Svjedok Državnog tužilaštva je ispričao kako su mu u zaseoku Gradina (opština Prijedor) stradali majka, supruga, dvoipogodišnji sin te drugi članovi porodice i komšije.
Šefik Bačić se prisjetio kako je u jutarnjim satima 23. jula 1992. godine ispred njegove kuće došlo desetak vojnika i da ga je jedan od njih uputio na raskršće prema Djevojačkom groblju, te da je usput sreo braću, strica i druge osobe.
Tokom puta Bačić je, prema njegovom svjedočenju, kod jedne kuće vidio pet ubijenih osoba, koje je prepoznao. Dodao je da su bili u civilu i da je krv bila “pošpricana po zidovima i njima”, te da je bilo očito da su ubijeni.
Kod mesnice je, kako je kazao, vidio da dolazi transporter s vojnicima, koji su im naredili da pobacaju sve iz džepova i u koloni trče prema vijaduktu, što su i učinili. On je dodao da su kod vijadukta bili postrojeni, a da su neke osobe bile i tučene.
Svjedok je pojasnio da su nakon toga ušli u autobuse, a da su Husein Hopovac i Jasmin Hodžić prozvani i izvedeni.
“Ti ljudi su, nažalost, pronađeni u Tomašici”, rekao je Bačić, dodavši da je u konačnici završio u logoru Trnopolje.
Tu je, ispričao je, saznao da je “na Gradini sve popaljeno i da su se čuli krici žena i djece”. Svjedok je imenom i prezimenom naveo stradale, među kojima su bili i njegova majka, supruga, sin, snahe s djecom, te drugi članovi porodice i komšije.
Bačić je istakao da su prije akcije u Zecovima, Željko Grbić i Ilija Zorić prelazili preko Gradine jer su “navodno imali djevojke gore” i da nisu bili naoružani, no da su krajem juna 1992. naoružani prelazili preko Gradine. Naglasio je da je “kasnije kad su prolazili”, bila grupa od devet do deset vojnika i da je među njima, osim Zorića i Grbića, prepoznao i “Aćima” s puškomitraljezom.
Bačić je zatim pokazao na optuženog Rajka Gnjatovića, kojem je, prema optužnici, nadimak Aćim. Na pitanje Odbrane Gnjatovića zašto “Aćima” nije spomenuo u ranijoj izjavi, svjedok je rekao da ostaje pri današnjoj izjavi i da je “Aćima dobro vidio”, te da su istražitelji bili “ograničeni vremenom”.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Na ovom suđenju iskaz je dao i Dragoljub Jeftić, nekadašnji pripadnik rezervnog sastava policije u Rasavcima. On je ispričao da im je dan pred akciju u Zecovima “komandir Grom” kazao da će biti pretres, da se niko ne ubije ni maltretira, kao i da se pokupi naoružanje.
Jeftić je rekao da se ne može sjetiti šta se dešavalo tog dana, na šta mu je Tužilaštvo predočilo raniji iskaz u kojem je naveo da je išao prema Barama, vidio da gore kuće u Zecovima i čuo pucnjavu. Svjedok je zatim potvrdio da je to izjavio, dodavši da nije razumio pitanje.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da je Radomir Stojnić zvani Grom “idealan čovjek” i da nije odobravao zločin koji je počinjen na tom području.
Suđenje će se nastaviti 26. augusta.
BIRN