{"id":161293,"date":"2021-01-16T10:13:53","date_gmt":"2021-01-16T09:13:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=161293"},"modified":"2021-01-16T10:46:06","modified_gmt":"2021-01-16T09:46:06","slug":"jos-jedna-z-or-animacija-svestranog-prijedorcanina-video","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prijedordanas.com\/?p=161293","title":{"rendered":"Jo\u0161 jedna Z\/oR\/animacija svestranog Prijedor\u010danina – VIDEO"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Prijedor\u010danina Zorana Radonji\u0107a \/46\/ sugra\u0111ani poznaju kao svestranog i uspje\u0161nog u mnogim oblastima, a u godini koju je obilje\u017eila pandemija Radonji\u0107 je zakora\u010dio i u svijet digitalne animacije i pokrenuo “Jutjub” kanal “ZoRanimacija”.<\/p>\n

Akademski slikar, autor dokumentarnih, kratkih i filmova za djecu, scenarista, profesor likovnog, prvi civilni vojnik u BiH, streli\u010dar, bajker, putopisac, re\u017eiser, snimatelj, monta\u017eer, muzi\u010dar, direktor Muzeja Kozare, osniva\u010d Bijenala radova na papiru i porodi\u010dni \u010dovjek – suprug Maje i otac Marka \/15\/, Teone \/13\/ i petogodi\u0161nje Matee.<\/p>\n

“I dalje imaju vi\u0161e pregleda moji filmovi jer se na\u0161a publika tek navikava na animacije, mada ve\u0107 imam upita kada \u0107u objaviti narednu. Mislim da \u0107u ukloniti oznaku 12 plus, budu\u0107i da to nisu klasi\u010dni horori, ve\u0107 ve\u0107inom misti\u010dne pri\u010de koje nose dozu jeze i straha”, rekao je Radonji\u0107 u razgovoru za Srnu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Radonji\u0107 animacijama u tehnikama dva de, vajtbord i njihovom kombinacijom ilustruje svoje tajanstvene pri\u010de koje \u0107e uskoro dobiti i prevode na engleski i \u0161panski jezik, a njegov drug iz djetinjstva Miroslav Milosavljevi\u0107, s kojim je nekada imao bend, pi\u0161e autorsku muziku.<\/p>\n

“Nisam slikao od ljetos i ni\u0161ta ne mo\u017ee zamijeniti platno, ali i ovo i te kako zadovoljava stvarala\u010dku potrebu, prija, smiruje. San svakog umjetnika je da \u017eivi od svog stvarala\u0161tva i da mo\u017ee stvarati bez optere\u0107enja, a ne da dominantno stvara u komercijalne svrhe”, ka\u017ee on.<\/p>\n

\"\"<\/a>Radonji\u0107 je o\u017eenjen, otac troje maloljetne djece i sam izdr\u017eava svoju peto\u010dlanu porodicu, te povremeno radi ciljane poslove za klijente, budu\u0107i da je primjena animacije ogromna.<\/p>\n

“\u0160to se ti\u010de samog kanala ZoRanimacija<\/a><\/strong>, on je u laganom, ali konstantnom rastu, \u0161to me raduje, s obzirom na to da ne podilazim publici. To je te\u017ei put ka monetizaciji, ali sigurniji i to jednostavno mora do\u0107i na svoje. Tako je sa umjetno\u0161\u0107u – ako je dobra, ne mo\u017ee biti prevazi\u0111ena”, isti\u010de Radonji\u0107.<\/p>\n

On navodi da mu je veoma blisko stvarala\u0161tvo za djecu i tinejd\u017eere, da njegovi filmovi za djecu “Tajna \u0161kolskog podruma”, “Otmica” i “Duboko u \u0161umi”, koji se povremeno prikazuju na RTRS-u i dostupni su od lani i na “Jutjubu” besplatno, imaju po 500 pregleda u 48 \u010dasova, te da ima spremna dva scenarija \/”Tajanstveni pratilac” i “\u010cudakova tajna”\/, koje smatra daleko boljim od prethodnih filmova za djecu.<\/p>\n

\"\"<\/a>“Stalno me na\u0161i glumci \/Pozori\u0161ta Prijedor\/ pitaju kad \u0107emo ih raditi, ali ja mislim da bi ih bilo \u0161teta `potro\u0161iti`, a da im se ne obezbijedi kvalitetna produkcija”, smatra Radonji\u0107, koji je, osim ovih dje\u010dijih, i autor dokumentarnih i kratkih filmova “Todor”, “Kozara koja nestaje”, “Da se njima nikada ne desi”, “Marija”, “Sam”, “Ruke” i “Bolesno mjesto”.<\/p>\n

