{"id":219573,"date":"2024-02-08T10:47:32","date_gmt":"2024-02-08T09:47:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=219573"},"modified":"2026-02-01T10:59:54","modified_gmt":"2026-02-01T09:59:54","slug":"ratna-ispovijest-vojislava-kondica-5-5-dok-krenes-pricati-gotovo-je","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=219573","title":{"rendered":"Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 5\/5: Dok krene\u0161 pri\u010dati, gotovo je"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Da ti poka\u017eem ne\u0161to. \/Vadi iz nov\u010danika smotak.\/ Da ti nisi radila k’o prevodilac? Podsje\u0107a\u0161 me na tu curu, pojavila se jedno ve\u010de u Karmenu. Negdje 96. ili 97. Ka\u017ee, pri\u0161ao mi u Klju\u010du lik. Pita odakle sam, znam li tebe. I poslao mi ovo, da ti dam. \/Izlizani i slijepljeni papiri, izblijedjelog sadr\u017eaja, iskrzanih ivica.\/ Ovo je molitvenik, San Bogorodice majke. I ova nov\u010danica je bila tu. \/50 dinara Srpske Republike Bosne i Hercegovine, s dvoglavim orlom, s ocilima. Na njoj ispisano Prijedor, Hambarine, Rakov\u010dani, jedno ime i \u010detverocifren broj.\/ I ova ceduljica. \/Papir s linijama, na njemu plavom hemijskom ispisani ime i prezime, datum i mjesto, 8.2.1994. Hasin vr\u0161ak.\/<\/p>\n

Mogu\u0107e da su ga oni zvali vr\u0161ak, mi smo govorili vrh. A ima anegdota, malo Hasin, malo Vasin. \/smijeh\/ To je bila zona Drugog kraji\u0161kog korpusa i, prema njihovim informacijama, tako se pri\u010da, tokom rata je 50 puta prelazio iz ruke u ruku. I ogroman je broj stradalih vojnika, tu, i na\u0161ih i njihovih.<\/p>\n

I ka\u017ee cura, on tvrdi da te je spasao i ovo ti \u0161alje, kao dokaz. Pita, je l’ to tvoje, jeste. Ka\u017ee, pita mo\u017ee\u0161 li mu pomo\u0107i da do\u0111e obi\u0107i svoje imanje ovdje. Zna da je ku\u0107a sru\u0161ena, ali da do\u0111e na par sati, da vidi ku\u0107i\u0161te i da iza\u0111e u Federaciju. Povratak tada jo\u0161 nije bio po\u010deo, ne usu\u0111ejem se sam, na svoju ruku, ni\u0161ta, odem do dvojice rukovodilaca u policiji, ka\u017eu, mo\u017ee ali pod uslovima da ga prvo dovedemo ovdje na ispitivanje, da ide s tobom jedan iz DB-a. To, maltene, k’o hap\u0161enje. Na\u0111em tu curu, ostavila mi broj telefona, \u017eivjela je u Prijedoru tada, mislim da je odnekud bila izbjegla. Roditelji spakuju kesu, zna\u0161 ono, milo\u0161te, ko\u0161ulja, kafa, sve. Napi\u0161em pismo, zahvalimo se i ja i otac, ali da nisu vremena jo\u0161. Jer ja sebi nisam mogao dozvoliti rizik. Da ovdje neko uzme maha, ispituje, maltretira, ne znam ni ja.<\/p>\n

\"\"<\/a>A kad me ono taksista doveze njemu, i kad on vidi da sam ja zbunjen, ko je, \u0161ta je, je li, nije li, ode u ku\u0107u, vra\u0107a se, nosi jedan mali bro\u0161, na zihericu oka\u010den. Bogorodica, isto je bila u mom nov\u010daniku, ali je nije poslao po onoj djevojci, nego \u010duvao za susret. Onda razmijenili telefone, dogovorimo se, nakon par dana, da se na\u0111emo u gradu. Prvi put on i ja nasamo. Sjedimo, malo neugodna, neprijatna situacija, blaga tenzija. E, drugi dan, ponovo se nalazimo u gradu. I tad ga pitam. Reko’, \u0161to ti mene ostavi. Reko’, da je obrnuto, ja i ti nikad ovu kavu ne b’ popili.<\/p>\n

Pa, tako, lako. Nema tu mudrovanja, to ti je tako. Akcija traje, puca se, svaki je opasnost. Nije to sad, digao ruke uvis i predaje se. Tad se ne puca. Ali ovdje borba traje, nije gotovo. Pa, tako, na primjer, ima\u0161 onog 11. januara 56 mrtvih, 37 ranjenih. Ili ovdje, osam poginulih, pet ranjenih. Nema tu onih knji\u0161kih omjera, 1:3 ili 1:5. Nego ranjen \u010desto zna\u010di i likvidiran. Svako ko je u tim situacijama bio, zna da je tako.<\/p>\n

