{"id":219482,"date":"2024-02-07T12:03:40","date_gmt":"2024-02-07T11:03:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=219482"},"modified":"2026-02-01T10:59:40","modified_gmt":"2026-02-01T09:59:40","slug":"ratna-ispovijest-vojislava-kondica-4-5-kcerka-mislila-da-su-me-ranili-svabe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=219482","title":{"rendered":"Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 4\/5: K\u0107erka mislila da su me ranili \u0160vabe"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pazi, za mene se, bukvalno, tvrdio pazar. Kao za svaku razmjenu. Kao na berzi. Na kraju, uslov je bio da Vojska Republike Srpske Krajine preda jednog Im\u0161irevi\u0107a. On je bio u onoj grupi koja se obu\u010davala u kampovima u Hrvatskoj, u Puli i Karlovcu. Njih oko hiljadu trebalo je da se prebaci na podru\u010dje Cazinske krajine. Mislim da ih je uspjelo svega oko 150 pre\u0107i, da je najve\u0107i dio te grupe likvidiran prilikom poku\u0161aja prebacivanja, a da je me\u0111u nekoliko destina zarobljenih bio i taj Im\u0161irevi\u0107 koji je bio jedan od organizatora svega toga. I jo\u0161 jednog je dala Vojska Republike Srpske.<\/p>\n

I sad, tog 26. aprila, moglo biti mo\u017eda tri, pola \u010detiri, popodne. Otvaraju se vrata, ulazi vojni policajac, korpusni, ‘ajmo, izlazi. S njim je \u010duvar zatvorski, veli, daj papu\u010de. A bile one, ako se sje\u0107a\u0161, braon, gumene, Jugoplastika, svi su ih imali. Jebale te papu\u010de, policajac \u0107e. A \u010duvar, fri\u0161ak, joj, pa ja to moram razdu\u017eiti. A ovaj, ma, ne izuvaj se, pa opet psuje, ne\u0107e bos hodati.<\/p>\n

I vode nas hodnikom, svu trojicu iz \u0107elije, i postrojavaju nas. Ka\u017eu, stanite tu, uza zid. Njih je tu pet, \u0161est. Mir-no! Komanduje ovaj. Pu\u0161ku digni! Okvir vadi! Pokazujte okvir! Momci, da vas upozorim. Bojeva municija je u okvirima. Idemo u razmjenu. Zna se desiti da razmjena ne uspije. Nemoj ko da poku\u0161a bje\u017eati, ako ne bude dogovora. To se, Kondi\u0107u, posebno odnosi na tebe. Ako se ne\u0161to iskomplikuje, ako ko poku\u0161a bje\u017eati, bi\u0107emo prisiljeni da pucamo. Reko’, ne\u0107ete imati problema sa mnom, a ni sa njima.<\/p>\n

\"\"<\/a>Pretresaju nas, na\u0111o\u0161e ona pisma, preko Crvenog krsta \u0161to sam dobijao. Od roditelja, sestre, budu\u0107eg kuma i kume. Ulazimo u kombi ispred zatvora. I voze nas, da, da, nas trojicu. I sad, taj \u010duvar gleda Milana. A Milan se ukop’o, jadan, kao zvijer isprepadana. Ka\u017ee, pogledaj ti, Kondi\u0107u, ovo je jad bilo i dr\u017eati. \u0160to to nisu pustili odma’? Zna\u0161 li ti \u0161ta \u0107e sad ovi tvoji re\u0107i? Reko’, da je poludio od batina. E, to, to \u0107e re\u0107i! Bog ih ne ubio, \u0161to to nisu pustili, odma’ tre\u0107i dan. Dr\u017ealo ga, hranilo, osam mjeseci, a ni za sebe nemamo.<\/p>\n

Jednom kombi staje, ulije\u0107e Arkan. Uska\u010de, sjeda, i meni \u0107e, onako \u0161eretski: ode ti? Valjda. ‘Aj’, buraz, nek’ vam je sa sre\u0107om! Do\u0161ao sam, usput, da te pozdravim, imam ‘vamo jo\u0161 nekog posla. Dr\u017ei se, budi pametan, i, samo da ti ka\u017eem, mangupski \u0107e, sad, kad pre\u0111e\u0161, nemoj, matere ti, previ\u0161e srati!<\/p>\n

