“Vratite mi moje papire, roditelji su mi rekli da neću u trgovce i da će ganjati nešto drugo” – ta rečenica svršenog osnovca iz Banjaluke, koji je predao dokumenta u želji da upiše trgovački smjer, možda i najbolje pokazuje ko, ustvari, kreira upisnu politiku.

A kamo sreće da je samo kod njega ovako. Da, nažalost, nije, priča i Predrag Tošić, kuvar, zanatlija, ali i profesor u banjalučkoj Ugostiteljskoj školi, svjetski putnik i TV lice.

Kaže – pogledajte mene! Šteta je da u školi u kojoj predaje nema interesa za konobare, poslastičare, trgovce… Možda bi djeca i htjela, ali i on misli da je na kraju, ipak, zadnja ona – roditeljska!

“Pričajući sa djecom dosta njih kaže da bi htjeli da upišu zanate ali da roditelji za njih imaju, teko reći, neke veće planove. Žele da idu na fakultete, da budu uspješniji u životu ali ako mogu da naglasim i roditeljima – ako djeca upišu zanat imaće odmah zaposlenje nakon školovanja a mogu nastaviti i dalje, konkretno ja sam završio za kuvara pa sam našao i mogućnosti završio i fakultet. Sve ide svojim tokom, mislim da je greška u društvu, jer se ne dozvoljava djeci da upišu šta žele”, rekao je Tošić.

Čude se i u kotorvaroškom Srednjoškolkskom centru. Kopali su rukama i nogama za jedan razred obućara koji bi kompletan zaposlili dan nakon završetka škole, ali su se razočarali kad su im stigla samo tri svršena osnovca da se raspitaju za taj zanat.

Tako je obućarski smjer propao i prije nego je zaživio. Sačekaće, doduše, i avgustovski upisni rok ali teško da će upisati još koje ime. Primjer iz Kotor Varoša po ko zna koji put je pokazao da su potrebe privrede i učeničke, a čuli smo, nerijetko roditeljske, želje toliko posvađane da će malo ko uspjeti da ih pomiri. I nije to samo problem u ovoj varošici – trebinjski poslodavci odavno vape za bravarima i variocima, prijedorski traže obućare. Međutim, malo ko je zainteresovan. Zato pokušavaju sa uvođenjem zanimanja koja su stigla razvojem informacionih tehnologija.

“Ove godine, a to je već po treći put da je regija pionir u uvođenju novih zanimanja tako da upisujemo tehničare za cnc mašine a to je plod saradnje između potreba privrede i poslodavaca i obrazovnog sektora. Naša el.teh. škola će ponuditi atraktivno zanimanje tehničar za informacione tehnologije. U svakom slučaju, i naše ministarstvo prosvjete i kulture ima velike planove za nas. Tu će ići dalja modernizacija nastavnih planova i programa, modernizovanje opreme koje škole imaju. Na nama je da odgovorimo izazovu”, rekla je predsjednk Aktiva direktora srednjih škola regije Prijedor Valentina Sovilj.

A to neće biti lako. Na taj izazov Ministarstvo, osim modernizovanjem opreme, pokušava da odgovori upravo uvođenjem novih zanimanja. Neka od njih su časovničar, zlatar i optičar. Tvrde da su učenici zainteresovani da se za to školuju, ali ne navode gdje su to upisali pune razrede.
Zato se guraju u gimnazijama, medicinskim i ekonomskim školama. I opet ukrug i svakog juna sa istom pričom i istim problemima. U Zavodu za zapošljavanje, naprimjer, kažu da imaju značajnu ulogu u informisanju i usmjeravanju onih koji se nalaze pred izborom profesije. Konkretno, štampaju materijale u kojima piše koja su to zanimanja deficitarna, informišu učenike po školama, rade sa pedagozima, sve to objavljuju i na svom portalu.

Koliko na taj način pomažu, pokazuju primjeri poput kotorvaroškog. Mada, kad se vratimo na početak priče, vjerovatno i nije lako izaći na crtu roditeljima koji, sigurno, djeci žele najbolje ali, vjerovatno, nekad i pogriješe. Vjerovatno to često i znaju.

Ali ko mari, nek samo bude doktor!

ATV BL