{"id":219413,"date":"2024-02-06T12:18:04","date_gmt":"2024-02-06T11:18:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=219413"},"modified":"2026-02-01T10:58:17","modified_gmt":"2026-02-01T09:58:17","slug":"ratna-ispovijest-vojislava-kondica-3-5-kad-cujes-za-razmjenu-tek-je-onda-minut-godina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=219413","title":{"rendered":"Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 3\/5: Kad \u010duje\u0161 za razmjenu, tek je onda minut godina"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Vodite ga, rekao je Dudakovi\u0107. I dobro mu poka\u017eite grad. U pincgaueru sam s dva vojnika i jednim oficirom. U kasarni na prijavnici momak neki, \u010dupica, joj, jarane, jebem im majku! Nema 45 kila, neki rijetki br\u010di\u0107i, ravna kosa, pa dugi vrat, min\u0111u\u0161u neku nosi. Stolicu svoju daje, a dosadan, da ja njemu, sad pri\u010dam, kakvo je stanje gore. Odjednom ga ovaj \u0161to je bio sa mnom u pratnji povla\u010di u stranu, ne\u0161to mu govori, on mijenja facu, gleda u mene, prijete\u0107i, vra\u0107a se, majku ti \u010detni\u010dku, ja da ti dajem stolicu, ustaj! \/smijeh\/<\/p>\n

Tu, u neku u\u010dionicu, ponovo previjanje, pa ispitivanje, tu par \u0161amara i onda u neki kombi. Tu je i \u010dupica. Jarane, ko te zarobio? Amir Avdi\u0107? Jarane, ti ili neko tvoj je velike sadake u \u017eivotu napravio. Ja jo\u0161 nisam \u010duo da su ikoga ostavili \u017eivog. Je l’ ti zna\u0161 da je to jedinica sastavljena od Sanjana, Klju\u010dana, Prijedor\u010dana, Petrov\u010dana? Svih ovih \u0161to su najvi\u0161e najebali. I vadi cigare, vi\u0161e od pola kutije, HB, tvrdo pakovanje, ‘de, jarane, ma, ne\u0107u, imam, ‘aj’, molim te, uzmi.<\/p>\n

Dovoze me u zatvor. Je l’ to taj \u010detnik, jebem vam majku, \u0161ta ste od Kozarca napravili! Upravnik je to, izgovara Kozarac s akcentom koji pokazuje da nije odavde. Pljus, pljus. U samicu. \u017deljezni krevet, zavaren za zid, na njemu fosne. Preko no\u0107i groznica, rana provalila, noge u vunenim \u010darapama, mokre, jer u wc-u odvodi ne rade, pa je poplava, usirila se ona krv na rani. Oko pono\u0107i, neko zove, \u010dedo, \u010dedo, pru\u017ea mi \u010duvar \u0107ebe, kroz re\u0161etke. Ujutro \u0107u prije smjene do\u0107i, nemoj kome da si rek’o. I daje papiri\u0107 od novina, u njima zamotan baralgin. Poslije \u0107e mi medicinska sestra, koja je u me\u0111uvremenu prestala raditi u zatvorskoj ambulanti, po jednom \u010duvaru poslati zavoj i kremu. <\/p>\n

Sutradan u \u0107eliju u kojoj su Milan iz Like i Rade iz Bosanskih Doljana. Milan je lutao nekuda po kninskoj krajini i zabasao me\u0111u ove, zarobili ga, ispitivali, on ni rije\u010di. Najstra\u0161nije ga mu\u010dili, mislili on neki specijalac, komandos, pa zato \u0107uti. A on du\u0161evni bolesnik, uop\u0161te ne govori. Rade je bio pripadnik ripa\u010dke brigade Vojske Republike Srpske. Bio negdje na polo\u017eaju, popio. I zaputio se. Pro\u0161ao kroz na\u0161u liniju, kroz neprijateljsku liniju, si\u0161ao u Biha\u0107. Kad se otrijeznio, on u biha\u0107kom parku. Potrgao rukama one vojne oznake s uniforme. Sjedio je\u0161 nekih sat-dva. Mislio se, \u0161ta \u0107e, kud \u0107e. Krene li nazad, do\u010deka\u0107e ga il’ njihovi, il’ na\u0161i, dvaput istu sre\u0107u da pre\u017eivi te\u0161ko da \u0107e imati. I ode u stanicu policije i sam se prijavi. To je negdje novembar, 93. U zatvoru sve vrijeme vi\u0111a i vojnika korpusa koji je slu\u017eio kaznu jer je spavao kad je Rade kraj njegovog punkta pro\u0161ao. Bojao ga se, uvijek ga gledao k’o da bi ga progutao. Rade \u0107e i iza\u0107i iz zatvora, taj \u0107e ostati.<\/p>\n