I sada, sti\u017eemo, tu, na granicu, u Li\u010dkom Petrovom Selu je razmjena. Sjedimo, na podu. Prvo \u0107e iza\u0107i Milan. Prvo njega prozivaju, ali on se uhvatio, ovako, za ona dva sjedi\u0161ta i ne pu\u0161ta. I ja, lagano, reko’, Mi\u0107a, ‘ajmo ku\u0107i, idemo ku\u0107i. A tamo, na vratima, vidim, Marko \u0110enadija ulazi u kombi. Ide Rade, ulazi neki mom\u010di\u0107. Dijete, jedno sedamnaest godina. U Drvaru zarobljen. I onda prozivaju mene. I tu je k’o u filmu. Tu je granica, tu je punkt, tu su plavi \u0161ljemovi, tu su ona bijela vozila. Tu su oni s pu\u0161kama, hodaju. Da, da. Ide njihova, ide na\u0161a. I s ove strane Marko mene vodi. A stisnuo, ne pu\u0161ta. Otud ide jedan, s njim je u pratnji taj drugi vojnik. I tu negdje na sredini su unproforci. Lijevo i desno od nas, sa pu\u0161kama na gotovs. I Marko veli, ovo je Im\u0161irevi\u0107. Paralelno bi trebalo da se mimoi\u0111emo, me\u0111utim on skre\u0107e prema meni i prilazi i pru\u017ea ruku i ka\u017ee: nek’ nam je sretan \u017eivot, Kondi\u0107u! I onaj drugi se samo osmijehnu. Sre\u0107no, ka\u017eem, i nastavljamo ovamo, a oni odo\u0161e, prte tamo na svoju stranu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Jo\u0161 je dan. Vidi se. I sunce ugrijalo, \u010dak i prijatno, toplo. I tu je sada otac i jedan ku\u0107ni prijatelj, kom\u0161ija, \u0161to je do\u0161ao s ocem. Tu su Milan Ivan\u010devi\u0107 iz Komisije za tra\u017eenje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske, Marko \u0110enadija, Bo\u017eo Kos, Dule Jankovi\u0107. Sjedamo u kombi, idemo na Grabe\u017e. Odakle smo krenuli prije dva i po mjeseca. \/smijeh\/ Pred kasarnom, sje\u0107am se, novinari beogradskih Ve\u010dernjih novosti. Ulazimo u kasarnu, jeb’o te, utakmica neka, ima struje, televizor! To je kao mala spavaonica, s pritvorskom \u0107elijom. Prespava\u0107emo tu, jer ujutro moram dati izjavu. Otac, kom\u0161ija i \u0110enadija odo\u0161e za Prijedor, Bo\u017eo i Dule s komandantom kasarne \u0107e na kafu tu negdje u krugu, Milan je ostao u Korenici, a tu smo Rade i ja. Mi da odmorimo, kad ustaje taj neki, vidi on da mi kunjamo, ka\u017ee, ne mo\u017eete tu spavati, ‘ajte ‘vamo. Bo\u017ee, kako ograni\u010denih ljudi ima! Da, da, zna odakle dolazimo. Ka\u017ee, ‘aj’te vamo u \u0107eliju. S re\u0161etkama, da. Ulazimo, lije\u017eemo. E, moj Vojine, jeb’o te sunce, pa i ovi na\u0161i nas u zatvor strpa\u0161e. Jebi ga, Rade, kad smo mogli ovoliko, mo\u017eemo i ve\u010deras. I onaj drijem uhvatio, u neko doba galama. \u0160ta mora\u0161, majku ti jebem! Kos uhvatio onog de\u017eurnog, tu\u010de ga, nabija ga od one re\u0161etke. \u0160ta mora\u0161, mi smo njih sad iz ropstva izvukli, majmune jedan!<\/p>\n

Milan je, tako sam \u010duo, umro u ratu, prije pada Krajine. Rade je sa suprugom Vidom izbjegao kad su padale zapadnokraji\u0161ke op\u0161tine. Do\u0161ao na konjskim kolima u Prijedoru. Bili su kod mene ku\u0107i pet-\u0161est dana, a onda se nastanili u Trnopolju. Kad mu se 1999. rodio unuk, Rade me zavjetovao da mu budem kr\u0161teni kum. Rade je umro nekoliko godina kasnije, a prije dvije godine zove momak, ja sam Radin unuk. Na\u0161li smo se, otac mu je prenio da je \u0111ed imao \u017eelju da ga ja krstim. Planira vjen\u010danje, pa \u0107e se krstiti prije. I krstio sam ga, u onoj crkvi brvnari u Omarskoj. Ispunio sam zavjet \u0161to sam dao Radi. Bio mi je i otac i mati u onoj \u0107eliji, pazio me k’o dijete svoje \u0161to bi, brinuo, stalno ne\u0161to u\u0161u\u0161kavao, za\u0161u\u0161kavao.<\/p>\n

\"\"<\/a>A to, odmah nakon razmjene? Pa, onako… Osje\u0107aj je praznina. Kao probu\u0161en balon. Nema ni euforije, ni radosti, ni nekog uzbu\u0111enja. A za o\u010dekivati je da ima. Jako \u010dudan osje\u0107aj. Nedefinisan. Ne znam \u0161ta bih rekao.<\/p>\n

