{"id":228465,"date":"2024-06-24T11:05:34","date_gmt":"2024-06-24T09:05:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=228465"},"modified":"2024-06-24T11:05:35","modified_gmt":"2024-06-24T09:05:35","slug":"posvecenost-pojedinaca-umjesto-sistemskog-rjesenja-multisektorski-timovi-za-sprecavanje-nasilja-nad-zenama-foto-video","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=228465","title":{"rendered":"Posve\u0107enost pojedinaca umjesto sistemskog rje\u0161enja: Multisektorski timovi za spre\u010davanje nasilja nad \u017eenama – FOTO\/VIDEO"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Svaka lokalna zajednica u BiH mora imati funkcionalan i transparentan sistem spre\u010davanja nasilja nad \u017eenama. Ipak, istra\u017eivanja i iskustva sa terena pokazuju da je ovakav pristup \u010de\u0161\u0107e rezultat motivisanosti pojedinaca u institucijama da se ovim problemom bave na odgovoran na\u010din, a rje\u0111e sistema koji \u0107e funkcionisati i kada ti pojedinci odu.<\/p>\n

Da bi \u017eena koja je u situaciji nasilja potra\u017eila pomo\u0107, neophodno je da zna kome se mo\u017ee obratiti. Mora da zna i ko je nadle\u017ean da joj tu pomo\u0107 pru\u017ei, ali i ko \u0107e je nakon prijave nasilja za\u0161tititi. Ukoliko ne zna odgovore na ova, i mnoga druga pitanja, \u017ertva \u010desto odustaje od prijave – samim tim i od pomo\u0107i koja joj je neophodna.<\/p>\n

U dugogodi\u0161njem radu sa \u017ertvama, nau\u010dila sam da put do prijave nasilja nikada nije lak, da mo\u017ee trajati godinama, da je pun prepreka, pitanja, u kojem morate biti istrajni i znati za\u0161titi sebe.<\/p>\n

Nau\u010dila sam i da je prvi korak ka prijavi nasilja odlazak u najbli\u017eu policijsku stanicu, ali i da svaki naredni poduzima upravo policija. Ona prikuplja dokaze, podnosi krivi\u010dnu prijavu u tu\u017eila\u0161tvu.<\/p>\n

Tu\u017eila\u0161tvo podi\u017ee optu\u017enicu, ukoliko je \u017ertva spremna da svjedo\u010di. Nisu sve \u017eene spremne na ovaj korak. Da bi iza\u0161le iz nasilja, neophodan je centar za socijalni rad, koji pru\u017ea psiholo\u0161ku i pravnu pomo\u0107, i poma\u017ee pri smje\u0161tanju u sigurnu ku\u0107u.<\/p>\n

\"\"<\/a>Tako\u0111er, nadgleda da li se provode za\u0161titne mjere: udaljavanje nasilnika iz ku\u0107e, zabrana prilaska, itd.<\/p>\n

Kona\u010dno, ukoliko \u017eena ne odustane od svjedo\u010denja, po\u010dinje sudski proces, koji zavr\u0161ava presudom.<\/p>\n

Klju\u010dno je da sve ove institucije rade zajedno, koordinisano. Jedna institucija ne mo\u017ee rije\u0161iti problem. Policija mo\u017ee zaustaviti nasilje u trenutku, ali ne mo\u017ee zamijeniti ulogu centra za socijalni rad.<\/p>\n

Zakon se ne mo\u017ee sprovoditi bez suda i tu\u017eila\u0161tva.<\/p>\n

Zbog toga, neophodan je multisektorski pristup kako bi se sprije\u010dilo da nasilje nad \u017eenama pro\u0111e neka\u017enjeno.<\/p>\n

