{"id":179085,"date":"2021-12-26T14:17:25","date_gmt":"2021-12-26T13:17:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=179085"},"modified":"2021-12-26T14:21:27","modified_gmt":"2021-12-26T13:21:27","slug":"pop-ko-fol-druze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=179085","title":{"rendered":"Pop ko fol, dru\u017ee"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Ma\u0161tam o koncertu pred Patrijom. Da Grad bude organizator, da produkcija bude, ono, top, da to bude poklon Gradske uprave svojim sugra\u0111anima, da moto bude Prijedor nije daleko. Koncert doma\u0107eg benda, mi volimo re\u0107i i benda za raju. E, to bih volio da se u ovom gradu desi. To bi bilo\u2026ba\u0161\u2026<\/p>\n

U Njema\u010dkoj sam na jednoj svirci upoznao momka iz Srbije. Na tu pjesmu pada u trans. Ka\u017ee: \u201eDru\u017ee, ja ne \u010dujem Prijedor, ja \u010dujem Ni\u0161.\u201c I svako u toj pjesmi vidi svoj grad. Zato vjerujem da je ovaj bend najbolji promoter i ambasador grada Prijedora.<\/p>\n

Milan Gambiro\u017ea Pop \/46\/ menad\u017eer je benda Rock Ko Fol za Evropu. Ro\u0111en je i odrastao u Sanskom Mostu odakle je 10. oktobra 1995. ujutro oti\u0161ao u vojsku, a njegova porodica istog dana iz toga grada izbjegla. Poslije vojske godinu dana \u017eivi u Beogradu, a potom dolazi u Prijedor.<\/p>\n

\"\"<\/a>Dogovaramo intervju. Muzika kao kohezivni faktor u duboko podijeljenim dru\u0161tvima (klasno, vjerski, nacionalno\u2026). Ra\u010dunaj jedno dva sata. Ve\u010deras od 7 do 9. Mo\u017ee. Onda javlja da \u0107e kasniti. Vi\u0161e od sat. Reko\u2019, \u2019aj\u2019 onda \u010detvrtak, ne da meni Mario neg\u2019 do 9. Nisam ja tu do nedjelje, \u2019aj\u2019 napisa\u0107u ja ispri\u010dnicu za Marija.<\/p>\n

Ma, i\u0161\u2019o u Kostajnicu, dogovoriti svirku. Moto klub jedan, ganjamo se ve\u0107 dvije godine, pa nikako. Jesmo sad, za 11. juna zakazali. Dobri momci, raja.<\/p>\n

Prvo sam imao bend, Pukovnik se zvao. Ja sam propali bubnjar, smije se. Prva svirka s antiratnim konvojem Mir, brate, mir. Bili glavne face u gradu, sa 16 godina. Ove godine htjeli se okupiti, na 30. godi\u0161njicu. Nismo uspjeli. Jedan u Minhenu, jedan u Novom Sadu, jedan u Americi. Asim, Duda, Dado i ja.<\/p>\n

Po\u010deo od nosanja poja\u010dala, bubnjeva, gitara kroz grad. Bio tonac na radiju Sana, a u Prijedoru na sve tri stanice osim na Radiju Prijedor. Bio di-d\u017eej, radio s firmama koje rade bine, svjetlo, razglas, te sve tehni\u010dke stvari. Bio i ugostitelj, pa zna i s te strane kako ide saradnja s muzi\u010darima. Od 2001. je u menad\u017eerskom poslu, mada ne misli da je taj izraz najprikladniji. Nije menad\u017eer ko je uzeo gotov proizvod, nego ko ulo\u017ei u ne\u0161to \u0161to prepozna kao potencijal, pa onda gradi to ime, a rizikuje svoj novac. Svako mo\u017ee biti menad\u017eer Pepsija.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u010cesto ljudi ne prepoznaju da je to posao, od mojih roditelja pa nadalje. A od toga \u017eivi moja porodica. To je ono kao kad na\u0111e\u0161 curu, pa njeni roditelji pitaju \u010dime se on bavi. Muzikom. Dobro, al\u2019 \u0161ta radi.<\/p>\n

Znam kako je zaraditi pare, a znam kako je i pasti pare. Znam kako igra u \u017eelucu, znam kako je posijediti preko no\u0107i, znam \u0161ta zna\u010di pritisak velikog koncerta. Koncert Vlade Georgieva 2007. na stadionu na Bereku je \u017eivotno iskustvo. Tada me\u0111u najve\u0107im zvijezdama na Balkanu, jedini koncert u BiH, maksimalna medijska kampanja. U timu 60 ljudi. Samo tehni\u010dara jedan autobus, njih 46. Tek sam ga skoro odgledao.<\/p>\n

