Mlinovi nekadašnjeg giganta „Žitopromet“ iz Prijedora ponovo će da melju žitarice i proizvode brašno, a posao je zagarantovan za 30 radnika.

Paljenje mlinova najavljeno je za narednu sedmicu i to zahvaljujući zakupcu „Žitoproduktu“ iz Banjaluke, gde od 1. marta 24 radnika pripremaju pogone za proizvodnju.

Među njima je i Rajko Miodrag iz Prijedora koji je 4 decenije radio u „Žitoprometu“.

Navodi da se školovao za mlinara i da se vraća na mesto poslovođe.

Pored njega, u „Žitoproduktu“ posao su dobila i njegova dva sina koja su bila nezaposlena.

– Zvali su me da radim jer imam dugogodišnje iskustvo. Iznenađen sam i srećan, ali još sam srećniji što će ovde da rade moji sinovi koji su bili bez posla. Jedan će da radi kao mlinar, a drugi kao bravar. Njih i ostale radnike učiću svemu što znam – poručuje Miodrag.

Nakon što je oživljen Banjalučki mlin i vraćen na stazu stare slave, misija „Žitoprodukta“ je da to isto naprave i u Prijedoru.

Tehnički direktor „Žitoprodukta“ Rade Petrović kaže da će se u prijedorskom mlinu proizvoditi brašno za izvoz.

– Ovde ćemo dnevno prerađivati oko 100 tona pšenice. Međutim, još dva mlina na području Prijedora za nas će uslužno da melju po 50 tona pšenice dnevno. Tako da ćemo zajedno sa mlinom u Banjaluci imati oko 400 tona prerađene pšenice po jednom danu – priča Petrović.

Dodaje da je mlin rentabilan samo ako radi 24 sata dnevno i da je plan upaliti prijedorski mlin u ponedeljak i nikada ga ne gasiti.

– Kamioni će dovoziti pšenicu iz Hrvatske, Srbije, Mađarske, ona će se skladištiti u silose, potom laboratorijski ispitujemo kvalitet pšenice. Pravi se kombinacija prema parametrima koje naš kupac zahteva, a ima ih 20, mešamo 2 ili 3 pšenice i naš konačni produkt, brašno mora da zadovolji sve te ispitane parametre – objašnjava Petrović.

Direktor „Žitoprodukta“ Saša Urošević ističe da je ovo preduzeće prepoznato na inostranom tržištu i da kupac iz Turske traži 3.000 tona brašna mesečno.

– Nemamo kapacitet da toliko proizvedemo za tursko tržište, pa smo zato uzeli u zakup „Žitoprometov“ mlin. Angažovali smo i mlinove u Omarskoj i Bišćanima da za nas rade uslužno mlevenje, čime smo povećali i njihov kapacitet proizvodnje – kaže Urošević. Objašnajva da će zbog toga biti povećan broj radnika i u tim mlinovima i da će sa radnicima koji nisu uključeni direktno u proizvodnju, ulaskom „Žitoprodukta“ u prijedorsku regiju, posao dobiti oko 50 radnika.

– Mlećemo oko 5.500 tona pšenice svakog meseca. Naša vrata su otvorena za domaće proizvođače pšenice, ali jasno je da ćemo kupovati samo najkvalitetniju pšenicu jer kvalitet zahtevaju naši kupci na domaćem i Turskom tržištu – priča Urošević.

Dodaje da brašno izvoze u Crnu Goru i Sloveniju, ali da se 70 odsto izveze u Tursku, te ističe da je u pripremu pogona za proizvodnju brašna uloženo mnogo novca i da ulaganje neće biti vraćeno tokom prve tri godine proizvodnje.

Nakon neuspele privatizacije i desotogodišnje agonije, vlasnik prijedorskog „Žitoprometa“ od 2013. je domaće preduzeće „San prom“ koje od tada renovira zgrade nekadašnjeg mlinsko-pekarskog giganta.

Građani kupuju jeftinije brašno

U prijedorskom mlinu angažovani su većinom radnici koji imaju iskustvo, ali i oni kojima je ovo prvi posao u ovoj industriji.

– Problem je što su svi mlinovi u našoj regiji sve do pokretanja „Žitoprodukta“ bili ugašeni, tako da mladi nisu ni imali gde da steknu iskustvo – smatra Urošević.

Dodaje da se mlinska industrija bori sa nepravednom tržišnom konkurencijom.

– Na našem tržištu najviše ima jeftinog brašna iz Srbije koje ne može kvalitetom da konkuriše brašnu koje se proizvodi u BiH, ali ljudi ga kupuju jer je jeftinije – objašnjava on.

EuroBlic