\u201cKad nema te komunikacije, kad nema jasnog puta za \u017ertvu, onda njoj nije jasno kome \u0161ta treba da prijavi, \u0161ta u kom momentu treba da poduzme. \u017drtva mora da ima podr\u0161ku sa razli\u010ditih strana i to se pokazalo kao put koji vodi iz kruga nasilja. Institucije koje su nekoordinisane stvaraju najvi\u0161e problema\u201c, napominje Maida Halilovi\u0107, voditeljica odjela za istra\u017eivanje organizacije Atlantska inicijativa.<\/p>\n

Multisektorski pristup rada prepoznat je i u Nacrtu zakona o za\u0161titi od nasilja u porodici i nasilja prema \u017eenama RS, koji je u proceduri i \u010deka na usvajanje u Narodnoj skup\u0161tini Republike Srpske.<\/p>\n

Promjena je da se svaki slu\u010daj nasilja tretira kao krivi\u010dno djelo, a ubistvo \u017eene kao femicid. Tako\u0111er, predvi\u0111a se formiranje multisektorskih timova koji se okupljaju i rade u lokalnoj zajednici i reaguju na svako prijavljeno nasilje.<\/p>\n

\u201cPrva adresa je policija, a oni obavijeste centar za socijalni rad, potom obavijeste tu\u017eila\u0161tvo, tu\u017eila\u0161tvo obavje\u0161tava sud, a sud izri\u010de za\u0161titne mjere i za \u017ertvu i za po\u010dinitelja nasilja, a njihovu provedbu nadziru centri za socijalni rad. To je taj zajedni\u010dki, multisektorski rad i to je jedini na\u010din da za\u0161tita \u017ertve uspije\u201d, obja\u0161njava Goran Ra\u010detovi\u0107, na\u010delnik Centra za mentalno zdravlje iz Prijedora.<\/p>\n

Specijalista psihijatrije, Ra\u010detovi\u0107 je prije nekoliko godina okupio profesionalce iz razli\u010ditih institucija, koji zajedno rade na slu\u010dajevima nasilja u porodici u ovom dijelu BiH.<\/p>\n

\u201cVi\u0161e od tri decenije radim kao psihijatar, uglavnom u slu\u010dajevima nasilja u porodici, odnosno nasilja nad \u017eenama. To je problem koji je uvijek postojao, u na\u0161im sredinama \u017eene godinama nisu o tome govorile, iako su svakodnevno mo\u017eda do\u017eivljvale maltretiranje. Vremenom su progovorile, ali dru\u0161tvo, sistem tada nije bio spreman do kraja da ih za\u0161titi\u201d, pri\u010da doktor Ra\u010detovi\u0107.<\/p>\n

Navodi da su \u017ertve nasilja u strahu, konstantnom stresu, te da \u010desto ne znaju na koji na\u010din da prijave nasilje, koja prava u tom procesu imaju. Smatra da je osnovna stvar, izgraditi povjerenje sa osobom koja od tebe o\u010dekuje pomo\u0107, \u0161to nije stvar koja se mo\u017ee desiti \u201cpreko no\u0107i\u201d.<\/p>\n

\u201cPovjerenje je prvo bilo va\u017eno uspostaviti me\u0111u nama, \u010dlanovima tima. To je bio moj najva\u017eniji zadatak, da okupim ljude za koje znam da \u0107e ovo raditi iz srca, da \u0107e u\u010diniti sve \u0161to je u njihovoj profesionalnoj mo\u0107i da pomognu \u017ertvi nasilja. Ti pojedinci, za koje moram da ka\u017eem da ovom timu pristupaju volonterski, danas \u010dine jedan ozbiljan tim koji \u010dine da \u017ertve nasilja imaju povjerenja da nam se obrate, jer znaju da \u0107e ih policija za\u0161titi i da \u0107e imati osobe koje \u0107e im pomo\u0107i da kroz dalji postupak ne prolaze same\u201d, tvrdi Ra\u010detovi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Nema zavr\u0161enih slu\u010dajeva<\/p>\n

