{"id":195653,"date":"2022-11-27T22:28:56","date_gmt":"2022-11-27T21:28:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=195653"},"modified":"2022-11-27T22:28:56","modified_gmt":"2022-11-27T21:28:56","slug":"mirko-sasic-nekadasnji-jedrilicar-i-padobranac-i-danas-osjecam-uzbudenje-prvog-skoka-video","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=195653","title":{"rendered":"Mirko \u0160a\u0161i\u0107, nekada\u0161nji jedrili\u010dar i padobranac: I danas osje\u0107am uzbu\u0111enje prvog skoka – VIDEO"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Aero-klub \u201cPrijedor\u201d obilje\u017eio je 70 godina postojanja. U tom vi\u0161edecenijskom periodu kroz njega su pro\u0161li brojni piloti, padobranci i jedrili\u010dari. Prije 65 godina, na Aerodromu \u201cUrije\u201d zakora\u010dio je tada sedamnaestogodi\u0161nji Mirko \u0160a\u0161i\u0107. Zavolio je jedrili\u010darstvo, ali se kratko bavio time jer ga je, kao ratno siro\u010de, \u017eivot odnio u nekom drugom pravcu. Velika \u017eelja ga je vukla i iz Banjaluke je do\u0161ao da obi\u0111e, kako ka\u017ee, svoj aerodrom.<\/p>\n

Mirko \u0160a\u0161i\u0107 je ro\u0111en 1940. godine u Trgovi\u0161tu kod Novog Grada. Od malih nogu privla\u010dili su ga avioni, padobranstvo i jedrili\u010darenje. Dje\u010da\u010dki san je i ostvario kada je imao 17 godina. \u201eU Prijedoru sam upisao Dr\u017eavnu industrijsku \u0161kolu. Kao mlad momak bio sam zainteresovan za sportsko padobranstvo i jedrili\u010darstvo i 1957. godine sam se u\u010dlanio u Aero-klub. Radile su tri sekcije, modelari, piloti jedrili\u010dari i padobranci. Ja sam se odlu\u010dio za padobransku i jedrili\u010darsku sekciju. Sa iskusnim instruktorima padobranstva i jedrili\u010darstva obavili smo sve teoretske dijelove nastave\u201c, prisje\u0107a se \u0160a\u0161i\u0107 vremena u kojem je ostvarivao svoje snove. <\/p>\n

Prisje\u0107a se Mirko i prakti\u010dnog dijela obuke na sarajevskom aerodromu \u201eButmir\u201c, koja nije bila laka i jednostavna. \u201eTa obuka jedrili\u010dara je bila dosta zahtjevna. Vr\u0161ena je na jedrilici dvosjedu zvanoj \u201eRoda\u201c. Nakon odre\u0111enog broja naleta i \u010dasova provedenih u zraku sa instruktorom, on je odlu\u010dio kad je koji kandidat spreman da samostalno poleti. Me\u0111u prvima sam samostalno poletio na aerodromu Butmir u Sarajevu i mi smo se vratili na Aerodrom \u201eUrije\u201c. S obzirom da piloti jedrili\u010dari, kad samostalano lete, moraju da imaju padobran, u slu\u010daju kvara jedrilice moraju da iska\u010du, morali smo da imamo i padobranske skokove\u201c, ka\u017ee on.<\/p>\n

Prvi padobranski skok \u0160a\u0161i\u0107 je izveo na aerodromu \u201eUrije\u201c i ka\u017ee da nikada ne\u0107e zaboraviti taj osje\u0107aj, gdje su se pomije\u0161ali i povezali uzbu\u0111enje, radost i strah. Ka\u017ee da je poslije prvog skoka bilo mnogo lak\u0161e skakati, a prisje\u0107a se i pilota s kojim je bio u avionu kada je izveo prvi skok. \u201eBio je to tada \u010duveni pilot Mladen Biber\u010di\u0107, veoma hrabar i sposoban. Na\u017ealost, nije imao sre\u0107e. Iako veoma iskusan pilot, u tom svom sportskom avionu poginuo je negdje iznad Kupresa kada je pravio prelet za Sarajevo\u201d, dodaje on.<\/p>\n

