Svjedokinja Tužilaštva BiH je rekla kako je vidjela odvođenje muža, te drugih članova porodice i komšija u julu 1992. godine u zaseoku Gradina (opština Prijedor).
Svjedočeći putem videolinka iz Sjedinjenih Američkih Država Naza Omanović je kazala da je u danima prije “akcije čišćenja” 23. jula 1992. godine sa porodicom i drugim mještanima spavala po šumama, sklanjala u podrume i da je noću čula pucnjavu.
Kazala je da je u mahali viđala komšije u civilu prije čišćenja, a kasnije uniformisane sa crvenim trakama. Omanović je pojasnila da su oni dolazili iznad kuće Šabana Tatarevića i pratili Nošnjake. Dodala je da su dolazili između ostalih i izvjesni Mirko Mrđa, Rade Grujčić, Uroš i osoba po nadimku Grom.
Na pitanje Tužilaštva da li poznaje osobe pod nadimcima Lika i Laka, svjedokinja je rekla da je čula za njih i da su bili na glasu „kao razbojnici“, te da su bili iz Rasavaca. Prisjetila se da su došli jedne prilike i uzeli traktor.
„Poslije sam saznala da je kod Rade Grujčića taj traktor bio i da je prodan u Sanski Most“, kazala je Omanović.
Omanović je posvjedočila da je vidjela odvođenje Mesuda Horozovića, Hamida Kahterana, Elvedina i Edina Tatarevića, Fuada Burnića, te na koncu i odvođenje svog muža Hasana i djevera Mehmeda. Kazala je da se išla raspitati za sudbinu muža i drugih kod komšija, te da je kod izvjesnog Dušana Grujčića vidjela Radeta kojeg je „sklonila njegova žena“.
Drugi dan, prema navodima svjedokinje, vidjela je dim, te osjetila smrad iz pravca kuća Bačića, te dodala da su naredni dan njena djeca otišla u pravcu kuće.
“Oni su došli i kažu:’Gore je sve pobijeno’”, rekla je Omanović, dodavši da su djeca kazala kako su gore vidjeli mrtve žene i djecu kako leže pobijeni u dvorištu.
Svjedokinja je ispričala da se u grupi od 15 do 16 žena i djece krenula predati, te da su proveli nekoliko sati pred „Sidrom“ u Zecovima gdje je bilo puno vosjke i gdje su bili maltretirani. Rekla je da je naposlijetku došao autobus po njih.
Na kraju svog iskaza kazala je da posmrtne ostatke muža pronašla u Tomašici, te da je izgubila preko 72 člana porodice.
U unakrsnom ispitivanju svjedokinja je pojasnila da je ubijen i njen djever Hasib, te da je to „vidjela i čula“. Kazala je i da ne zna ime i prezime osobe pod nadimkom „Grom“.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Suđenje će se nastaviti 7. oktobra.
BIRN