\u010clanovi prijedorskog multisektoskog tima sastaju se jednom mjese\u010dno, svaki put u drugoj instituciji. Posljednje okupljanje, u martu ove godine, imali su u Centru za socijalni rad, u sali pored kancelarije Dragane Gruji\u010di\u0107.<\/p>\n

\u201cU ovom timu nema \u0161efova, nema vi\u0161e, ili manje bitnih. Svi smo ravnopravni i svi podjednako radimo na ovoj pri\u010di, \u0161to i jeste dovelo do uspjeha. U ovoj sobi obavljam razgovore, uvijek odvojeno. Istina je da to du\u017ee traje, ali tako se mnogo vi\u0161e sazna. Pored je moja kancelarija\u201d, sa osmijehom na licu ka\u017ee Dragana, dok otklju\u010dava i otvara vrata svoje kancelarije.<\/p>\n

Radni sto zatrpan je papirima i fasciklama. Polica iza stola prepuna je godi\u0161njim registratorima. Na stolu je ra\u010dunar, ispred dvije stolice. Jedna je za one koji do\u0111u da prijave nasilje, ali i one koje pozovu da na prijavu odgovore.<\/p>\n

\u201cNa\u017ealost, ovdje nema nema zavr\u0161enih slu\u010dajeva. Smatramo ih arhiviranim, ukoliko tri godine nemamo nikakvu prijavu. Ali i dalje se de\u0161ava da se predmeti ponovo aktiviraju. To je \u017eiva materija i svaki je slu\u010daj jedinstven, specifi\u010dan. Prema mom iskustvu, daleko je vi\u0161e onih koji \u0107e se ponoviti, nego onih koji se dese samo jednom i nikad vi\u0161e\u201c, smatra Dragana.<\/p>\n

Dragana Gruji\u010di\u0107 radi ovaj posao ve\u0107 \u010detiri godine. Po\u010dela je odmah nakon zavr\u0161enih fakultetskih studija, i tokom cijele karijere bavi se isklju\u010divo problemima porodi\u010dnog nasilja i nasilja nad \u017eenama.<\/p>\n

Kolege u policiji prepoznaju je kao \u201cglavnog pokreta\u010da\u201c multisektorskog tima. Kao predstavnica Centra za socijalni rad, Dragana svaki sastanak po\u010dinje sa brojem i vrstom prijava koje su dobili u posljednjih mjesec dana. Prijave su prikupljene od policije, \u0161kole, zdravstvenih ustanova, ili gra\u0111ana.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201cKao predstavnik Centra na sastanku obrazla\u017eem svaki slu\u010daj pojedina\u010dno, uz pomo\u0107 kolega iz policije i tu\u017eila\u0161tva koji me tako\u0111er obavje\u0161tavaju o slu\u010dajevima iz njihovog domena. Svaki mjesec pro\u0111emo sve stare slu\u010dajeve, da vidimo da li smo dovoljno uradili, mo\u017eemo li u jo\u0161 nekom segmentu pomo\u0107i \u017ertvi nasilja. Za mene je najve\u0107i poraz kad vidim da nam se isti slu\u010dajevi nasilja ponavljaju u roku od par mjeseci, tada poku\u0161avam sa kolegama iz drugih sektora da prona\u0111em bolje rje\u0161enje, u smislu da policija tra\u017ei na primjer mjeru udaljavanja, ili zadr\u017eavanja u policiji, u \u010demu tu\u017eila\u0161tvo tako\u0111er mora da ima ulogu, \u0161to i jeste cilj zajedni\u010dkog djelovanja\u201c, isti\u010de Dragana.<\/p>\n

Policijska patrola prva izlazi na teren i \u010desto je prva u kontaktu sa \u017ertvom i po\u010diniteljem nasilja. Tako\u0111er, saradnja policije i centra za socijalni rad je neophodna.<\/p>\n

