjelo i\u0161ao, hrabro, nije se bojao nije bio kukavica, ponosno i\u0161ao. Volio je taj posao i onda pri\u0111u i ubiju s le\u0111a da bi napravili problem u gradu”, ka\u017ee Slavi\u0161a Knjeginji\u0107, organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Grada Prijedora.<\/p>\n

Marija je samo jedna u nizu srpskih majki koja je sina dala za otad\u017ebinu. Dala je najsvetije \u0161to je imala. Uzdanicu i diku, kako ga i danas od milja zove svaki put kad stane kraj slike. Jedino joj je to i ostalo od kompletne porodice. Uspomene da kroz njih bar na trenutak odluta u neka bolja i sre\u0107nija vremena. Kad se vrati u realnost, shvati da je na kraju sela. Sama na praznom ognji\u0161tu. <\/p>\n

atvbl.rs<\/a><\/p>\n