Ispitivanja pamtim po tome \u0161to mi nisu vjerovali da kao policajac gotovo ni\u0161ta ne znam o civilnim strukturama vlasti. Ali u policiji sam tek od oktobra 1993. A, na primjer, 1992. nisam znao ko je bio predsjednik op\u0161tine. Znao sam da je bio musliman. Kad se poslije vratim ku\u0107i, predsjednik op\u0161tine bi\u0107e neki Du\u0161an. A u me\u0111uvremenu je bio jo\u0161 neko, ali ne znam ko. U jednom momentu pu\u0161taju mi VHS kasetu, na njema\u010dkom je, poslije se u Hagu koristila u predmetima za logor Omarska. Pitaju me za jednog, ka\u017eem doktor Milomir Staki\u0107. \u0160amar, onaj \u0161to svali sa stolice. A ne zna\u0161 ko je, a? Dobrih sam batina tad dobio dok nisam do rije\u010di do\u0161ao. Pa, pi\u0161e, na snimku. Svi u smijeh. Ma, idi, Kondi\u0107u, u pizdu materinu! \/smijeh\/ I odma’ tu ide kafa, cigarete, sve. I rakiju donije\u0161e, da do\u0111em sebi.<\/p>\n

Bio je jedan sudija na ispitivanju, izuzetno okrutan, pjeni, histeri\u0161e. Od jednog bezbjednjaka iz Petog korpusa isto sam znao dobiti batine \u0161amaranjem, moma\u010dke, ali me od tog sudije spasio. Ulazi jednom, uzima me ispod ruke, ‘ajde, izlazi, zavr\u0161avaj. Pjeni taj sudija, Ismet ili Izet Mujanovi\u0107, negoduje. Ovaj govori, ma, ne zna on od tog ni\u0161ta. Sudija vi\u010de: la\u017ee! Ovaj ponavlja, ma, nema pojma, kad ti ka\u017eem. Izvodi me, pa niz hodnik, i usput govori, ‘aj’, pusti staru budalu, re\u0107i \u0107u ovima da te vi\u0161e ne pu\u0161taju njemu.<\/p>\n

Nemoj me pogre\u0161no shvatiti, da ikoga pravdam. Protiv tog bezbjednjaka i protiv upravnika zatvora bio sam svjedok tu\u017eila\u0161tava u predmetima pred Kantonalnim sudom u Biha\u0107u i pred Sudom BiH. I sudija me, u sudnici, na kraju svjedo\u010denja, pita, bi li se ja pozdravio s optu\u017eenim, da ga gdje sretnem. Ne znam. Mogu\u0107e. U svakom slu\u010daju, njihove pozicije i moja, situacija je jednostavna. Ja sam bio niko i ni\u0161ta, oni su mogli sve, mogli su da odlu\u010de i ovako i onako. Mogli su da budu daleko, daleko gori prema meni. To sam sudiji odgovorio. U principu, ogor\u010den sam na rad sudova jer se za ista djela odnosno nedjela pripadnicima srpskih formacija odre\u0111uju rigorozne kazne, dok su za druge simboli\u010dne ili osloba\u0111aju\u0107e. <\/p>\n