NJegove putopise otkupljivale su mnoge televizijske ku\u0107e u regionu, a osim po Evropi i Kanadi, putovao je u Butan, Siriju, Egipat i Indiju. Manje je poznato da je u periodu, kako ga naziva, “ranac na le\u0111a”, voze\u0107i se na motoru proputovao zemlje regiona, te NJema\u010dku, Austriju, Poljsku, \u010ce\u0161ku, Slova\u010dku, Ukrajinu, Rumuniju, Bugarsku, Albaniju i Tursku, gdje je samo do Turske pre\u0161ao oko 6.000 kilometara na svom dvoto\u010dka\u0161u. Jo\u0161 je manje poznato da je u Indiji i \u017eivio, i to dva puta po tri mjeseca – jednom na vi\u0161e razli\u010ditih mjesta, a drugi put ciljano u jednom selu u regiji Bengal.<\/p>\n

\"\"<\/a>Punih 15 godina radio je kao profesor i nastavnik likovnog u vi\u0161e prijedorskih osnovnih i srednjih \u0161kola, a gotovo isto toliko vodio i \u0161kolu slikanja. Bavio se i streli\u010darstvom, te u \u0161kolama u kojima je radio osnivao sekcije iz tog rijetkog, a djeci veoma privla\u010dnog sporta.<\/p>\n

“Najljep\u0161e mi je bilo baviti se streli\u010darstvom dok nisu po\u010dela takmi\u010denja, dok nisu po\u010dele medalje. I\u0161lo je to lijepo, ali taj sport stvarno tra\u017ei vremena. Vrati\u0107u mu se, to je sigurno, ali samo kao hobiju jer to je jedna vrsta meditacije. Sva ljepota je u tom sa\u017eivljavanju, a nestaje kada po\u010dne takmi\u010darska trema”, prisje\u0107a se Radonji\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Radonji\u0107 je slikarstvo diplomirao i magistrirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. U vrijeme kad je bio na postdiplomskim studijama, Republika Srpska i BiH zakonom su omogu\u0107ile alternativno slu\u017eenje vojnog roka – bez oru\u017eja. Zoran je za tu mogu\u0107nost saznao slu\u010dajno, u jednom kafi\u0107u, vidjev\u0161i flajer nevladine organizacije koja je zagovarala demilitarizaciju. Postao je prvi civilni vojnik u zemlji, i to u Muzeju Kozare, ustanovi u kojoj \u0107e desetak godina kasnije postati direktor.<\/p>\n

“Bio je ovako neki tmuran dan, godina je 2003. Do\u0161ao sam i obratio se tada\u0161njem direktoru Milenku Radivojcu sa molbom da mi omogu\u0107i da taj civilni vojni rok odslu\u017eim ovdje. Bio je skepti\u010dan, a bio sam i ja sam, ali me je podr\u017eao, a potom mi je to odobrilo i tada\u0161nje Ministarstvo odbrane Republike Srpske”, sje\u0107a se Radonji\u0107, koji je kao civilni vojnik bio zadu\u017een za likovnu zbirku Muzeja Kozare, upoznao depo koji nije dostupan \u0161iroj javnosti, koristio muzejski atelje za rad i tu i pripremio svoju magistarsku izlo\u017ebu.<\/p>\n

Du\u017enost direktora Muzeja Kozare Zoran Radonji\u0107 obavlja od 2014. godine, a godinu dana kasnije inicirao je osnivanje Me\u0111unarodnog bijenala radova na papiru, koje je do sada odr\u017eavano tri puta.<\/p>\n

“Koliko vidim po reakcijama, to je jedna od najpresti\u017enijih manifestacija toga tipa u regionu. Zahvalan sam \u0161to je grad Prijedor to prepoznao jer to je trag koji ostaje budu\u0107im generacijama. Zahvaljuju\u0107i tome, na svim kontinentima se \u010dulo za Muzej Kozare i za grad Prijedor. Kada ne\u0161to ima mo\u0107 da pro\u0161iri pozitivnu pri\u010du, to je onda su\u0161tina – da se predstavimo ne\u010dim \u0161to je vrijedno”, zaklju\u010dio je Radonji\u0107.<\/p>\n

SRNA<\/p>\n

ZoRanimacija<\/a><\/strong><\/p>\n