Nebojša Nožinić (67) iz Prijedora jedan je od rijetkih koji je sportsku karijeru u vazduhoplovstvu završio sa tri dozvole.
Za “EuroBlic” navodi da je vlasnik dozvole za padobranstvo, upravljanje jedrilicom i motorno letenje. Prisjeća se da je u svijet visina ušao sasvim slučajno, kao prijedorski gimnazijalac.
– Nas 5. drugara iz Gimnazije, entuzijasta, bavili smo se skijanjem i planinarenjem i takmičili se u tome. Naišli smo 1967. godine na konkurs Aero-kluba za prijem padobranaca i onako iz znatiželje, prijavili se, prošli smo obuku i prvi skok napravio sam već naredne godine na Aerodromu u Prijedoru – priča Nožinić.
Dodaje da će naredne godine proslaviti 50 godina od prvog padobranskog skoka, kojih je za ukupno 4 godine bavljena padobranstvom imao 184.
– Potom sam 1972. prošao obuku za pilota jedriličara i ostao u jedriličarstvu narednih 14 godina, jer sam pošao i na obuku za pilota motornog letenja te sam karijeru završio sa 2.010 letova i osvojio brojne nagrade – priča Nožinić.
Za sve 3 discipline vazduhoplovstva kaže da su jedinstvene.
– Jedino zajedničko za njih je osjećaj treće dimenzije, koji oni što hodaju po zemlji ne mogu doživjeti. Ali to nije isto u padobranstvu gdje ste u slobodnom padu i to je neopisivo to se može samo doživjeti, jedriličarstvo je jedan od najljepših sportova na svijetu, a motorno letenje ima svoje draži. Čitavo vrijeme ste u vazduhu i nemate vremena da se opustite, tu morate da pokažete rezultat, imate mogućnost da uživate ako nemate poseban zadatak – smatra on.
Navodi da je kao pilot jedrilice u vazduhu ostajao i po 6 sati.
– Bilo je letova za koje se spremim ali zbog vremenskih uslova, prizemljim se nakon pola sata. A bilo je i letova kada sam imao samo gutljaj vode i jednu cigaretu, a u vazduh ostanem 5-6 sati nakon čega mi čitavo tijelo atrofira – priča uz osmijeh on.
Prisjeća se da je u vazduhoplovstvu imao i opasan događaj koji se rijetko doživi.
– Uzletao sam na prijedorskom Aerodrom i na nekih 5 – 6 metara visine i brzini oko 100 kilometara na sat, ugledao sam 2 fazana sa desne strane, jedan je trčao po zemlji, a drugi poletio, udario u kokpit, prošao kroz elisu i upao u motor aviona – objašnjava Nožinić.
Dodaje da nije smio nastaviti dalje, jer se avion mogao zapaliti zbog vrućeg motora u koji je upalo perje.
– Najviše sam se bojao da ću upasti u kanal koji je bio na kraju piste, na sreću uspio sam usporiti i okrenuti nazad avion. Kolege su me dočekale sa nevjericom, a neko se našalio da smo fazana mogli i pojesti jer je bio pečen – priča on.
Prije par godina otišao je u penziju nakon čega se prestao baviti i letenjem. Tvrdi da ga nikada nisu interesovala zvanja i titule u vazduhoplovstvu, te da je bio isključivo sportista.
Tu ljubav prenio je na svoju decu. Sin mu je pilot jedrilice, a ćerka stjuardesa. Uz osmijeh dodaje da jedino suprugu nikada nije uspio nagovoriti da sjedne sa njim u avion.
Ponosan na druga Jovicu Mandića
Nebojša priča da je u ekipi gimazijalaca koja se slučajno prijavila na konkurs za padobrance prije 50 godina, bio i legendarni Jovica Mandić.
– Položili smo za padobrance u par dana razlike, a on je svoju karijeru završio kao instruktor padobranstva. Bio je probni padobranac u fabrici padobrana „Kluz“ iz Beograda, a obučavao i specijalne policijske snage Srbije – priča on.
EuroBlic