Sutradan idem ku\u0107i. Dolazim, a pred ku\u0107om… Narodni zbor… Tu je i Mladen Gavranovi\u0107. Fiksator mu je na lijevoj nadlatkici. Nosio ga je skoro godinu dana. Bio je u tom proboju pogo\u0111en, ali se uspio podi\u0107i i probiti do na\u0161ih polo\u017eaja. I to okupljanje trajalo je danima. Uvijek je neko bio uza me. Prijatelji, dru\u0161tvo, pomagali, nisu dozvoljavali sekundu da ostanem sam. Odvra\u0107ali me, valjda, da se ne prepustim nekim razmi\u0161ljanjima. Ko god je slobodan, ko god stigne s rati\u0161ta, tu je. Kod ku\u0107e, te\u0161ka su to vremena. Maltene, nema se ni za osnovno. Ali, nalazilo se i za troje, \u010detvero, petero… Sprema se hrana, mene animiraju, da i ja po\u010dnem jesti, da se vra\u0107am. Zarobljen sam s 80 kilograma, ku\u0107i do\u0161ao sa 62.<\/p>\n

Kad sam razmijenjen, majka je bila u stanju \u0161oka. Totalno. I ta pisma dok su dolazila u zatvor, vidim o\u010dev rukopis, a pi\u0161e u njeno ime. Ja sam \u010dak pomi\u0161ljao da je umrla. Marka \u0110enadiju sam onog 8. marta u zatvoru uspio pitati je l’ mi \u017eiva majka. Ka\u017ee, jeste, sino\u0107 sam bio kod njih.<\/p>\n

Onda je bilo pri\u010da svakakvih. Te spasen, jer je zet musliman, te spasio ga \u0161kolski drug musliman, te otac do\u0161ao po mene, a ja kroz re\u0161etke vi\u010dem ne dajte im ni metka, nek’ me ubiju, te pre\u0161ao na drugu stranu i vodi bataljon muslimana. \u010cega sam se sve naslu\u0161ao… Iz jedne krajnosti u drugu… Pravili su i heroja i izdajicu… Narod k’o narod, ali najvi\u0161e me bolio odnos dijela porodice jednog saborca, poginulog tog dana. Kao da sam ja kriv \u0161to sam pre\u017eivio. A \u010dlan njihove porodice, koji je tog jutra ostavio i mene i njega, nije kriv. U toj nesre\u0107i niko nije kriv ni za \u0161ta \u2013 to je moje mi\u0161ljenje.<\/p>\n

Prvog maja 1995. Bljesak. Dan kasnije odlazim u \u201eAutotransport\u201c. Tamo je bila ambulanta, komisija za bolovanje invalida. Jesu mi govorili, \u0161to se tebe ti\u010de, u\u010de\u0161\u0107e u ratu si odradio. Ali zaklju\u010dujem bolovanje. Vra\u0107am se u jedinice MUP-a. Mogu re\u0107i da jesam bio u povla\u0161tenom polo\u017eaju, ali sam do kraja rata uvijek bio pod oru\u017ejem i uvijek u jedinici.<\/p>\n

Nisam za medije o ovome dosad pri\u010dao. Ko \u0107e to tol’ko \u010ditati. Jesam prijateljima, znaju svi moji. Pa, sje\u0107am se do detalja zato \u0161to ina\u010de imam dobru memoriju. A, ustvari, jeste odmah poslije toga, ljeta 1994. godine, Ostoja Kesar radio sa mnom feljton u Kozarskom vjesniku. Jako dobar feljton. Imam to negdje kod ku\u0107e, donije\u0107u ti, samo \u010duvaj. \u0160to se ka\u017ee, jo\u0161 to ni djeci nisam dao da pro\u010ditaju. Nikad ih nisam ratom optere\u0107ivao. U kom\u0161iluku se prepri\u010davalo kako je k\u0107erka, imala tad deset godina, za o\u017eiljak na nozi mislila da su me ranili \u0160vabe. \/smijeh\/ Sinu je sad 24, k\u0107erki 21 godina.<\/p>\n

\/nastavi\u0107e se\/<\/p>\n

Katarina Pani\u0107 \u2013 www.prijedordanas.com<\/a><\/p>\n

*Premium sadr\u017eaje lokalnog informativnog portala PrijedorDanas podr\u017ei donacijom na ra\u010dun Udru\u017eenja za unapre\u0111enje medijskih sloboda Prijedor Danas kod NLB banke: 5621508214760476.<\/strong><\/em><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 1\/5: Ko god ka\u017ee da je \u017eelio poginuti\u2026<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 2\/5: Vi\u0111aj ga, lip k\u2019o i na\u0161!<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 3\/5: Kad \u010duje\u0161 za razmjenu, tek je onda minut godina<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 4\/5: K\u0107erka mislila da su me ranili \u0160vabe<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 5\/5: Dok krene\u0161 pri\u010dati, gotovo je<\/a><\/strong><\/p>\n