\u201cMoram da priznam da sa policijom i inspektorima imamo odli\u010dnu saradnju i nemamo nikakav problem da nazovemo jedni druge i u pola no\u0107i ako treba, i zajedni\u010dki iza\u0111emo na teren. Druga\u010dije je kad do\u0111e neko sam, a druga\u010dije kad smo zajedno. Jedni drugima smo podr\u0161ka, sna\u017enija je poruka i po\u010dinicu i \u017ertvi, ozbiljniji je pristup. Policijski slu\u017ebenici naj\u010de\u0161\u0107e se \u017eale da nisu stru\u010dni za rad sa licima sa pote\u0161ko\u0107ama u mentalnom zdravlju, ali kad smo zajedno jedni drugima mo\u017eemo pomo\u0107i u popunjavanju praznina. Na taj na\u010din \u0161aljemo poruku \u017ertvi da \u0107emo joj pomo\u0107i, da je ipak neko iz sistema uz nju i da treba da ima povjerenja u institucije kojima je nasilnika prijavila\u201c, nagla\u0161ava Dragana, te dodaje da se u okviru multisektroskog tima oko slu\u010dajeva nasilja \u010desto \u010duju i van radnog vremena, \u0161to stvara i dodatno povjerenje.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i dobroj saradnji, \u017ertva je za\u0161ti\u0107ena od tzv. retraumatizacije: izjavu o pre\u017eivljenom nasilju ne mora davati na vi\u0161e mjesta i ne nu\u017eno u policiji, ve\u0107 tamo gdje se ona dobro osje\u0107a, u prisustvu policijskog slu\u017ebenika.<\/p>\n

\u201cNa ovaj na\u010din \u017ertvu \u0161titimo od cjelodnevnog hodanja od ustanove do ustanove, ali i izbjegavanja pri\u010danja jedne te iste pri\u010de, nekoliko puta, \u0161to joj svaki put stvara dodatni stres. Ovako se gradi i povjerenje sa osobom koja od nas tra\u017ei pomo\u0107, a za mene je to najva\u017enije. Da osoba vidi da nije sama, da ima mene koja sa njom ide u policiju, da ima policajca koji je razumije i koji \u0107e joj pomo\u0107i da prijavi slu\u010daj tu\u017eila\u0161tvu. To je taj krug povjerenja koji postoji me\u0111u nama, prije svega, i koji \u017ertvi pokazuje da joj mo\u017eemo i \u017eelimo pomo\u0107i i da je ispravno odlu\u010dila kad je pomo\u0107 potra\u017eila i nasilje prijavila\u201c, nagla\u0161ava Gruji\u010di\u0107.<\/p>\n

Otvaraju\u0107i registar koji se nalazi na stolu, pri\u010da o slu\u010daju koji je cijeli multisektorski tim u jednoj no\u0107i \u201cdigao na noge\u201c i koji je rije\u0161en upravo zahvaljuju\u0107i zajedni\u010dkoj saradnji.<\/p>\n

\u201cBila je to anonimna prijava kom\u0161ije, usred no\u0107i. Policija je iza\u0161la na teren i na adresi na\u0161la trudnu \u017eenu koja je bila pretu\u010dena. U tom trenutku u ku\u0107i je bilo maloljetno dijete i njen suprug, koji je nasilje priznao. \u017dena je bila u lo\u0161em psihi\u010dkom stanju, policajac me je odmah kontaktirao i zajedno sa psihologom Centra \u017eenu smo odvele do ljekara, kasnije u policiju, gdje smo joj zajedni\u010dki objasnili njena prava i mogu\u0107nost podizanja tu\u017ebe. Po\u0161to se nasilje nije desilo prvi put, policija je odmah odredila mjeru pridr\u017eavanja od 24 sata i uputila prijavu ka tu\u017eila\u0161tvu. To je ta snaga zajedni\u0161tva, kad svi u lancu odmah reagujemo i kad \u017ertvi poka\u017eemo da ima neko ko je razumije i ko joj mo\u017ee pomo\u0107i u trenutku kad osje\u0107a da pomo\u0107i nema\u201c, pri\u010da Dragana.<\/p>\n

