Tokom karijere imali smo i ranije čudnih iskustava, ali kad boksujete u tropskoj džungli zapadne Afrike okruženi tjelohraniteljima, koji nose kalašnjikove, to se ne može porediti sa bilo čim u svijetu sporta, kažu braća Slađan i Miloš Janjanin iz Prijedora.

Ipak, od samog boksa, posebno u glavnoj borbi koja je, po Janjanima, bila skrojena samo po mjeri domaćeg šampiona Princa, i gdje se, po svemu viđenom pobjednik znao prije meča, mnogo je zanimljiviji bio put u Togo i kompletan boravak u afričkoj divljini.

– To je definitivno bilo iskustvo koje se teško da opisati riječima. Boksovao sam u Keniji, ali to je u odnosu na ovu borbu u Togou bio kao odlazak u Las Vegas. Ovo je apsolutna divljina, kao iz holivudskih filmova o Tarzanu, gdje znake civilizacije možete videti samo u glavnom gradu Lome. Čim napustite glavnu ulicu, to je bukvalno divljina sa džunglom, blatnjavim putevima, i kako smo po dolasku strogo upozoreni, više nego opasna, posebno za bijelce. Činjenica da smo mi dobili nekih 30 telohranitelja, naoružanih kalašnjikovima, vrlo brzih na obaraču i udarcu, koji su nas pratili u stopu, sve vam dovoljno govori – kaže Slađan.

Avantura

Mlađi brat Miloš dodaje da je odlazak bio prava avantura.

– Sam odlazak u Togo pretvorio se avanturu kao iz filmova. Put je trajao skoro 48 sati, a prva prepreka je iskrsla već u Istanbulu, gdje smo zadržani zbog provjere viza, iako smo imali potrebnu dokumentaciju. Nakon toga let nam je preusmjeren za Maroko, pa smo potom letjeli u Ganu, iz Gane u Togo. Nakon četiri aviona i dva dana putovanja konačno smo stigli na svoju destinaciju, umorni, prljavi i više spremni za odmor nego za borbu. Da bude gore, povratak je bio samo malo brži, uz manje ili više iste probleme i promjene letova – otkriva Miloš.

Ipak, Janjanini kažu da je bez obzira na divljinu i težak put Togo kao zemlja veoma lijep, a još više egzotičan.

– Sama priroda u Togou je fascinatana, ali sve ostalo je na nivou 19. vijeka, bez asfaltnih puteva, bez struje, tijesnim uličicama punim blata, ženama koje prodaju voće sa činija koje nose na glavi, uz paklene vrućine, insekte i slično. Narod je srdačan do te mjere da prilično pretjeruju u iskazivanju srdačnosti. Svi su imali želju da se slikaju, da nas dodirnu, što nije baš obradovalo naše čuvare, koji su djelovali kao da će zapucati na masu, pa smo smirivali tenzije, uz objašnjenja na engleskom da nije problem slikanje i slično – kaže Slađan.

Palata u seocetu

Hotel u kojem su boravili nalazio se u gradu, ali samo mjesto na kojem su se održale borbe bilo je dalje, u srcu džungle.

– Kongresna palata u kojoj su održane borbe nalazila se u nekom seocetu, u samoj džungli. A da bi od hotela do nje došli trebalo je gotovo sedam sati putovanja. Što se tiče samog “Princa Togoa”, on se prema nama ponio izuzetno ljubazno, super je lik privatno, koji se, kao i ostali organizatori, kada smo napokon stigli, maksimalno trudio da nam olakša boravak. Dobili smo najbolji hotel, ali ipak smo se hranili samo piletinom i ribom, jer nam ostala hrana na meniju nije pretjerano ulivala povjerenje. Iskreno, i ta piletina je više djelovalo kao golub, dok sam za ribu imao osjećaj da će nas ujesti – kaže uz smijeh Miloš.

Polovičan rezultat

Miloš se u Togou borio protiv domaćeg boksera Kouami Folu Kuege, poznatog i kao “Princ Togoa”, za interkontinentalnu titulu u UBF verziji, u velter kategoriji.

Kao pobjednik je izašao Kuega, ali, kako kaže Milošev brat Slađan, radi se o, u najmanju ruku, čudnoj odluci sudija, jer je meč prekinut već nakon prve serije udaraca domaćeg boksera u četvrtoj rundi, iako je Miloš dominirao tokom prve tri runde. Slađan je boksovao revijalni profesionalni meč u kojem mu je protivnik bio domaći borac Triki Komei.

Stariji Janjanin savladao je “domaćina” tehničkim nokautom u trećoj rundi i upisao 22 pobjedu u profesionalnoj karijeri.

EuroBlic