Ni debeli minusi koji traju danima nisu natjerali Radenka Pecalja iz Prijedora i Miću Blažanovića iz Teslića da napuste šatore u banjalučkom parku “Mladen Stojanović” i odu kućama.

Obučeni u nekoliko slojeva odjeće, daleko od porodice i toplog doma odlučni su da istraju u svojim ciljevima i potrazi za pravdom. Pecalj je u parku preko 300 dana bez prestanka i, kako kaže, nema namjeru ni da ide u rodni Prijedor. Čak ga ni sibirska hladnoća ne dovodi u dilemu.

“Ovdje sam iz egzistencijalnih razloga jer ne mogu izmiriti svoje obaveze prema društvu. Doveden sam u platežnu nesposobnost, isključena mi je struja. Počeo sam se boriti za egzistenciju kada je prijedorski ‘Autotransport’ otišao u stečaj”, kaže Pecalj, inače odlikovani borac.

Ističe da se kao borac prve kategorije obraćao predsjedniku Boračke organizacije od kojeg još nije dobio odgovor, te da ne planira otići iz parka.

Prema njegovim riječima, početkom zime građani su kupovali plinske boce pa su se na takav način grijali.

“Ali već duži period nemamo nikakvo grijanje, čak nam je i voda zaledila”, kaže Pecalj i ističe da se svakodnevno hrane u Crvenom krstu.

Radenkov cimer u šatoru je Mićo Blažanović iz Teslića i jednoglasno kažu da dijele muku popola.

“Ostajem pri svojoj namjeri i neću odustati. Samo želim pravdu. Na sebe i ne mislim, malo šmrcam, nije lako spavati na minusima, ali šta je – tu je”, rekao je Blažanović.

Ističe da nemaju grijanje i da zna biti prilično hladno, posebno u zoru.

“Zamotamo se u vreće i pokrijemo se s nekoliko ćebadi, pa tako svaki dan”, kaže Mićo i dodaje da je pozitivno iznenađen ljudskom solidarnošću.

Blažanović štrajkuje glađu u banjalučkom parku “Mladen Stojanović” zbog, kako navodi, teškog kriminala u fabrici obuće u Tesliću.

Nezavisne novine