Sin Jelene Trikić – Dunović, Majke Hrabrost iz Prijedora, Nikola (5) izrastao je u veselog dečaka krupnih smeđih očiju.
U oktobru ove godine napuniće šest godina, te će na jesen možda krenuti u školu.
– Izuzetno je bistar. Krenuo je jesenas u vrtić i za samo dva dana zapamtio je svim drugarima imena i prezimena. Budući da djeca mogu u školu sa pet godina i sedam mjeseci, a Nikola će imati i više u septembru, možda krene i u školu, ali vidjećemo – kaže ponosni Nikolin otac, Goran Dunović. Navodi i da Nikola redovno posjećuje majčin grob u Drvaru.
– Vodimo ga na groblje. On sada zna da mama nije sa nama i da je na nebu, još ne zna kako se sve to desilo. Međutim, vrlo brzo će i ostalog postati svjestan. Novinari dolaze da ga slikaju i on vidi svoje slike u novinama – priča Goran.
Dodaje da je zaposlen kao prosvetni radnik i da se trudi da Nikoli priušti bezbrižno djetinjstvo.
– Ima sve što mu treba. Nakon Jelenine smrti, ljudi su se javljali iz brojnih mesta, čak i Australije. Slali su mu igračke i poklone. Moja sestra iz Slovenije i sada mu pošalje odeću – priča on.
Priznaje da je interes javnosti, za Jeleninu porodicu, godinama opao.
– Kada je bila Jelena u bolnici javljali su nam se mnogi i dolazili. Posebno nakon njene smrti uvijek je bila puna kuća i mediji su dolazili iz susjednih država. Sada se samo rijetki sjete, kada bude Nikolin rođendan pa nazovu i pitaju kako smo – kaže Goran.
Navodi da im manji interes javnosti i više privatnosti sada i odgovara, jer ne moraju stalno da pričaju o najbolnijim trenucima u životu.
Međutim, ono što najviše iznenađuje porodicu „Majke hrabrosti“ iz Prijedora jeste činjenica da njena žrtva nije dostojno obilježena u mjestu gde je živjela.
– Govorili su nam mnogi da će neku od ulica nazvati Jelena Trikić – Dunović, čak su spominjali da će i neko porodilište da dobije njeno ime. Izgleda da su političari to koristili za svoju promociju, jer nakon toliko godina nema nijedne ulice sa njenim imenom. Ja bih to volio samo zbog nje, jer se ona toliko žrtvovala – ističe Goran. Dodaje da i u Jeleninom rodnom Drvaru, nema natpisa koji podsjećaju na nesebičnost Nikoline majke.
– Čuli smo da će biti otvoren vrtić u Drvaru i da će biti posvećen Jeleni, ali i da će možda imati naziv „Majka i dijete“. Bilo bi lijepo da ipak nosi njeno ime vrtić u mjestu gde je ona rođena – smatra on. Tvrdi da Jeleninu žrtvu nikada nije zloupotrebio.
– Nisam nikada iskoristio to što sam Jelenin suprug ili što je Nikola njen sin, da bismo nešto nas dvojica dobili. Mada su mi ljudi govorili da to kažem u situacijama kada mi je bilo nešto potrebno. Nisam htio da zbog toga neko upire prstom u mene ili Nikolu – priča Goran. Dodaje da ne želi da se Nikola izdvaja po bilo čemu od ostale djece.
– Želim samo da on bude zdrav. Da izraste u poštenog čoveka i da završi školu, a ja ću ga podržati da postane ono što on bude želio. Međutim, ako ostane ovako teška ekonomska situacija, ja ću ga prvi nagovarati da ide u inostrantvo – kaže on. Navodi da redovno posjećuju Jelenine roditelje u Drvaru, te da se cijela rodbina trudi kako Nikola ne bi ispaštao zbog odrastanja bez majke. Sa osmijehom koji plijeni srce i veselim očima, Nikola sada svoje dječačke dane najradije provodi crtajući.
– Najviše volim da crtam i bojim plavom bojom. Imam puno drugara u vrtiću, volim vrtić, ali ne volim što moram rano da ustajem – kratko nam je ispričao Nikola ponosno pokazujući nove flomastere.
Ostvarila se kao majka
Jelena Trikić – Dunović (32) umrla je u novembru 2012. godine, 40 dana nakon što je rodila Nikolu. Izgubila je bitku sa opakom bolešću, rakom mozga.
Ova bolest je nije spriječila da zauvjek ostavi trag sebe. Odbila je liječenje hemoterapijom, jer je htjela da se ostvari kao majka. Pored toga, što je u toku borbe sa rakom postala majka, Jelena je i diplomirala na Ekonomskom fakultetu. Zbog njene nesebičnosti i ogromne žrtve, dobila je naziv „Majka hrabrost“.
EuroBlic