U današnja vremena mnogi teško žive, mnogima je potrebna pomoć.
Brojni su apeli da se nekome pomogne, da se prikupi hrana, odjeća, obuća, lijekovi, da se obezbjede sredstva za operaciju.
Neki su gladni i žedni, neki nemaju šta obući i obuti, neki su bolesni.
A nekima je samo potrebna posjeta, topla ljudska riječ, razgovor, obična kupovina.
Ivo Komljenović živi na brdu Grabovac u Donjoj Ljubiji.
Ima 81 godinu, star je, nemoćan, bolestan, zavejan snijegom.
Ali on ne traži pomoć u vidu hrane ili odjeće.
Kako kaže Ahmet Rešidović, Ljubijanac koji je pomogao mnogima, Ivi su potrebniji humani ljudi koji su u mogućnosti da ga posjete, upute mu toplu riječ i porazgovaraju s njim.
Da mu povremeno kupe namirnice i lijekove.
-Ivo ne traži mnogo, a bio bi “do neba” zahvalan – kaže Ahmet.
Komljenović živi sam, ima penziju koja pokriva njegove osnovne troškove.
Ima i pijetla i četiri kokoške koje nahrani kada mu zdravlje dozvoli, imao je i nekoliko pasa koji su odlutali i prepušteni su na milost i nemilost mještana Donje Ljubije.
Prema Rešidovićevim riječima, Ivo nikada nije tražio pomoć, ne traži je ni sada.
Žali se, ali ne osuđuje, na ljudske odnose, koji danas nisu kao što su nekada bili.
A trebali bi biti, jer je nedaće lakše prebroditi uz pomoć rođaka, komšija, prijatelja, ali i nepoznatih, običnih ljudi.
Posvetimo mali dio svog vremena komšijama, bližim ili daljim rođacima, običnim i (ne)poznatim ljudima koji su kao Ivo Komljenović iz ove naše priče, jer mnogima od njih je to najdragocjenija pomoć.
Tekst – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
Foto – Ahmet Rešidović