Granatiranje 7. marta 1994. Predve\u010de, ulazi upravnik, bjesni, ludi, histeri\u0161e, gospodo \u010detnici, krenu \u0161amarati, lupati, tu\u0107i, bi\u0107ete pobijeni, majku vam jebem. U jednom momentu hvata se za onaj opasa\u010d, bijeli, nema pi\u0161tolja, odlazi, i dalje grmi, prvo \u0107u vas poranjavati, pa tek onda pobiti. I nema ga, nema. Milan nastavlja jesti, Rade govori, e, jebi ga, Vojine, gotovo je sada. Sje\u0107am se da smo hranu prosuli, ni do \u010dega ti nije, a one tanjire oprali, da ne ostavljamo za sobom prljave. Poslije nekih pola sata, ulazi upravnik, s dvojicom, trojicom. I po\u010dinju tu\u0107i.<\/p>\n

Me\u0111u njima je jedan, rodom iz Olova. Tamo je bilo \u010duvara korektnih, bilo je izuzetno korektnih, a bilo je drskih i bezobraznih. Ali ovaj se istakao kao pravi onaj katil, mu\u010ditelj, zlo\u010dinac. A u su\u0161tini kukavica. On je dolazio kad sam sam, kad su Rade i Milan u \u0161etnji, ja zbog noge nisam mogao u \u0161etnju. Drugi bi \u010duvar navodno bio u obezbje\u0111enju ovih koji \u0161etaju, ostavljaju\u0107i ovome otvoren prolaz do mene. Tukao me \u010dizmom, \u0161akama, stolicom i palicom. I uvijek ciljao ranu. Ja stalno \u0161titio tu nogu ranjenu, a on onda po glavi, po le\u0111ima, po vratnoj ki\u010dmi. Kad nas je nakon oko mjesec dana prvi put odvelo na kupanje, jedan od \u010duvara spazio je modrice, insistirao da ka\u017eemo \u0161ta se de\u0161ava, nekome je to prenio i to se vi\u0161e nikad nije ponovilo. A ni onaj koji mu je omogu\u0107avao to, koji je bio zadu\u017een da obezbje\u0111uje \u0107eliju, nije vi\u0161e bio raspore\u0111en na to mjesto.<\/p>\n

I tako tog 7. marta le\u017eimo, pretu\u010deni, ne smije\u0161 zucnuti, a jaukao bi, sve boli. U redovnom re\u017eimu svjetlo se gasi u devet. Oko deset, \u010duvar dolazi, pali svjetlo. Kondi\u0107u, izlazi. Ja mislim, na strijeljanje. Milan ni\u010dega nije ni svjestan. Rade gleda u mene, misli isto \u0161to i ja, ka\u017ee, ‘ajde, dr\u017ei se. Pravo u kancelariju upravnika. Za njegovim stolom sjedi Arkan. Ne, ne taj, nego njihov, imali su i oni svog. Poznajem ga jer je bio 8.2. u onom rovu gdje me ispitivao Avdi\u0107, a dva puta dovodio u moju \u0107eliju svoje borce iz Prijedora da vide znaju li me. I sve i jedan je rekao da me ne zna. Dobro se sje\u0107am jednog na kojem sam prvi put vidio trake oko nadlaktice ispisane arapskim pismom. Izuzetno korektan, ka\u017ee, ne, ne znam ga, nikad ga nisam vidio, ne bih da grije\u0161im du\u0161u. <\/p>\n

Sjedi Arkan na upravnikovom mjestu, noge su na stolu, smje\u0161ka se. Desno, na dvosjedu, dvojica iz korpusne policije. Lijevo, na trosjedu, jedan vojni policajac i \u010dojvek u civilu, crni kaput. Ustaje, prilazi mi, gdje si, borac, ljubi se sa mnom, tri puta. I dalje ne znam ko je. Isti Safet Isovi\u0107. Kad skontam da je to moj komandir s Urija, Marko \u0110enadija, tek tad mi ni\u0161ta nije jasno. Nikad ga nisam prije vidio u civilu. A i nije neko koga o\u010dekujem tu vidjeti, pa ga zato ne prepoznajem na prvu. A svi se smje\u0161kaju. I u glavi mi je, Katarina, tek onda \u0161ok. Kru’ te jeb’o, zarobili i njega. Sjedam kraj njega. A on miri\u0161e, bio tad Rolon, al’ nema veze. A ja se jo\u0161 nisam okup’o, sutra \u0107e mjesec dana od zarobljavanja. A, reko’, jeb’o te sunce, pa izdajnik! Pri\u010daju oni, ali meni u glavi zvoni. I sjetim se, kad smo krenuli na taj polo\u017eaj 5. februara, do\u0161ao da nas isprati, prilazi, zove me, ka\u017ee, ne\u0107e\u0161 se ljutiti, ali da Miroslav bude tu, ti uz njega, i to. Ipak je on stariji, zna\u0161. Odli\u010dno. Meni je drago da je tu. Ka\u017ee, pomozi Para\u0161u, pomozi Milenku i momcima. Sve to prolazi kroz glavu, ne mogu vjerovati, ovaj \u010dovjek me poslao, a radi za njih. Krah, svijet se ru\u0161i. Marko pri\u010da, ja mu ni\u0161ta ne vjerujem. Kontam, dodatno me ispituju, navla\u010de me.<\/p>\n

