Nastavljamo sa našom Ekološkom patrolom koju internet portal www.prijedordanas.com realizuje u saradnji sa Brankom Stojanovićem, diplomiranim inžinjerom ekologije iz našeg grada.
Radi se o serijalu tekstova koji će biti posvećeni ekologiji na području Prijedora a želja nam je da barem malo skrenemo pažnju na ekološku svijest naših sugrađana i damo svoj skroman doprinos očuvanju prirode.
Raduje nas činjenica da je naša prva Ekološka patrola naišla na dobar prijem čitalaca, od kojih su se neki već javili sa određenim prijedlozima za teme ali i sa fotografijama smeća u parkovima i na obalama rijeka.
S obzirom da je proteklih dana, usljed obilnijih padavina, porastao vodostaj Sane i njenih pritoka, voda je „pokupila“ smeće sa obala ili je na istu „izbacila“ ono što je plutalo po površini.
Mnogi ljudi, pa tako i neki naši sugrađani, misle da smeće nestaje kada se baci u rijeku.
Jednim potezom ruke otpad završi u vodi, a oni koji ga bace, gledajući ga kako odlazi niz rijeku, misle da rješavaju svoj lični problem.
Nadajući se da će se zaustavi baš kod nekog sa kim nije u dobrim odnosima, ne razmišljajući da upravo i osoba koja ga je bacila i sama pije tu vodu iz rijeke.
Najbrži način i najidealniji za rješavanja strvina i uginulih životinja je baš bacanje u rijeku, pod izgovoroim “poješće ribe”, ne razmišljajući da baš takva vrsta otpada zagađuje nekoliko kilometara nizvodno rijeku.
Bacajući plastiku, najlone, šporete, frižidere i razne druge stvari dolazi do djelimičnog zaustavljanja protoka vode, stvarajući otpor vodenom toku.
Rješavajući se otpora dolazi do stvaranja drugih tokova.
I nakon toga se pitamo, otkud poplave.
Sa druge strane dolazi nam ljetno doba, doba kupanja.
Možemo se pohvaliti rijekom Sanom, jednom od najljepših u našoj državi, punoj pristupačnih plaža.
Postavlja se logičko pitanje, zar ima smisla bacati otpad u rijeku i ići se kupati poslije toga?
Ili ostavljati otpad poslije dolaska na obalu, nadajući se da će neko već pokupiti umjesto nas.
Uobičajeno, donose se razni sokovi i grickalice a poslije korištenja bacaju se oko sebe.
Pa zar je jednostavnije donijeti 3 kg hrane, poslije konzumiranja baciti ili ponijeti kući praznu ambalažu koja je lakša 5 puta ili odložiti u prvi kontejner?
U vodi se, ne tako rijetko, nađe i ambalaža od hemijskih sredstava, pesticida, ulja, deterdženata.
Ribe koje se nalaze u vodi su u direktnom kontaktu sa tim otpadom.
Nakon njihovog hvatanja i konzumiranja i mi unosimo dio tih hemikalija u naš organizam.
Razmislite malo prije nego bacite nešto u jedinu rijeku koju imamo.
Jeste li znali da:
Klimatske promene snažno utiču na rezerve pijaće vode u nekim dijelovima naše planete. U mnogim područjima, posebno u zemljama u razvoju, ima sve manje pijaće vode. Navodi se podatak da oko 1,1 milijardi ljudi nema pristup pijaćoj vodi, 2,5 milijardi nema obezbjeđene ni elementarne sanitarne uslove (pretežno u Africi i južnoj Aziji), a više od pet miliona ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenom vodom.
Zagađenje vode je kontaminacija vodenih sistema (npr. jezera, rijeka, okeana i podzemnih voda). Zagađenje vode se javlja kad se zagađivači direktno ili indirektno ispuštaju u vodu bez adekvatnog tretmana za uklanjanje štetnih jedinjenja.
Zagađenje vode utiče na biljke i organizme koji žive u tim vodenim sistemima. U skoro svim slučajevima efekat je štetan ne samo za individualne vrste i populacije, nego za cjelokupnu bilošku zajednicu.
Zagađenost vode je u bliskoj vezi sa povećanim potrebama stanovništva za resursima, što obično prati porast stanovništva, razvoj privrede i tehnologije, kao i rast životnog standarda. Od iskorišćene čiste vode, nastaje prljava, otpadna voda, koja šteti ekosistemu ukoliko se prethodno ne prečisti. Dospijevanjem u rijeku, na primjer, otpadne vode mijenjaju njena fizička (boja, miris, ukus, temperatura, providnost), hemijska (sastav) i biološka svojstva (prisustvo taksona). Na osnovu ovih svojstava oblikovanih spoljašnjim uticajima, određuje se kvalitet vode.
Kako se sam proces zagađivanja vode teško može spriječiti, zaštita voda prvenstveno je usmjerena na smanjenje uticaja otpadnih voda, u najboljem slučaju, potpuno otklanjanje ikakvog uticaja. To se radi kroz opšte ekološke mjere, radne akcije (ekološki aktivizam), kao i kroz mjere specifične za slučaj voda (obrazovanje pojedinaca na polju značaja vode za planetu Zemlju)
Kao ilustraciju vam dajemo primjer obale rijeke Željeznice u BiH.
Nastavimo li bacati otpad, ovako nas čeka sutra.
Ne dozvolimo da nam se desi da prolazimo pored rijeke Sane, a ne smijemo dodirnuti vodu.
Tekst i foto – Branko Stojanović/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
Foto – Dejan Andrašić
EKOLOŠKA PATROLA: PRIJEDORČANI, NE OSTAVLJAJMO SMEĆE NA OBALAMA RIJEKE SANE – FOTO