\"\"<\/a>Povjerenje je najva\u017enije<\/p>\n

U prostorijama MUP-a sre\u0107emo se sa Milanom La\u010dmanom, zamjenikom komandira za kriminalitet policijske stanice u Prijedoru i inspektorom kriminalisti\u010dke policije Igorom Radakovi\u0107em. Dok se pripremamo za razgovor, razmi\u0161ljam kako su ovo prvi pripadnici policije koje sam zvala, a da su pristali na intervju u roku od 24 sata, iako, kao ni mnoge njihove kolege, ne vole mnogo da se pojavljuju u javnosti.<\/p>\n

\u201cJa bih najvi\u0161e volio da radim sad bilo \u0161ta drugo, nego da sjedim ispred kamere\u201c, neobavezno, sa blagim osmijehom na licu ka\u017ee inspektor Radakovi\u0107, priznaju\u0107i da mu se dlanovi znoje, ali da nije prvi put da govori za javnost.<\/p>\n

Igor Radakovi\u0107 je inspektor u stanici u Prijedoru vi\u0161e od 20 godina. Drugu polovinu svoje karijere posvje\u0107uje radu na slu\u010dajevima porodi\u010dnog nasilja i nasilja nad \u017eenama. Na me\u0111unarodnim i doma\u0107im obukama specijalizovao se u radu sa \u017ertvama nasilja. Po prijavi nasilja prvi je koji izlazi na teren.<\/p>\n

\u201cSvi smo mi profesionalci u svom poslu, ali nekada ne mo\u017eete ni vi da ostanete imuni na ono \u0161to vidite, \u0161to zateknete kad do\u0111ete na mjesto gdje se nasilje dogodilo. Ne mo\u017eete da ostanete imuni na djecu, koja znaju biti zanemarena, majka godinama zlostavljana, sa nasilnikom kojeg ne smije da prijavi. U tim situacijama nama treba pomo\u0107 nekog ko \u0107e u tom momentu razgovarati sa \u017ertvom, dati joj neku nadu, uliti povjerenje \u2013 a to ne mo\u017ee biti policija. Tada ja zovem Draganu, koja dolazi na mjesto nasilja i zajedno sa \u017ertvom ide kod ljekara, ukoliko je potrebno, ili sa njom dolazi u policiju\u201c, obja\u0161njava inspektor Radakovi\u0107.<\/p>\n

Ovakav pristup, i dogovor koji imaju unutar multisetkorskog tima, pomogao je u za\u0161titi same \u017ertve.<\/p>\n

\u201cZato su na\u0161i mjese\u010dni sastanci tima jako va\u017eni\u201c, dodaje inspektor, \u201cjer na svakom od njih me\u0111usobno razmijenimo informacije \u0161ta je sa kojim slu\u010dajem. Na primjer, ukoliko na sastanku dobijemo informaciju od tu\u017eila\u0161tva da su odre\u0111enoj osobi produ\u017eene mjere zabrane prilaska \u017ertvi na jo\u0161 30 dana, onda mi u svakodnevni raspored upisujemo nadziranje te osobe, pa znamo nenajavljeni da pro\u0111emo pored njegove ku\u0107e, da on zna, da vidi, da nije iznad zakona. S druge strane Centar za socijalni rad je u kontaktu sa \u017ertvom i, izme\u0111u ostalog, edukuje je \u0161ta ona mo\u017ee da preduzme ukoliko se hitne mjere prekr\u0161e\u201c, ka\u017ee Radakovi\u0107.<\/p>\n

