Odbrana bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića kazala je u završnoj riječi da Haški tužioci nisu dokazali optužbe da su vojne snage pod komandom optuženog počinile genocid u Prijedoru i još pet bh. opština.
Mladićev branilac Dejan Ivetić rekao je da tužioci nisu dokazali da je postojao obrazac zločina, niti koordinisani plan za počinjenje genocida. Za počinjene zločine, Ivetić je okrivio policijske snage Republike Srpske i lokalne organe vlasti, odnosno krizne štabove, nad kojima Mladić nije imao ovlašćenja.
„General Mladić ne može odgovarati za djela civilnih vlasti“, naglasio je Ivetić.
Kao dokaz da nije postojala genocidna namjera da se Muslimani i Hrvati unište kao etnička grupa, Ivetić je naveo da je u opštini Srbac nesrpsko stanivništvo ostalo do kraja rata. Dodao je da su Muslimani i Hrvati do kraja rata činili deset odsto pripadnika VRS-a.
„Da li su oni činili genocid nad samim sobom i svojim porodicama? To nije logično, kao što ni tvrdnje Tužilaštva nisu logične, te zato morate osloboditi generala Mladića“, rekao je Ivetić.
Po Ivetiću, Mladić je, naprotiv, „apsolutno zagovarao mirno rješenje“ i „činio sve da ne dođe do porasta nasilja“.
„Ubistva su bili neplanirani incidenti, koja nije nije odobrio, niti smislio Mladić“, rekao je njegov branilac te dodao da nesrpsko stanovništvo nije progonila VRS, već da su „ljudi sami odabrali da odu“ zbog rata i nestašica.
Čak i ako je VRS pomjerala stanovništvo iz ratnih zona, to je, po braniocu, bilo „privremeno“, u skladu sa Ženevskim konvencijama.
„Dokazi ne pokazuju da je stanovništvo u rukama VRS nasilno protjerivano“, kazao je Ivetić.
Mladić je optužen za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Prema optužnici, progon kojem je VRS podvrgla Muslimane i Hrvate imao je razmere genocida u opštinama Foča, Ključ, Sanski Most, Kotor Varoš i Vlasenica.
Osvrćući se na zlodjela u Prijedoru, koje su tužioci opisali kao primjer genocida, Ivetić je tvrdio da su muslimanske paravojske izazvale rat u toj opštini. Iako je VRS sprovodila „legitimne akcije“ na razoružanju tih paravojski, neki od Srba su „pretjerano reagovali iz straha da se ne ponovi pokušaj genocida nad njima, kao u Drugom svjetskom ratu, a ne zbog bilo kakvog plana Ratka Mladića“, tvrdio je branilac.
Ivetić je rekao da su „pritvoreničke centre“, u kojima su po optužnici počinjeni teški zločini nad Muslimanima i Hrvatima, „formirali i kontrolisali Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske i krizni štabovi, a ne VRS“.
Ivetić je tvrdio i da Mladić nije dobijao izvještaje o zločinima nad civilima, već samo o „legitimnim akcijama protiv paravojski“.
U osvrtu na optužbu da je VRS oko 500 civila ubijenih tokom ofanzive u prijedorskom kraju pokopala u rudniku Tomašica, Mladićev branilac je tvrdio da ni to nije dokazano i da je vojna mehanizacija bila daleko.
„Po dokazima, nije VRS pokopala tijela, nego MUP čiji su pripadnici nosili slične uniforme“, kazao je Ivetić, sugerišući da su neke od žrtava bile ubijene u borbi.
Ivetić je u završnoj riječi rekao i da je vlast u Republici Srpskoj u velikoj mjeri bila konsolidovana u rukama Radovana Karadžića, koji je nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.
„Vrhovna komanda je, kao tijelo iznad Glavnog štaba, donosila strateške odluke. General Mladić nije imao pravo glasa, niti je prisustvovao sednicama Vrhovne komande, osim kada je bio pozivan“, kazao je Ivetić.
Tvrdnji tužilaca da su Karadžić i Mladić “razgovarali kao braća” Ivetić je suprotstavio dokaze da je Karadžić dva puta pokušavao da Mladića smijeni.
Odbrana će završiti izlaganje završne riječi u utorak, 13. decembra
Tekst – BIRN
Video – RTRS