A onda se polako sklapa pri\u010da da je to dogovor o razmjeni. Njihova trojica su ostala s kraji\u0161ke strane u zalog dok se Marko ne vrati. Arkan je i prije tog 7. marta na\u0161ima rekao da sam samo ja \u017eiv. Poslije su mu donijeli slike koje su odlijepili sa kartona na\u0161ih li\u010dnih karata, onih koji budu deponovani u MUP-u. I pitali da poka\u017ee ko je \u017eiv. Vojo. I stvarno pokazao moju sliku. I tu je promjenu u komunikaciji zanimljivo pratiti – u po\u010detku \u010detnik, pa \u010dedo, pa Kondi\u0107, pa na kraju Vojo, Vojin, Vojkan. \/smijeh\/ <\/p>\n

Upada ponovno upravnik, psuje majku \u010detni\u010dku, ho\u0107e da me udari, ovi ska\u010du, ne daju, jebem ti majku \u010detni\u010dku, \u0161ta si pri\u010d’o Francuzima. A nekih sedam, osam dana prije, bio francuski novinar, radio ne\u0161to o odnosu prema zatvorenicima. Kad je snimanje zavr\u0161eno, a upravnik i jedan inspektor su sve vrijeme bili tu, upravnik \u0107e, \u0161ta ti ono re\u010de, ko je koga nap’o? A ja na po\u010detku stvarno rekao neprijateljska ofanziva, a na\u0161a je bila. I onda ponovo, rasklapaju svu onu opremu, svjetla u plafon, ja nazad na stolicu, snimaj ponovo taj dio. I sad on mene ho\u0107e tu\u0107i, ali Arkanovi ga istjeraju napolje. Da, da, iz njegove kancelarije. <\/p>\n

Opra\u0161tam se s Markom i vra\u0107aju me ka \u0107eliji. Kraj mene je Arkan, pumparice preba\u010dene preko ramena. Prolazimo kraj dvojice koji su nas s upravnikom premlatili taj dan. Arkan zastaje. I pita me dira li te ko. Reko’, ne dira. Dirne li te ko, samo meni reci, jeba\u0107u mu mamu, ne\u0107e se glave nanosati. <\/p>\n

U \u0107eliji, Rade u \u0161oku, \u0161to sam \u017eiv. Malo zatim dolazi \u010duvar, veli, ovo se jo\u0161 nije desilo, \u010detni\u010dki komandant u\u0161ao u zatvor. Ako iko, Vojo, ostane \u017eiv, ti \u0107e\u0161. Posla Radu da skuva kafu svima. Ispu\u0161imo par cigareta. Ode \u010duvar. Kad, nakon 20-ak minuta, pali se opet svjetlo, ulazi momak, ka\u017ee, kako ti se zove komandant, ovaj na prijavnici se zblan’o, pa ne upisa ime. Veli, vidim, ide Arkan, ide \u010dovjek s njim. Daje dokumente. I vidim onu li\u010dnu kartu, va\u0161u, oni orlovi! Ka\u017ee, ja samo ono pogled’o, sklopio i vratio nazad. \/smijeh\/<\/p>\n