I ka\u017eem mu, zna\u0161, sad, poslije toliko vremena, da nit’ sam mu\u010ditelj, nit’ zlo\u010dinac, al’ ja bi prvo puc’o u tebe, pa bi te onda okretao, pretresao. A ‘vako \u0107e on: puc’o bi i ja, Vojkane, u tebe, al’ ja ni jednog vi\u0161e metka nisam im’o. \/smijeh\/ Ja sam mislio da si ti mrtav. I vidio rapove. I tr\u010dao prema tebi da uzem tvoje okvire. I u onom momentu, kad sam te okrenuo i kad si ti otvorio o\u010di… pa, sje\u0107a\u0161 se da sam ja pao na guz’cu odma’. Sam sam sebi rek’o, \/nadimak\/, totalni zajeb, game over. I samo \u010dekam da ti dune\u0161, il’ pi\u0161toljem, il’ bombom, ili ne\u010dim. Vidim, ti ne puca\u0161, i ja tebe zapri\u010davam. I u onoj pri\u010di, dok ja uzimam okvir, dok gledam da ne odreaguje\u0161 nekako, odakle si, iz Prijedora. A kru’ te, jeb’o, iz Prijedora! I sad mene zanima \u0161ta ima u Prijedoru. A vidim da smo vas ovdje dobili. Samo jo\u0161 koja puca pomalo. Ho\u0107u sad da sklonim i sebe i tebe, pa da vidim \u0161ta ima u \u010dar\u0161iji, \u0161ta kod Rame, ovo, ono. I, veli, jebi ga, buraz, dok krene\u0161 pri\u010dati, gotovo je.<\/p>\n

Ku\u0107i mi je jednom do\u0161ao i onaj momak koji me je nosio, da, da, taj \u0161to sam mu halalio prsluk. Maj\u010dina je bila \u017eelja da upozna ljude \u0161to su joj spasili dijete. Grli ga, ljubi ga, blagosilja, \u0161ta \u0107e. A \u010duj ovo. Susret s onim \u0161to je mogao da prelomi, i ovako i onako, \u0161to je prvo rekao da me \u201ezavr\u0161e\u201c, ono kad su se okupili svi oko mene, dok le\u017eim u onom stijenju, a treba da idu dalje. Bili su, mislim, prvi poslijeratni izbori, mo\u017eda je 96. I ja slu\u017ebeno raspore\u0111en u Ali\u0161i\u0107e. Staje bus, do\u0161lo njih desetak, nas je par kolega, u civilu. Ide prema meni momak, mojih godina, pru\u017ea ruku. Kondi\u0107u, kako si? Dobro. Kako ti je noga? Dobro. Ne pada mi na pamet ko je to. Gleda u jednog od mojih kolega, pa \u0107e, gdje si ti, pa pauza, za\u0161uta, misli se, pa se sjeti i re\u010de, imenom i prezimenom. Ovaj gleda, zbunjeno. Je l’ me se ne sje\u0107a\u0161? Onako… malo… likom… al’… Predstavi se on onda, imenom i prezimenom, i\u0161li skupa u \u0161kolu, sjeti se onda i ovaj moj. I jo\u0161 mi ka\u017ee da je u onom rovu, kad su me doveli kapetanu Avdi\u0107u na ispitivanje, rekao da me se sje\u0107a, iz \u0161kole, da sam momak na mjestu.<\/p>\n

A kad se 1994. formira CJB Prijedor i kad, po povratku iz zarobljeni\u0161tva, saznam da sam raspore\u0111en u operativu, pitam ima li ikakvo drugo radno mjesto u krim-slu\u017ebi. Sje\u0107am se, jo\u0161 sam bio na bolovanju, ali, eto, da se javim na\u010delniku, prolazim kroz hodnik i vidim scenu… koja mi se uop\u0161te nije svidjela. Da, da, to, neko nekog \u0161amara. I prvo \u0161to pitam tog na\u010delnika, moram li ja i to raditi. S njim je jedan stariji kolega, inspektor. Ka\u017ee, nisu to standardne metode, ali nekad se mora primijeniti sila. Pitam ima li u krim-slu\u017ebi ijedno mjesto da ne mora. Ima, ka\u017ee, kriminalisti\u010dka tehnika. \u0160ta je to? Ka\u017ee, to ti je forenzika, uvi\u0111aj, Reko’, je l’ ja tu ne moram nikoga ispitivati. Ne mora\u0161. To je do\u0107i, prona\u0107i tragove, obilje\u017eiti, skicirati, fotografisati, izuzeti, spakovati, dostaviti sudu, tu\u017eila\u0161tvu, ovo ono… Ima li tu mjesta? Ima, ali tu ne mo\u017ee\u0161 odmah dobiti stalno rje\u0161enje. Reko’, nema veze, uze\u0107u ja to privremeno.<\/p>\n

