{"id":247515,"date":"2025-05-23T08:34:22","date_gmt":"2025-05-23T06:34:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=247515"},"modified":"2025-05-23T08:34:22","modified_gmt":"2025-05-23T06:34:22","slug":"donji-orlovci-kod-prijedora-kompletan-tim-zivote-ugradio-u-temelje-rs-11-momaka-dalo-zivot-za-otadzbinu-video","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=247515","title":{"rendered":"Donji Orlovci kod Prijedora: Kompletan tim \u017eivote ugradio u temelje RS, 11 momaka dalo \u017eivot za otad\u017ebinu – VIDEO"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>U Donjim Orlovcima kod Prijedora na stadionu fudbalskog kluba Kozara koji je osnovan davne 1975.godine postojao je prije rata jedan tim. Tim mladih momaka koji su tu sanjali velike snove.<\/p>\n

Na terenu ostavljali srce i imali tada samo jedan cilj. Da njih 11 zna samo za rije\u010d pobjeda. I pobjedili su, ali ne na terenu nego u borbi za svoju otad\u017ebinu.<\/p>\n

Odbranili su Republiku Srpsku kao i svaku loptu koja je bila usmjerena prema njihovom golu. Dali su za nju ono najvrijednije. Svoje \u017eivote. <\/p>\n

Me\u0111u tim junacima bio je i Miroslav Para\u0161. Poginuo je na Biha\u0107kom rati\u0161tu 1994. godine sa 32 godine. Sin Marko tada je imao samo sedam godina. Ostao je bez oca. Izgubili smo majka, sestra i ja tad glavu ku\u0107e, pri\u010da s knedlom u grlu. <\/p>\n

Imala je i majka o njemu samo da nam pri\u010da najbolje. Nije znala druga\u010dije, ka\u017ee Marko, jer valjda kod nas ljudi to tako biva pa da sve ono \u0161to istinski nosite u du\u0161i ka\u017eete kada vas stigne najve\u0107a bol. <\/p>\n

“Te\u0161ko je \u017eivjeti bez oca, sudbina je takva. \u010cesto sam ga i sanjao i u tim trenu shvatite da ga vi\u0161e nikada ne\u0107u vidjeti”, rekao je Marko Para\u0161, dijete poginulog borca.<\/p>\n

I niko nije ni mogao da zamisli da Miroslav sa svojim timom ne\u0107e vi\u0161e iza\u0107i na teren. Pobijediti i uvijek izazvati osmijeh na licima drugih. Moj stric, du\u0161om i srcem po mom pam\u0107enju najbolji \u010dovjek, pri\u010da Igor Para\u0161.<\/p>\n

“Ja se malo bolje sje\u0107am nego Marko. Bio sam ne\u0161to stariji. Imao sam 12 godina kad je stric poginuo. \u010cesto sam dolazio sa njim, poslije njega dolazim tu sam”, rekao je Igor Para\u0161, ro\u0111ak poginulog borca i \u010dlan Upravnog odbora FK Kozara.<\/p>\n

Dolazak na stadion budi posebnu emociju ovim momcima. Nije ih mogu\u0107e suzdr\u017eati u tim momentima. Znaju samo jedno da bi otac i stric danas bio ponosan na njih, jer su na mjestu koje je nazivao svojom drugom ku\u0107om. <\/p>\n

Sre\u0107an je i Dragomir Tom\u010di\u0107- Braco \u0161to ih vidi da dolaze tamo gdje je neko njihov na terenu uvijek ostavljao srce. On je tim od tih 11 momaka poznavao najbolje. U klubu je od osnivanja. Uskoro \u0107e to biti 50 godina. Pogled mu uvijek pri dolasku na stadion leti, ka\u017ee prema spomeniku na kojem se nalaze imena junaka Republike Srpske.<\/p>\n

Klub i danas ima momke koji \u010duvaju sve ono \u0161to je u amanet ostavio nepobjedivi tim. Vodilja su im na svakoj utakmici. Svaki pehar posve\u0107en je njima. <\/p>\n

Jedno selo izgubilo je mladost. Donji Orlovci i danas tuguju za ovim momcima. Najmanje \u0161to mo\u017eemo da uradimo je da ula\u017eemo u ovaj klub i ne dozvolimo nikada da se ugasi, ka\u017eu iz lokalne Bora\u010dke organizacije. Sve treba da se prenese i na budu\u0107e generacije. <\/p>\n

Bo\u017eidar, Rade, Ostoja, Mladenko, Ljubinko, Du\u0161ko, Miroslav, Rajko, Zoran, Ranko i Mirko. Ova imena nalaze se me\u0111u 32 000 poginulih boraca Republike Srpske. I, tamo gdje su oti\u0161li sigurno su najbolji. Sjede ovaj put na tribinama, pomno posmatraju sa tog boljeg mjesta utakmice i vjeruju u svaku pobjedu njihovog fudbalskog kluba Kozara. <\/p>\n

atvbl.rs<\/a><\/p>\n