Ipak, u slu\u010dajevima nasilja nije sve tako jednostavno. Jedan od najve\u0107ih izazova je odustajanje \u017ertve od krivi\u010dne prijave, \u010dime policija nema mogu\u0107nosti da reaguje prema tu\u017eila\u0161tvu.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201cNema prijave \u017ertve, nema djela. Nama su tu ruke totalno vezane. Sje\u0107am se slu\u010daja gdje je majka konstantno prijavljivala policiji sina za nasilje. Uzastopno, \u010detiri puta. Peti put, majka je imala fizi\u010dke povrede po glavi, rukama. Oti\u0161li smo do ku\u0107e, sin je pobjegao, a nju je Dragana iz Centra za socijalni rad odvezla do ljekara. U policiji, gospo\u0111a je obe\u0107ala da \u0107e ujutru do\u0107i i napraviti prijavu tu\u017eila\u0161tvu. Sutradan, kad je Dragana oti\u0161la po nju – rekla je da se predomislila i da sina ne mo\u017ee da prijavi\u201c, pri\u010da Radakovi\u0107.<\/p>\n

Dodaje da ovakav rasplet slu\u010daja smatra na neki na\u010din i svojim porazom, razmi\u0161ljaju\u0107i da li je neko od njih mogao jo\u0161 ne\u0161to dodatno da u\u010dini da se \u017ertva dodatno ohrabri i nasinika prijavi.<\/p>\n

\u201cTo su teme koje uvijek na sastanku tima otvorimo, da vidimo da li smo mogli ne\u0161to bolje da uradimo, da li smo sa \u017ertvom dovoljno pri\u010dali, uvjerili je da se ne pla\u0161i ako nasilnika prijavi. To su stvari na kojima mi kao tim trebamo raditi, odnosno sljede\u0107i put prona\u0107i bolji na\u010din da pristupimo \u017ertvi\u201c, nagla\u0161ava inspektor Radakovi\u0107.<\/p>\n

Milan La\u010dman, Igorov mla\u0111i kolega i stalni \u010dlan multiesktorskog tima navodi da je jedan od najvidljivijih rezultata zajedni\u010dkog rada pove\u0107an broj hitnih mjera za\u0161tite u odnosu na 2022. godinu.<\/p>\n

\u201cOno \u0161to tako\u0111er smatram dobrom odlukom ovog tima je \u0161to smo u svoj stalni sastav uvrstili predstavnicu medija, novinarku Katarinu Pani\u0107. Ona svakom sastanku prisustvuje, napi\u0161e vijest o tome \u0161ta radimo, na koji na\u010din pristupamo \u017ertvama kojima je pomo\u0107 potrebna. Tu vijest prenose na\u0161i lokalni mediji, i mislim da gra\u0111ani znaju da u ovom gradu postoji neka grupa ljudi koja radi na ovom problemu. I to je jedan od na\u010dina da sa gra\u0111anima stvaramo povjerenje, a siguran sam da radimo dobru stvar kada me osoba kojoj sam pomogao sretne u gradu, pri\u0111e mi i jo\u0161 jednom ka\u017ee hvala\u201c, pri\u010da Milan La\u010dman.<\/p>\n

Javnost mora biti uklju\u010dena<\/p>\n

Katarina Pani\u0107 je novinarka agencije SRNA, i redovna je na sastancima multisektorskog tima.<\/p>\n

\u201cMoram da priznam da na po\u010detku nisu mene ba\u0161 sa povjerenjm gledali na tim sastancima, \u0161to ja razumijem \u2013 osjetljive su teme, ne poznaju me, nisu sigurni ho\u0107u li neku informaciju iskoristiti, na koji na\u010din \u0107u o tome pisati. U startu jesu pristali da prisustvujem sastancima, ali mi nisu dozvolili ni\u0161ta da snimam i sjedila sam na posebnom mjestu u sobi, ne u\u010destvuju\u0107i na sastnaku\u201c, govori Pani\u0107.
\nVremenom su se stvari promijenile, pa osim stalne stolice koju sada ima na svakom sastanku, \u010dlanovi tima su u Katarinu stekli povjerenje, a \u0161to je najva\u017enije, shvataju koliko je javnost va\u017ena u ovom problemu.<\/p>\n