Onda, negdje 2005. \u010dini mi se, dobijem prekomandu u operativu. Ja sam me\u0111u rijetkima, mo\u017eda i jedini u MUP-u, koji se \u017ealio na unapre\u0111enje. \/smijeh\/ Na rje\u0161enje direktora Uprave policije \u017ealio sam se dan nakon \u0161to sam ga dobio. Tra\u017eio da se vratim na mjesto kriminalisti\u010dkog i protivdiverzionog tehni\u010dara. Pola godine trajalo je dok nisam dobio odobrenje da se vratim u svoju slu\u017ebu.<\/p>\n

Sad, pred penziju, ne\u0107u za sebe re\u0107i najpo\u0161teniji u prijedorskoj policiji, ali me\u0111u najpo\u0161tenijima. A po\u0161tenih i odgovornih, takvih je 95 posto u slu\u017ebi. Onih pet posto kvare ugled svima nama ostalima koji smo velika ve\u0107ina. Ja sam u svom radnom sta\u017eu jednom dobio dvije \u0161teke cigara, a jednom mi je \u010dovjek ubacio na zadnje sjedi\u0161te auta 50 KM. Nisam pokupov’o stanove nego u penziju idem s jo\u0161 neotpla\u0107enim pozama\u0161nim dijelom kredita za ku\u0107u. Pa, jeste, ima i toga, da mi je takvo radno mjesto da nisam ni bio izlo\u017een isku\u0161enjima kao \u0161to to jesu neka druga radna mjesta u policiji, ali, bez obzira, ogrije\u0161io se nisam. Da jesam, na\u0161li bi mi. Kampanja koja je prethodila mom izboru za predsjednika Bora\u010dke organizacije grada Prijedora u ljeto 2023. godine, a trajala je mjesecima prije toga, bila je toliko ru\u017ena i prljava da ne sumnjam da bi oni koji su je vodili iskopali ne\u0161to protiv mene, da su mogli i\u0161ta. Ali nisu. Pa, jesam. Normalno da ponosan na to jesam. I jo\u0161 na ne\u0161to sam ponosan, a to je \u010dinjenica da nisam tu\u017eio Republiku Srpsku za ratnu od\u0161tetu. Svoju Republiku Srpsku. Za nju sam se borio, stvarao je, pa zar da je tu\u017eim zato \u0161to sam RVI? A jesam iz Pravobranila\u0161tva Republike Srpske dobio informacijau da sam jedan od 0,8 posto RVI koji nisu tra\u017eili ratnu od\u0161tetu.
\n* * *
\n8.2.1994. poginuli su na biha\u0107kom rati\u0161tu komandir \u010dete Milenko \u0160ormaz \/43\/, pripadnici drugog voda Miroslav Para\u0161 \/33\/, Predrag Kalini\u0107 \/30\/, \u017deljko Buli\u0107 \/25\/, Dragoslav Plav\u0161i\u0107 \/25\/, Mi\u0161el Niki\u0107 \/23\/ i Dra\u0161ko Tramo\u0161ljanin \/22\/, te pripadnik prvog voda Darko Prlina \/22\/.<\/p>\n

Ranjeni su pripadnici prvog voda Mile Mar\u010deti\u0107, Milan \u0110uri\u0107 i Milosav Sablji\u0107 i pripadnik drugog voda Mladen Gavranovi\u0107. Ranjen i zarobljen je pripadnik drugog voda Vojislav Kondi\u0107.<\/p>\n

\/kraj\/<\/p>\n

Katarina Pani\u0107 \u2013 www.prijedordanas.com<\/a><\/p>\n

*Premium sadr\u017eaje lokalnog informativnog portala PrijedorDanas podr\u017ei donacijom na ra\u010dun Udru\u017eenja za unapre\u0111enje medijskih sloboda Prijedor Danas kod NLB banke: 5621508214760476.<\/strong><\/em><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 1\/5: Ko god ka\u017ee da je \u017eelio poginuti\u2026<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 2\/5: Vi\u0111aj ga, lip k\u2019o i na\u0161!<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 3\/5: Kad \u010duje\u0161 za razmjenu, tek je onda minut godina<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 4\/5: K\u0107erka mislila da su me ranili \u0160vabe<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 5\/5: Dok krene\u0161 pri\u010dati, gotovo je<\/a><\/strong><\/p>\n