boracka organizacija prijedor-Znamo da je Bakir jednako kao i onomad Alija spreman ‘zbog Bosne žrtvovati mir u Bosni’ – istaknuto je danas u zvaničnom saopštenju Boračke organizacije grada Prijedora.

Bivši borci iz Prijedora su odlučili da zvanično oštro osude obraćanje člana Predsedništva BiH u vezi sa projektom „Genocid nad Bošnjacima 1992.-1995.“

Oni tvrde da Izetbegović fundamentalno i fanatično baštini doktrinu islama – Islamsku deklaraciju.

-Mi, prijedorski borci, borci Potkozarja, znamo čemu i kome je namijenjena ‘Islamska deklaracija’ i koga i zašto isključuje. Znamo da su mir i koegzistencija u njoj prve žrtve – navode u saopštenju.

EuroBlic

Kompletno saopštenje možete pročitati u nastavku

BORAČKA ORGANIZACIJA GRADA PRIJEDORA

SAOPŠTENJE
povodom nesuvislih optužbi Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH u obraćanju vezanom za projekt „Genocid nad Bošnjacima 1992-1995.“

Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, poznat je po svom animozitetu, mržnji, nesuvislim i neutemeljenim optužbama prema Srbima i Republici Srpskoj i agresivnoj reviziji posljednjeg građanskog rata u BiH, posebno kad su pitanju stradanja i ratni zločini. On koristi svaku priliku, a ako tih prilika nema onda ih sam kreira, da opanjka, problematizuje, ponizi, omalovaži i poništi Republiku Srpsku i posebno srpske borce, kao da je BiH oduvijek bila njegova prćija i babovina i kao da je on pozvan da u njoj sudi i uređuje, da ignoriše činjenice, vrši zamjenu teza i beskrajno se igra i iživljava nad stradalnicima. Pri tom mu ne manjka ni istinomišljenika ni iluzija. Ni istrošenih matrica za okretanje i poništavanje istine i antifašističke stečevine srpskog naroda. To je prepotentno, nakazno i nerazumno, to je neodgovorno i nezdravo, to je bolesno.

Ali, pošto je Bakir u pitanju, to je na određen način i „razumljivo“ jer on revnosno dokazuje da je „babin sin“ i da fundamentalno i fanatično baštini doktrinu, djelo i svjetonazor svog oca Alije. Ta doktrina je islam i samo islam, to djelo je „Islamska deklaracija“ koja je postala bošnjački memorandum, a taj svjetonazor je „Bosna iber ales!“ Zapravo, islamska Bosna iznad svega. Zato je za Bakira islam jedina i vrhunaravna istina, a u njoj BiH po njegovoj želji, kalupu i mjeri. A kad su u pitanju Bakirove želje i mjera- tu mjere nema, a želja je pusta. Bar kad su Srbi, posebno prijedorski Srbi u pitanju. I njegov stvarni cilj je nedostižan, jer BiH nikad neće biti samo islamska i nikad Srbi i Hrvati u njoj neće biti samo ukras i podstanari. Bez obzira koliko Izetbegović tom cilju težio i bez obzira na cijenu koju je spreman platiti.
Mi, prijedorski borci, borci Potkozarja, znamo čemu i kome je namijenjena „Islamska deklaracija“ i koga i zašto isključuje. Znamo da su mir i koegzistencija u njoj prve žrtve. Isto tako, bez obzira na povremene floskule i šećerlame, znamo da je Bakir jednako kao i onomad Alija spreman „zbog Bosne žrtvovati mir u Bosni!?“ Znamo kako je to prošlo i isto tako znamo ko bi sad to da dokapitalizuje. Morali bi to znati i Bošnjaci, bar oni koji su istinski stradali, jer Izetbegovići stradali nisu. Oni su na mrtvim dušama napravili svoju imperiju, svoj feud, svoj sandžak u koji se Republika Srpska nikako ne uklapa.

Morbidna je ta priča sa mrtvim dušama, genocidima i agresijama. Morbidna i izlizana. I nije slučajno što su njoj Bakir Izetbegović i Amor Mašović, već decenijama najveći trgovci kostima i leševima, sarajevski „Čičikovi“. Godinama i decenijama Bakir i Amor sa sveistomišljenicima upravo mrtvim dušama revidiraju i prošlost i sadašnjost, tumbaju i politiku i istoriju, namještaju upotrebljivu budućnost. Koriste se svim i svačim da ispoštuju „Islamsku deklaraciju“ koja je njima ispred svih Dejtona i svih ustava, ne libe se da prevrću i prekopavaju i grobove i istoriju, da ih svrstavaju i razvrstavaju po potrebi i unapred zadatom cilju.

Ne postoje za njih druge žrtve izuzev bošnjačkih ni druga BiH izuzev islamske ni druga istina izuzev istine sarajevske čaršije. Za Bakira Izetbegovića Jasenovac je tek omaž za dvojicu daidža. O drugim daidžama ne govori. Ni o daidžama ni o daidžićima iz Handžar i drugih SS divizija i ustaških legija i zdrugova. Ne zanima to Bakira. Ni Jasenovac, ni mrtvi Srbi, ni 21.000 mrtve srpske djece sa Kozare. Njemu su drage druge definicije zločina i genocida, njemu su istorija i istina opskurne tužilačke kvalifikacije više puta dosad odbačene čak i u Haškom sudu.

Nije naivan Bakir, nije uzalud naciljao Prijedor, grad suživota i tolerancije, Prijedor koji zna i za strah i za nadanje, Prijedor koji ima malo duže pamćenje, duže i od Jasenovca i od Kozare. I od posljednjeg rata. Zato bi Bakir da i Prijedor namjesti po starom, provjerenom receptu- po receptu Srebrenice. Bez obzira što je recept davno provaljen i što je matematika izmišljenih i proskribovanih brojki ogledalo laži, a ne ogledalo istine. Zato ne mogu proći u Prijedoru ni Bakirove optužbe, ni Bakirove namjere. Sa Mašovićima i Tajgerima ili bez njih, jer Prijedor pamti i bolje i gore dane. I ima svoj cilj koji nije ni približno po Bakirovom kalupu i receptu. Prijedor ide svojim putem. U njemu ima mjesta i za one sa zvijezdom i za one sa polumjesecom i za one sa krstom, a posebno za one koji žele da grade još ljepši i bolji Prijedor. Bakir to neće i ne može zaustaviti. Ma u kakvim mračnim ponorima bila njegova duša.