Bilo je tu ljudi, ali nedovoljno. Ko\u0161tao je koliko je vrijedio, a vrijedio je mnogo, a ja sam \u201ezaradio\u201c pola od toga. Zna\u010di, pola sam pao, a to su doga\u0111aji koji se ugovorom reguli\u0161u unaprijed. Dizao kredite, posu\u0111ivao. Ljudi od kojih se ne nada\u0161 i ne o\u010dekuje\u0161, sami usko\u010de da pomognu. Nisam vjernik, ali ima neki brko koji komanduje odozgo, pa poslo\u017ei sve. To isto ljeto imam 30 i ne\u0161to dogovorenih nastupa sa raznm izvo\u0111a\u010dima, pa se to malo-pomalo pokrpi. I tako.<\/p>\n

U najte\u017eim momentima uvijek se ne\u0161to pojavi, neko ponudi posao kad mi je najpotrebniji. Na primjer, najmanje sam para imao kad mi se prvo dijete rodilo, ljeto 2001. Dobijem ponudu da radim koncert \u017deljka Joksimovi\u0107a. Punica \u010duvala mog sina. Sje\u0107am se, bile tada jo\u0161 uvijek one papirne nov\u010danice po 1 KM, zelene. Do\u0161ao tu no\u0107 ku\u0107i, donio hrpu para. Ka\u017ee ona nisi ti ovoliko mogao zaraditi, ti si ovo morao ukrasti.<\/p>\n

\"\"<\/a>RKF osnovan je 2011. godine. Dinko Salihba\u0161i\u0107 uspio je da i ameri\u010dki i evropski sastav zvu\u010de isto. Gradila se pri\u010da postepeno, vremenom, polako, vlastitim snagama. On je fanatik i perfekcionista. U stanju je vje\u017ebati deset sati dnevno. Odsvira, snimi, po\u0161alje ostalima. Navje\u017ebaju, na probe do\u0111u spremni. To su sve ozbiljni muzi\u010dari, nema nisam stig\u2019o, mor\u2019o \u0161ljive kupiti. Do\u0161lo se do 50 miliona pregleda na YT, do 60.000 pratilaca na FB, do izme\u0111u 500 i 1.500 ljudi na svirkama \u2013 bez marke bustovanja.<\/p>\n

Sve je na prodaju, i lajk i subskrajb i \u010dlanak u novinama. I onda se stvara nerealna slika. Pro\u010dita\u0161 negdje popularni pjeva\u010d, a ili nisi ni \u010duo za njega ili, ako i jesi, ne zna\u0161 nijednu njegovu pjesmu. Bje\u017eimo od vje\u0161ta\u010dkog stvaranja slike o popularnosti. Mislimo da ono \u0161to je vidljivo na mre\u017eama odgovara onome \u0161to posti\u017eemo na svirkama. Evo, danas mi javili da je Beograd rasprodan, sedam dana prije svirke. Bje\u017eimo i od uslova i od lokala koji ne odgovaraju. Neki misle da ponu\u0111eni iznos novca zna\u010di pristajanje. A, na primjer, do\u0111e bend svirati u kafanu. Gazda, izgleda, nije zadovoljan. Prilazi im i ka\u017ee: S namerom do\u0111oh u veliki grad. Ali mi to ne sviramo. \u0160to \u0107ete, koji k\u2026. ovdje, ako ne svirate to.<\/p>\n

\"\"<\/a>Sje\u0107am se prve svirke u Srbiji. Novi Sad, splav Ku\u0107erda, vlasnik i organizator Branko Koprivica, jedan od najboljih muzi\u010dara kod nas. Bilo je 700-800 ljudi, 80 posto muzi\u010dari. \u017dena jednog od njih \u0161alje mi poruku da nikad do tada nije vidjela da njen mu\u017e uzima telefon i snima ne\u010diju svirku.<\/p>\n

Sje\u0107am se i u Njema\u010dkoj jedne svirke u Bosanskom klubu Ljiljani. Napla\u0107ivao sam karte i tu su bili svi \u2013 od Makedonije do Slovenije, svi. I ta dilema da li da sviramo u klubu tog imena pokazala se nepotrebna. Mi smo postigli to da nije bitno gdje svira\u0161 \u2013 ljudi \u0107e do\u0107i.<\/p>\n

Ovdje se i dalje lako dobija etiketa zbog imena i prezimena. Bilo je raznih du\u0161ebri\u017enika koji su na ovom bendu lije\u010dili svoje neke komplekse. \u0160ta \u0107u ja s nekim ko je Salihba\u0161i\u0107. Ili \u0161ta \u0107e on s nekim kome je nadimak Pop. Onda poslije nekog vremena vi\u0111a\u0161 neke od njih u publici, kupuju karte, dolaze na koncerte. Ima ljudi koji nikako da shvate da ljudi iz muzike samo ho\u0107e da se bave muzikom, da budu muzi\u010dari, da sviraju, da se bave svojim poslom. Uvijek ima neko ko do\u010deka na no\u017e pa ka\u017ee bio si tu, i\u0161ao si tamo. Dru\u017ee, bio sam tamo gdje me slu\u0161aju.<\/p>\n

