Malo selo, zelen lug… Jeste malo selo ali je uvijek za pjesmu, veselje, a i za rad spremno. To je ono što selo Tisovu nadomak Ljubije, od davnina “krasi”.
Proteklih dana smo s razlogom još jednom bili u posjeti porodičnom imanju Dragomira Šabića, poznatog malinara u ovim krajevima.
Na njegovom imanju, tačnije na parceli maline bilo je svega i svačega, a nadasve bilo je roda.
Sezonu berbe koja je trajala nešto duže od mjesec dana pratila je pjesma, veselje, galama, “švercovanje” tuđih gajbi maline, a i bilo je i zaljubljivanja, pa čak bilo je i onih koji su, navodno, ostali u blaženom stanju.
U šali se moglo čuti to da su Šabićeve maline sretne, a tome govori podatak da je danom sadnje maline Šabićeva ljepša polovina rodila sina, a tokom berbe jedna radnica ostala u blaženom stanju.
Mi nismo išli u te detalje da li je to zaista tako ali nećemo reći ni da je podvala jer sudeći po onome što su nam rekli, istina je jedini odgovor.
Bilo kako bilo, ima li išta ljepše nego doći u mirne krajeve, bez svakodnevne buke automobila i bez gradske gužve, i čuti i vidjeti malu “četu” ljudi odanu poslu, mirnom životu i nadi za bolju budućnost.
Upravo ta pomenuta mala “četa” ljudi koja se družila svakodnevno u Šabićevom malinjaku, kako i dolikuje, završila je sezonu berbe uz šampanjac nazdravljajući uspješnom kraju.
Zadovoljan sa prvim neočekivanim prinosima od skoro 3 tone na parceli od 3 dunuma, malinar Šabić istakao je da su upornost i trud nadvladali sve i da će, ako Bog da, parcelu proširiti jer kako kaže vidio je da je to hljeb koji “niče” iz ničeg.
Ljubav, upornost, trud, rad i sloga… To je ono što kvalifikuje ovu malu grupu ljudi iz sela sa svega tridesetak kuća.
A kraj ove priče najbolje će opisati stihovi poznate pjesme “Selo moje lepše od Pariza, lepo iz daleka, još lepše izbliza…”
Tekst i foto – Mladen Karan/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