\u201cTaj odnos se polako gradio, pojedina\u010dno sam im prilazila, trudila se da budem neprimjetna, ali i da im poka\u017eem da vodim ra\u010duna o na\u010dinu izvje\u0161tavanja, da to \u0161to gra\u0111ani Prijedora \u010ditaju o nekom multiesktorskom timu ima smisla, da ljudi znaju da neko na problemu nasilja radi, da se neko zbog toga ka\u017enjava. Prijedor je mali grad, vijesti se jako brzo \u0161ire. Kad \u010dujem razgovor dvije \u017eene na stanici, kao \u0161to sam \u010dula prije neki dan, u kojoj jedna ohrabruje drugu da prijavi nasilje \u2013 onda znam da radimo pravu stvar i da ljudi sve vi\u0161e nasilje prijavljuju i sve ga manje trpe\u201c, smatra Katarina.<\/p>\n

Ka\u017ee da je pri\u010da o multisektorskom timu iz Prijedora specifi\u010dna i zdrava pri\u010da, koja je krenula iznutra, iz zajednice i nije nametnuta.<\/p>\n

\u201cOvaj tim \u010dine pojedinci, koji su prije svega shvatili \u0161ta zna\u010di zajedni\u010dki rad na jednom problemu u nekoj zajednici. Rade volonterski, sami organizuju sastanke, a zajedni\u010dki pristupaju svakom slu\u010daju. Za ove ljude se u Prijedoru zna i mislim da su mnogo doprinijeli kada je u pitanju za\u0161tita i pomo\u0107 \u017ertvama nasilja\u201c, nagla\u0161ava Katarina.<\/p>\n

Dio multisektorskog tima u Prijedoru je i Okru\u017eno tu\u017eila\u0161tvo, \u010diji je predstavnik psiholog koji radi u odjelu za svjedoke. Psiholog tu\u017eila\u0161tva mo\u017ee raditi sa \u017ertvama nasilja, po pozivu policije ili centra za socijalni rad, a primarni zadatak je da \u017ertvu nasilja obavijesti o njenim pravima i mogu\u0107nosti za podizanje krivi\u010dne prijave. Psiholog tu\u017eila\u0161tva je u dirketnom kontaktu sa centrom za socijalni rad, gdje razmjenjuje informacije o stanju \u017ertve i dogovara dalje korake u procesu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Saradnja sa lokalnim \u017eenskim organizacijama<\/p>\n

Prijedorski tim ima stalnu saradnju sa nevladinom organizacijom \u201cUdru\u017eene \u017eene\u201c iz Banjaluke, koje ve\u0107 decenijama rade na prevenciji i borbi protiv nasilja nad \u017eenama. Kao jedina organizacija koja se time bavi u ovom dijelu BiH, sara\u0111uju u pomaganju \u017ertvama nasilja, koje se od pandemije COVID-a, pove\u0107alo.<\/p>\n

\u201cDanas \u017eena ne trpi dugogodi\u0161nje maltretiranje, za razliku od prethodnih generacija. Naravno, problem nasilja u na\u0161em dru\u0161tvu je ne\u0161to na \u010demu \u0107emo raditi vjerovatno decenijama, ali moram da primjetim da su se \u017eene zadnjih godina ohrabrile, da su svjesne da nema niko pravo da vr\u0161i nasilje i da su spremne da iza\u0111u u javnost i nasilje prijave. To zna\u010di da se za sve ove godine ipak kre\u0107emo naprijed, da smo uspostavili neko povjerenje, ali da na njemu moramo jo\u0161 uvijek kao tim raditi\u201c, ka\u017ee Gorica Ivi\u0107, direktorica \u201cUdru\u017eene \u017eene\u201c Banja Luka.<\/p>\n

