U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Prijedoru, optuženi Goran Pejić je, svjedočeći u svoju korist, kazao da nikada u životu nije počinio nikakvo djelo protivno zakonu.

Pejić je naveo da se od malih nogu, a kasnije i tokom školovanja družio samo sa ljudima sklonim knjizi i nauci, te da nikada nije bio u društvu osoba iz kriminalnog miljea.

“Nisam bio politički oprijedjeljen i nisam se izjašnjavao po nacionalnosti. Za mene je pojam nacije prevaziđen”, kazao je on.

Savan Zec, njegov branilac, prezentovao je nekoliko fotografija na kojima je svjedok identifikovao sebe i zaštićenog svjedoka O-1, navodeći da se nalaze na izletu na Vrelu Bosne tokom studija.

“U to vrijeme sam, kako se vidi na slikama, imao karakterističan ožiljak na obrazu. Prema priči, ja ne znam, pao sam na peć bubnjaru i dobio opekotinu”, rekao je optuženi.

Pejić je kazao da je u prijedorskom rudniku radio od septembra 1991. Naveo je da je od maja 1992. sa puškom “tandžarom” učestvovao u čuvanju straža, ali je negirao da dolazi iz porodice koja je imala moć u ratu, odnosno da su njegova dvojica ujaka imali ugledne funkcije.

“Bili smo siromašni”, izjavio je optuženi.

Odbrana je prezentovala izvod iz knjige pacijenata Doma zdravlja u Prijedoru, u kom je vidljivo da se zbog uboda pčele javio Goran Grbić 9. juna 1992. Optuženi je kazao da je to on, i da ga je tako zavela supruga njegovog rođaka, jer mu je majka Grbić i vanbračno je dijete.

“Ja prezime oca imam samo u papirima, njega nisam ni upoznao (…) Onda sam se vratio iz bolnice u Grbiće i tu smo dežurali dok nisam dobio poziv za vojsku. Iz dokumenata tužioca vidim da je to 3. jula bilo”, ispričao je optuženi, dodavši da je s jedinicom ubrzo napustio Prijedor i otišao na teren 45 dana.

Pejić je optužen s Miloradom Radakovićem da su 13. juna 1992. godine sa svjedokom S-1 došli u Tukove kod Prijedora, gdje je jedan od optuženih u prvoj kući ubio tri člana porodice Ećimović, a u drugoj su obojica pucala i ubila još dva člana iste porodice. Radaković je optužen kao pripadnik rezervnog sastava policije, dok je za Pejića navedeno da je bio u neidentifikovanoj vojnoj ili policijskoj formaciji.

Pejić je u nastavku svjedočenja izjavio da je u Tukovima živio od 24. novembra 1992., kada se zaposlio kao profesor u školi i tu ostaje do 1997. godine.

On je negirao da je ikada imao nadimak “Ledeni”, da se u ratu družio s policajcima, kao i da poznaje S-1, S-2, optuženog Milorada Radokovića i još neke osobe.

Optuženi Goran Pejić će biti unakrsno ispitan 29. augusta.

Odbrana Pejića je kao svog svjedoka na ovom ročištu saslušala i Radenka Stakića, koji je kazao da ne poznaje optuženog i da nikad nisu kontaktirali. Stakić je potvrdio da je radio kao policajac i da je imao pristup bazi identifikacionih podataka 2009., ali i da su drugi koristili njegovu šifru u Banjoj Luci, Prijedoru i Trebinju.

BIRN