Kada je \u0160a\u0161i\u0107 pilotirao jedrilicom tehnologija je bila bitno druga\u010dija. Bilo je te\u017ee obezbijediti da sve bude bezbjedno i sigurno. \u201eJedrilica \u201eRoda\u201c se dizala pomo\u0107u vitla i sajle. Razvu\u010de se sajla preko aerodroma, na kraju aerodorma se uklju\u010di vitlo, zaka\u010di se za jedrilicu, uklju\u010di se bubanj, vitlo mota i digne se jedrilica u lete\u0107i polo\u017eaj. Kada se otka\u010di sajla prave se jedan ili dva kruga, zavisno od visine. To je bilo dosta slo\u017eeno, moglo je biti nekih nesre\u0107a, moglo se desiti da se ne otka\u010di kuka, ali i to je bilo rije\u0161eno. Onaj na vitlu imao je automatske makaze, odsje\u010de sajlu i rije\u0161i problem\u201c, pri\u010da \u0160a\u0161i\u0107 kako je nekad umjesto aviona, vitlo dizalo jedrilicu. <\/p>\n

Kao i ve\u0107ina njegovih vr\u0161njaka pilota jedrili\u010dara i \u0160a\u0161i\u0107 je imao \u017eelju da postane pilot sportskog motornog aviona. Da je postao, kao i drugi piloti sportskih aviona, slu\u017eio bi vojsku u tada\u0161njoj \u0161koli rezervnih oficira pilota u Tuzli i nakon toga postao bi vojni pilot. Ali, \u017eivot je udesio druga\u010dije. Kada je imao 20 godina kao ratno siro\u010de oti\u0161ao je na daljnje \u0161kolovanje u Vara\u017edin i Zagreb i tu se zavr\u0161ila njegova kratka karijera jedrili\u010darstva i padobranstva. Lijepe trenutke iz tog perioda nosi kroz cijeli \u017eivot i ka\u017ee da ih se uvijek rado sje\u0107a.<\/p>\n

VUKLA ME \u017dELJA NA MOJ AERODROM<\/p>\n

Slu\u0161ao je \u0160a\u0161i\u0107 i \u010ditao kako Aerodrom \u201eUrije\u201c obilje\u017eava 70 godina postojanja. Odavno je u penziji i \u017eivi u Banjaluci, ali velika \u017eelja ga je vukla da nakon \u0161est i po decenija do\u0111e tamo gdje je u mladala\u010dkom zanosu dizao se u visine i sa njih skakao na zemlju. I do\u0161ao je. \u201eEvo me nakon 64 godine na mom Aerodromu \u201cUrije\u201d, gdje sam po\u010deo svoju padobransku i jedrili\u010darsku karijeru. U to vrijeme, 1958. godine, nas 10 kandidata za obuku na jedrilici upu\u0107eni smo u Sarajevo na Aerodrom \u201cButmir\u201d. Tamo je vr\u0161ena prakti\u010dna obuka pilotiranja jedrilicama. Instruktor na\u0161 je tada je bio pilot Bo\u0161ko Cviji\u0107. Tamo smo proveli 30 dana za vrijeme ljetnjeg ferija\u201c, ka\u017ee on.<\/p>\n

DIJETE ZBJEGA I RATNO SIRO\u010cE<\/p>\n

Mirko je ro\u0111en 1940. godine. NJega i jo\u0161 \u010detiri brata majka Petra je u ratnom vihoru othranila u kozara\u010dkim zbjegovima. Otac Stojan rat nije pre\u017eivio. Nakon prebolovanog trbu\u0161nog tifusa, vratio se u jedinicu i poginuo 1943. u Svodni, na miniranju oklopnog usta\u0161kog voza. Mitraljez ga je presjekao na dva dijela.<\/p>\n

U op\u0161toj i te\u0161koj sirotinji poslije Drugog svjetskog rata, majka Petra izmorena i sama nije mogla hraniti i \u0161kolovati petoro djece. Tri sina, me\u0111u kojima i Mirko, zavr\u0161ili su u domovima za ratnu siro\u010dad. Mirko ka\u017ee da je mnogo te\u017ee bilo dvojici starije bra\u0107e koji su ostali na ognji\u0161tu, jer ni\u0161ta nisu imali i morali su mukotrpno da se bore za opstanak i pre\u017eivljavanje. \u201eU domovima ratne siro\u010dadi mi smo imali smje\u0161taj, hranu i \u0161kolovanje i time su na\u0161i problemi bili rije\u0161eni\u201c, ka\u017ee osamdesetdvogodi\u0161nji Mirko \u0160a\u0161i\u0107.<\/p>\n

kozarski.com<\/p>\n