U saradnji sa Brankom Stojanovićem, diplomiranim inžinjerom ekologije, zaposlenim u Republičkom hidrometeorološkom zavodu na mjestu stručnog meteorološkog saradnika, ujedno i sekretarom Udruženja za zaštitu sitnih životinja “Golub” Prijedor, internet portal www.prijedordanas.com pokreće serijal tekstova koji će biti posvećeni ekologiji na području Prijedora.

Želja nam je da barem malo skrenemo pažnju na ekološku svijest naših sugrađana i damo svoj skroman doprinos očuvanju prirode.

Na one loše strane poput divljih deponija, smeća bačenog u centru grada, uništavanja prirode, ali i onih lijepih priča poput botaničke baste ispred jedne prijedorske škole, ekološke sekcije u drugoj ili lijepo uređenih dvorišta.

Nadamo se da će i čitaoci www.prijedordanas.com biti dio naše Ekološke patrole.

Ekologija je nauka o životnoj sredini, ime nauke potiče od grčkih riječi oikos — dom, domaćinstvo i logos — nauka, izučavanje.

Počeli smo ovaj tekst riječju ekologija iz jednog prostog razloga, jer u samom njenom značenju je riječ dom.

Lično ja, a i većina mojih sugrađana, nema drugi dom osim ovog ovdje u gradu Prijedoru.

Ovaj grad je uvijek srdačno prihvatio sve ljude dobre namjere i ugostio ih na častan i ljudski način.

Prijedor je naš grad i jedini kojeg imamo.

Ovo ne pišem bez razloga, jer sa ovim tekstom počinje jedna tema na našem portalu koja se tiče svih stanovnika grada.

Ljudi koji u njemu žive trebalo bi i da vode brigu o ovom gradu.

Ovo je svojevrsna Ekološka patrola grada Prijedora.

www.prijedordanas.com je portal svih građana Prijedora, onih koji su u njemu rođeni ili žive kao i svih onih koji žele samo najbolje ovom gradu.

Na ovom mjestu moći ćete vidjeti slike bačenog otpada i smeća, svih onih stvari koje ne bi trebale da se nađu u prirodi, po travnjacima, parkovima, na Kozari, uz obale rijeke Sane i njenih pritoka, ali i onih lijepih stvari koje možemo vidjeti u prirodi koja okružuje naš grad.

Interesantna je činjenica da, ko god da je otišao u inostranstvo, sigurno je zapazio čistoću, da nema otpada koji je bačen mimo kante za otpatke, obale rijeka su čiste i pretvorene u šetališta, parkovi su bez papira i plastičnih flaša.

Naravno, pri povratku kući isti ti ljudi se dive kulturi i čistoći u drugoj državi, a već sutradan mnogi bacaju otpad „gdje stignu“.

Kultura ponašanja prema prirodi je na jako niskom nivou i treba raditi na tome.

Komunalno preduzeće u Prijedoru radi na zadovoljavajući način u skladu sa svojim mogućnostima i opremljenošću, međutim, s obzirom na otpad koji se razbacuje na sve strane, trebao bi jedan radnik gradske čistoće na svaka četiri čovjeka u gradu.

Svaki onaj papir koji se baci košta da se podigne i odveze na odlagalište otpada.

Sve mi to sami plaćamo.

Mislim da je ipak jednostavnije da otpad odlažemo na već predviđena mjesta jer time sebi štedimo novac a ljudima koji se brinu o čistoći grada štedimo vrijeme.

Potrudićemo se da, u skladu sa prikupljenim materijalom, periodično objavljujemo članke u okviru naše Ekološke patrole u kojima ćete saznati nešto novo ili vidjeti pozitivne i negativne primjere ekološke svijesti Prijedorčana.

Jeste li znali?
-Plastična vrećica proizvodi se od polietilena, naftnog derivata kojem treba gotovo 1.000 godina da se razgradi.
-U svijetu se godišnje koristi oko 500 milijardi plastičnih vrećica, odnosno skoro milion vrećica po minuti.
-Prosječan građanin troši oko 1.000 plastičnih vrećica godišnje.
-Toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine.
-Pri spaljivanju 4 plastične vrećice potroši se onoliko kisika koliko je potrebno čovjeku za jedan dan.
-Prilikom razgradnje polietilena nastaju mikroskopske otrovne čestice koje prodiru u hranidbeni lanac, kontaminirajući ekosastave te poslije, hranu i vodu.
-Plastika na poljima zaustavlja prolaz vazduha i uzrokuje neplodnost tla.
-Više od milion ptica i 100.000 morskih sisavaca ugine svake godine nakon što pojedu ili se zaglave u plastične vrećice.
-Irska je 2002. godine uvela takozvani plastax, porez na plastične vrećice kojim se njihova potrošnja smanjila za 90 odsto.

Prema Vincent Cobbu, prodavači proslijede milione plastičnih vrećica za kupovinu koje bivaju nakon toga odbačene, zapravo završe u okolini, a razgrađuju se preko 100 godina, prilikom čega polako ispuštaju otrovne hemikalije koje dospijevaju u tlo, jezera, rijeke i okeane.

Na kopnu su plastične vrećice jedan od najčešćih vrsta otpada u naseljenim područjima i polako su postale trn u oku za lokalno stanovništvo.

Ono najgore što proizlazi iz toga je da plastične vrećice mogu začepiti odvodne sisteme i tako izazavati poplave, kao što je to bilo u Bangladešu 1988. i 1998. godine.

Kao ilustraciju za ovaj prvi tekst u Ekološkoj patroli, donosimo vam fotografije obale rijeke Sane nastale proteklih dana.

Prizori velike količine smeća na samo nekoliko metara od same rijeke, uz šetalište kojim prolazi veliki broj naših sugrađana, sigurno nisu lijepi za oči.

Prijedorčani, ne ostavljajmo smeće na obalama rijeke Sane!

Možemo li sebi postaviti neka pitanja koja se sama nameću: „šta se može učiniti da tako ne bude?“, „da li trebamo prijaviti osobu koju zateknemo da baca smeće u prirodi ili na mjestima koja nisu predviđena za to?“, „imaju li Prijedorčani ekološku svijest i savjest?“….

Ukoliko imate informaciju o nekoj divljoj deponiji ili naiđete na smeće u prirodi, ukoliko u gradu primijetite dobar/loš primjer ekološke svijesti Prijedorčana, pošaljite nam informacije/fotografije sa kratkim opisom putem e-maila desk@prijedordanas.com ili porukom na našem FACEBOOK PROFILU i postanite dio Ekološke patrole.

Tekst i foto – Branko Stojanović/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com