Sutradan, popodne, dolazi upravnik. Krenem da ustanem, on govori, lezi, lezi, nemoj ustajati, ti si ranjen. Prilazi krevetu. Kondi\u0107u, izvini, shvati da emocije svladaju. Veli, meni je ju\u010de poginuo brat od ujaka. Mojih je dosad preko 30 \u010dlanova \u0161ire i u\u017ee porodice poginulo u ovom ratu. \u0160to se ti\u010de ispitivanja, ti zna\u0161 da ja nemam sa tim ni\u0161ta, a \u0161to se ti\u010de ovdje moje slu\u017ebe, ne\u0107e te vi\u0161e niko dirati. <\/p>\n

Jednom mi zarobljenik vojnih snaga Fikreta Abdi\u0107a u prolazu \u0161apne: tra\u017ei \u0161i\u0161anje. Pitam \u010duvara, ka\u017ee, pa mog’o bi, posebno zbog ovog. Pokazuje na Milana. A iz njega, buve vriju, kipe. Iako je kratko o\u0161i\u0161an. To sam prvi put u \u017eivotu vidio. Kad o\u010distimo njega, onda Rade pregleda mene, ja njega. Skoro svaku no\u0107, k’o ritual. I sutradan predve\u010de dolazi \u010duvar, ka\u017ee, ‘ajde, izlazi. Ide\u0161 na \u0161i\u0161anje. Vodi me u kupatilo. Stojim pred ogledalom, dvojica se briju, trojica u prolazu. U ogledalu vidim iza mene brico \u0161i\u0161a jednog. I gleda i on mene u svom ogledalu. I namignu. Babin, skontala si. A i ovaj \u0161to ga \u0161i\u0161a je Babin. Momak kraj mene, krupan, dobio nov bic, a ja izra\u0111en, ko\u017eu kida s lica. Dade mi cigaretu, ‘de zapali, dok ja zavr\u0161im, da\u0107u ti ovaj. To se zadu\u017ei, pa razdu\u017ei kod \u010duvara, ne ostaje kod zatvorenika. Sjedam onda za \u0161i\u0161anje, zatvorenici tu dolaze, odlaze, \u010duvar obilazi, zastane, ode dalje. I brico \u0107e, kad je uhvatio priliku: samo da ti ka\u017eem, Kondi\u0107u, ako tvoji ne uspiju, Babo \u0107e te razmijeniti, zna on za tebe.<\/p>\n

Negdje oko 15. aprila po\u010dele su razmjene. Najprije Babini. Grupa po grupa. Pa je bilo par neuspjelih, pa ih vrate, pa onda sutradan ponove. Prazni se polako zatvor. I 26. aprila, ujutro, sedam je sati, jedan divan momak, \u0161to se ka\u017ee, na ranu bi ga previj’o, onaj \u0161to je uo\u010dio modrice po nama, pa prijavio. Ulazi, on i jo\u0161 dva fina, mlada momka, kao delegacija za mu\u0161tuluk. Nose kafu. ‘Aj’, ustanite, momci. I veli, nemojte uzeti zdravo za gotovo, ali mi smo na\u010duli da bi’ vi danas trebali ku\u0107i. <\/p>\n

E, tek je onda minut godina. <\/p>\n

\/nastavi\u0107e se\/<\/p>\n

Katarina Pani\u0107 \u2013 www.prijedordanas.com<\/a><\/p>\n

*Premium sadr\u017eaje lokalnog informativnog portala PrijedorDanas podr\u017ei donacijom na ra\u010dun Udru\u017eenja za unapre\u0111enje medijskih sloboda Prijedor Danas kod NLB banke: 5621508214760476.<\/strong><\/em><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 1\/5: Ko god ka\u017ee da je \u017eelio poginuti\u2026<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 2\/5: Vi\u0111aj ga, lip k\u2019o i na\u0161!<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 3\/5: Kad \u010duje\u0161 za razmjenu, tek je onda minut godina<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 4\/5: K\u0107erka mislila da su me ranili \u0160vabe<\/a><\/strong><\/p>\n

Ratna ispovijest Vojislava Kondi\u0107a 5\/5: Dok krene\u0161 pri\u010dati, gotovo je<\/a><\/strong><\/p>\n