Smatra da je prijedorski multisektroski tim \u201cspecifi\u010dan\u201c, jer nije centralizovan i ne radi u okviru neke institucije, ve\u0107 se pojedinci dobrovoljno, zajedni\u010dki trude da rje\u0161avaju ovaj problem.<\/p>\n

\u201cMi sa njima najvi\u0161e imamo saradnju kada \u017ertvu treba za\u0161titi i izmjesititi u sigurnu ku\u0107u. Po\u0161to na podru\u010dju op\u0161tine Prijedor sigurna ku\u0107a ne postoji, upravo zahvaljuju\u0107i ovom timu, njihovoj upornosti i iskrenosti \u2013 uvijek smo tu u ovakvim slu\u010dajevima\u201c, ka\u017ee Ivi\u0107.<\/p>\n

Tako\u0111er, u saradnji sa Centrom za socijalni rad osobe iz nevladine organizacije \u201cUdru\u017eene \u017eene\u201c prate \u017ertve nasilja na su\u0111enje – ukoliko postoji postupak, pru\u017eaju psiholo\u0161ku, a \u010desto i materijalnu pomo\u0107.<\/p>\n

\u201cNa\u0161 zadatak jeste i da \u017ertvu osposobimo da kad iza\u0111e iz pakla nasilja, ima mogu\u0107nost da sebi stvori neki novi \u017eivot. Godinama smo imale programe dodatnih edukacija, \u0161kolovanja, a veliku pomo\u0107 \u017ertvama pru\u017eamo tako \u0161to im poma\u017eemo u pronalasku posla, razgovaraju\u0107i sa poslodavcima o zaposlenju \u017ertava nasilja. Ovo je projekat koji imamo zadnje tri godine, a u okviru kojeg je vi\u0161e od 150 \u017eena dobilo stalna zaposlenja\u201c, zaklju\u010duje direktorica Ivi\u0107.<\/p>\n

Gdje je sistem?<\/p>\n

Istra\u017eivanja organizacije UN Woman na kojim je radila Majda Halilovi\u0107 pokazuju da u lokalnim zajednicama u BiH postoji prihvatanje multisektorskog \u201codgovora\u201c i da daje rezultate, ali da je na njima jo\u0161 potrebno raditi.<\/p>\n

\u201cNa\u017ealost, svi timovi ne funkcini\u0161u isto i potrebno je ulo\u017eiti jo\u0161 napora u uspostvaljanju dinamike rada. Trenutno, neki timovi, me\u0111u kojima je i primjer Prijedora, zavise od volje pojedinaca koje \u010dine taj tim, a to ne bi trebalo biti tako. Obi\u010dno su to stru\u010dnjaci kojima je zaista stalo i koji su pokreta\u010di tima i to je dobro, ali \u0161ta \u0107emo onda kada ti entuzijasti odu na drugo radno mjesto, ili u penziju?\u201c, napominje Halilovi\u0107.<\/p>\n

U BiH, prema mi\u0161ljenju Majde Halilovi\u0107, multisektorski timovi se tek razvijaju, a neophodna je promjena u finansiranju, koje je nedovoljno i zavisi od novca me\u0111unarodnih organizacija.<\/p>\n

Nakon promjene entitetskih Zakona o za\u0161titi u porodici i Zakona od spre\u010davanja nasilja multisektorska tijela su postala zakonom obavezna, a \u010dine jednu od najva\u017enijih karika u prevenciji nasilja i za\u0161titi \u017ertava porodi\u010dnog ili rodno zasnovanog nasilja.<\/p>\n

Na \u017ealost, primjer iz Prijedora je i dalje usamljena praksa, odraz volje i svijesti pojedinaca da svako od nas zaslu\u017euje da \u017eivi bez straha od nasilja i vjerom da postoji sistem koji \u0161titi.<\/p>\n

Pi\u0161e: Dragana Erjavec
\nFoto i video: Jasmin Brutus
\nInfografike: Alen Fukelj<\/p>\n

diskriminacija.ba<\/a><\/strong><\/p>\n