Tako smo ljetos imali jednu neugodnu situaciju. Morali smo mijenjati ve\u0107 zakazani termin i lokaciju. Na mre\u017eama objavim: Nije bitno gdje, nije bitno kad. Mi imamo ljude koji idu za nama. Kad ono, red do Mi\u0161ka. Sutradan mi prijatelj ka\u017ee: Odavno se nisam bolje osje\u0107ao. Idem na koncert, stojim u redu, pri\u010dam sa onim ispred, pri\u010dam sa onim iza. Ne \u017eurim nigdje.<\/p>\n

Tri puta godi\u0161nje sviramo u Prijedoru. Kraj juna u Lajfu, a oko 20. jula i po\u010detkom avgusta u Ljetnoj ba\u0161ti. I u tako kratkom periodu tri koncerta i sva tri puna. U svome gradu. Malo li je\u2026 I time je ve\u0107e to \u0161to je RKF uspio bez i\u010dije marke, bez politike, bez sponzora. I nije za porediti se s nekim ko, primjera radi, dobije 50.000 KM iz javnih bud\u017eeta da organizuje muzi\u010dki sadr\u017eaj. Pa ja bih s toliko para \u010duda pravio. To je kao da otvara\u0161 taksi firmu i dobije\u0161 na poklon deset vozila. \u0160ta je tvoj rizik? A neko drugi isto otvara taksi firmu, ali auta mora sam da kupi.<\/p>\n

\"\"<\/a>Jeste, ta\u010dno je da su nas zvali iz Gradske uprave da sviramo sad za Novu godinu. I jeste nam taj sam poziv satisfakcija. Samo, vi\u0161e je razloga za\u0161to to nismo mogli prihvatiti. Ponuda je do\u0161la nepune dvije sedmice prije Nove godine, a mi svirke ugovaramo po nekoliko mjeseci unaprijed, pogotovo novogodi\u0161nju no\u0107 koja je i daleko ve\u0107i izazov od uobi\u010dajenih koncerata. U Splitu sviramo 30. decembra, a u Prijedoru u Glamuru 1. januara u svojoj re\u017eiji. To ne\u0107e biti restoranska nego klupska varijanta, barski stolovi, bina, prakti\u010dno mini koncert, za 350 do 400 ljudi. Karte su uveliko u prodaji i, osim ljudi iz Prijedora, imamo ve\u0107 sada ljude iz Srbije, iz Hrvatske i iz dijaspore \u0161irom Evrope. Mi svoju publiku njegujemo. Ulaznica je 15 KM i ne bi bilo fer prema toj publici da dan ranije sviramo na trgu gdje se ulaznica ne napla\u0107uje. Da smo na vrijeme znali za ovu mogu\u0107nost, ne bismo organizovali taj Glamur 1. januara. Odbili smo i jednu dobru ponudu za novogodi\u0161nju no\u0107 koja jeste do\u0161la na vrijeme, ali je previ\u0161e rizi\u010dno 11 sati vo\u017enje i \u010detiri granice od Splita. Neki ka\u017eu da smo previ\u0161e zahtjevni. Mi tako ne mislimo. Samo ne pristajemo ni na \u0161ta \u0161to nismo sigurni da mo\u017eemo ispo\u0161tovati niti na uslove ispod standarda koje smo zacrtali.<\/p>\n

Neki ljudi, naj\u010de\u0161\u0107e oni koji dobro poznaju posao s ove strane stejd\u017ea, pitaju za\u0161to ne prodajemo karte po ve\u0107oj cijeni. Mi smo tako\u0111e svjesni da ljudima iz dijaspore mo\u017eda ne igra ulogu da li karta ko\u0161ta deset maraka ili 20 evra. Ali na\u0161oj lokalnoj publici igra. A kriti\u010dna masa je doma\u0107a publika. Ako nje nemamo, ne vrijedi nam ni dijaspora. Voljeli bismo i mi mo\u017eda led rasvjetu, ekrane, \u010duda binska, ali to ne \u010dini du\u0161u koncertu. Kod nas je to sve skromno, a bilo bi lijepo da mo\u017eemo i jedno i drugo. I zato uvijek volimo naglasiti da je RKF bend za raju.<\/p>\n

Isklju\u010dujem diktafon. Dva sata i 23 minute. Ala, brate, \u2019vol\u2019ko ti ni koncert ne traje.<\/p>\n

Dok pi\u0161em ovaj tekst, sti\u017ee video sa one rasprodane svirke u Beogradu. Lutka s naslovne strane, Ostani \u0111ubre do kraja i La\u017ee\u0161. Javlja se sa puta ka Grada\u010dcu. Pogledaj ovo. Crklo ozvu\u010denje. I radi samo jedan zvu\u010dnik u klubu.<\/p>\n

Katarina Pani\u0107 – zamisli.ba<\/p>\n