Čedomir Knežević, koji je prvi počeo štrajk glađu u borbi radnika Željeznica RS (ŽRS) za svoja prava u tom preduzeću, najavljuje da će predsjednik Srpske Milorad Dodik ove sedmice posjetiti zaposlene u prijedorskoj Kolskoj radionici ŽRS-a i uvjeriti se u kakvim (ne)uslovima rade!

Knežević kaže da je Dodik to još ranije obećao, te da će ga upravo on dočekati i ukratko mu predočiti najveće probleme s kojima se radnici susreću, a koje godinama ne rješava uprava ŽRS.

Hladno kao u grobu

– Mi ćemo predsjednikovu posjetu iskoristiti da se naš pogon otvori za javnost, jer su uslovi u kojima radimo, najblaže rečeno, grozni. Recimo, tamo gdje se u Kolskoj stvara „suva para“ i osposobljavaju vagoni, zimi temperatura pada i na minus 25 stepeni Celzijusovih… Nema nikakvog grijanja, sem par peći u koje se, ako ima, trpa drvo od trulih podova vagona i ugalj. To nisu nikakve grijalice, pa sva toplota ode u… Tu samo možemo da zagrijemo šake. Hladno je kao u grobu, iako je ljeti ugodnije – priča Knežević.

On dodaje da se posao u Kolskoj odvija u takvom prostoru da svi smetaju svima – farbari pjeskarima, pjeskari mehaničarima, mehaničari variocima…

– Sve je tako, jer ljudi, koji trebaju da rade svoj dio posla po pitanju zaštite na radu i vođenja proizvodnog procesa, ne rade svoj posao – objašnjava Knežević.

On kaže da radnici „meću na usta kojekakve krpe“ da se manje truju.

– Pored neredovnog isplaćivanja primanja, mi sada više nećemo da trpimo ni to. Nama nijedan čovjek ne živi duže od pet godina nakon odlaska u penziju. Većina umre pet godina prije penzionisanja – kaže Knežević.

Osposobili havarisane mašine

Čedo kaže da su u Kolskoj mnogi radnici svojim znanjem, inovacijama i vještinama doprinijeli da preduzeće uštedi milione maraka.

– Mi smo, između ostalog, osposobili mašine koje su bile havarisane i propale tokom rata, i po kojima je Kolska bila eminentna radionica u bivšoj Jugoslaviji. Tim ljudima i majstorima za to niko dinara nije dao, što je sramota… Mislim da će predsjednik Dodik na primjeru Kolske moći da se uvjeri kakvo je stanje u čitavom kolektivu i preduzeću koje je dovedeno na rub propasti. Nadam se da će pomoći da se to stanje promijeni u korist pravih radnika – kaže Knežević.

Dodao je da vjeruje Dodikovoj izjavi da neće biti preduzimani disciplinski postupci ŽRS protiv štrajkača glađu na banjalučkoj Željezničkoj stanici, zbog čega su nedavno i Narodnoj skupštini predali otvoreno pismo u kome traže pravdu i u pogledu neravnopravnih plata „onih po kancelarijama“ i radnika na terenu.

– Ja sam u petak sa predsjednikom razgovarao oko 17 minuta. On je zvao mene, ne ja njega. Ne bih o tome o čemu smo razgovarali, ali on izričito tražio da dođe u Kolsku, jer želi da vidi činjenično stanje. On je po meni dobro sabrao da mi stvarno štitimo javno dobro ulazeći u štrajk glađu, kao i to da nas niko iz poslovodstva ŽRS nije uvažio kao ljude i partnere. Dobro se zna da smo mi i sindikate stavili na stranu, jer nas ni oni nisu obišli tokom štrajka – kaže naš sagovornik.

On poručuje da će se štrajkači sa banjalučke Željezničke stanice oduprijeti svim prijetnjama koje im ovih dana stižu.

Dužni 10.000 KM po radniku

Podsjećamo, željezničari su u Banjaluci ranije danima štrajkovali zbog dugovanja i katastrofalnog odnosa nosilaca vlasti, rukovodstva ŽRS i pojedinih sindikalaca prema radnicima u toj firmi.

Radnici Željeznica su 16. marta u Banjaluci održali mirni protest zbog neisplаćenih plаtа i ostаlih dugovаnjа premа rаdnicimа, neisplаćivаnjа izvršnih presudа i nepokretаnjа odgovornosti, smjenа uprаve tog preduzećа nа čelu sа generаlnim direktorom i akumuliranog duga ŽRS koji je dostigao 300 miliona maraka.

Iz Sаmostаlnog sindikаtа trаnsportne djelаtnosti Bаnjаlukа tada je rečeno dа Željeznice po jednom rаdniku u prosjeku duguju oko 7.000 KM, а sа kаmаtаmа preko 10.000 KM.

Udišemo otrovna isparenja
Knežević ističe da varioci Kolske radionice 15 godina nisu vidjeli odijelo koje ih štiti od zračenja.
– Nemaju nikakvu mogućnost da ne udišu otrovna isparenja, a da ne pričam o brusiocima. Problem su zaštitne naočale, maske, ogrtači, kecelje, hlače, bluze… Mi iz Kolske izlazimo prljavi ko krmci u 10 časova da bismo kupili sebi nešto za jelo, jer je naš restoran, koji ima sve kapacitete, zatvoren ili sveden na minimum. Pa tamo su nekada bile održavane svadbe i mnoge značajne priredbe u Prijedoru – prisjeća se Knežević.

Srpskacafe.com