I mnogo mlađi planinari često mu, na planini, vide samo leđa. “Kriv sam” – šali se osamdesetosmogodišnji Vladimir Grublješić, najstariji prijedorski planinar.
Godine mu ništa ne znače, kondicije ima, zdravlje služi a na planini je skoro svaki dan. I tako od prvog razreda srednje škole. Ima Vlado i foru po kojoj je prepoznatljiv – često je znao ponijeti neku od djevojaka kad se, na usponu, umori. Danas to ide malo teže.
“Sad su sve nekako, ove moje planinarke, moje generacije, sve su nekako punije pa jedino mogu da plešem a ne da ih ponesem. Planinariću dok me noge nose. Prilično mogu dugo hodati, sad već u ovim godinama malo sporije ali mogu dugo da hodam”, priča Vladimir Grublješić.
Vlado kaže da ne mari za godine. Naravno, kako priča, zdravlje igra najvažniju ulogu a njega, srećom, služi. I nije samo planinarenje ono što ga izdvaja od njegove generacije. Vrlo je aktivan na društvenim mrežama, internetom surfa svaki dan a svemu su ga naučile mlađe kolege planinari.
“Oni dođu pa mi samo izbiflaju, ispričaju i odu a ja onda zaboravim sve što su mi rekli. I tako malo-pomalo oni su dolazili, pomagali mi tako da sam savladao i sad skajpam sa ćerkama, unucima i praunucima”, objašnjava Grublješić.
Oni žive u Njemačkoj i Americi. I Vlado ih posjećuje kad god može. Ode, bude s njima a onda, nakon nekoliko dana, ruksak na leđa pa na neku od tamošnjih planina. A kad se vrati u Prijedor pravac Kozara jer mu je krajiška ljepotica – prva ljubav.
Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!
ATV BL