Cilj dokumentarnog serijala “Jame” je da prikaže mozaik zločina nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu na brojnim mikrolokacijama sa desetinama, stotinama ili hiljadama civilnih žrtava, izjavio je Srni autor serijala Nedeljko Lajšić.
Lajšić je naveo da će serijal ostati kao dokument o zločinima koji nisu dovoljno poznati široj javnosti i nasljeđe budućim generacijama.
On je istakao da njegova generacija o tome nije učila iz istorije, ali da danas postoje mlađi istoričari koji rade ogroman posao u istraživanju, dokumentovnju i publikovanju manje poznatih stradanja srpskog naroda.
“Kod našeg naroda nije prisutna svijest o razmjerama stradanja u Drugom svjetskom ratu, a svaka srpska porodica pod Kozarom ima pretke na nekom od stratišta. Činjenica je da je Kozara napunila Jasenovac, a o Jasenovcu se dosta i zna. Ali, ovdje imamo mjesta o kojima se vrlo malo zna i možda u Evropi nema manjeg prostora sa više stradanja”, ukazao je Lajšić.
Većini dokumentaraca zajednička je geografska odrednica – šire područje Kozare, kao i vremenski okvir – oko Ilindana 1942. godine.
“To je vrijeme nakon bitke na Kozari, kada se krenulo u nemilosrdan i masovan obračun sa stanovništvom. Preko srpskih sela pređu takozvane grablje, narod se ubija, sela pale. Sve se čisti, ništa ne ostaje. U Crnom Vrelu kod Bosanske Krupe samo jedan čovjek preživio masovni pokolj – Ilija Studen. Istina je kao voda – mora nekad negdje da izbije”, istakao je Lajšić.
On je pobrojao da su izvori za ovu dokumentarnu građu istoričari koji su se bavili pojedinačnim mjestima stradanja, preživjeli svjedoci, bogata arhivska građa, autentični snimci lokaliteta nekad i sad, zapisnici sa suđenja iz 1945. i 1946. godine i svjedočenja potomaka žrtava.
“Neki snimci se prvi put sada emituju. Zatim, ti sudski zapisnici sadrže filmične slike. Na primjer, djevojčica na suđenju prepoznaje ubice svojih roditelja. Rat nije bio ni okončan, a te poslove počele su raditi komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pogamača pri opštinskim narodnooslobodilačkim odborima”, napomenuo je Lajšić.
Lajšićev serijal “Jame” produkcija je “Filmskih novosti” iz Beograda, uz podršku Ministarstva kulture Srbije. Premijerno se emituje na RTS-u. Prvih šest polučasovnih epizoda realizovano je prošle godine, a od jeseni počinje prikazivanje 12 novih dokumentaraca.
“Lani su emitovani Čipuljić kod Bugojna, Garavice kod Bihaća, Crna ruka kod Bosanske Krupe, Šušnjar kod Sanskog Mosta, Vurune kod Novog Grada, grobnica krvi i mozgova u Drakseniću kod Kozarske Dubice, a u ovoj godini radimo Jelovac, Palančište, Trnopolje, Šargovac, Drakulić, Motike, Kostajnicu, Međeđu kod Kozarske Dubice, Mehino Stanje kod Velike Kladuše, a mimo sjeverozapadne BiH tu su ilindanski pokolj u glinskoj crkvi i Brod na Drini”, precizirao je Lajšić.
On je zahvalio Tanji Tuleković i Mirku Dimiću iz Spomen-područja Donja Gradina i istoričarima iz Prijedora Borisu Radakoviću i Marini LJubičić Bogunović, kao i sveštenicima Srpske pravoslavne crkve na pomoći u pronalaženju potomaka raseljenih porodica, a najviše direktoru “Filmskih novosti” iz Beograda Vladimiru Tomčiću, kojem je djed stradao u Drugom svjetskom ratu u Prijedoru, na mostu u Tukovima.
“Preživjeli svjedoci su rijetki, jer su to ljudi sa više od 80 ili 90 godina, ali je nevjerovatan odziv potomaka. Fascinantna je njihova želja da svjedoče, da se zabilježi i sačuva ono što su slušali u svojoj porodici i možda samo u porodici. Od njih su i počela okupljanja i paljenja svijeća na mjestima stradanja odmah nakon rata, da bi tek šezdesetih i sedamdesetih godina /prošlog vijeka/ počelo iskopavanje grobnica i memorijalizacija”, naveo je Lajšić.
Jedan od svjedoka iskopavanja stradalih u Šargovcu, Drakuliću i Motikama kod Banjaluke je poznati banjalučki advokat Nebojša Pantić.
“On je svjedočio da je u jami našao kliker za koji se ispostavilo da je pripadao njegovom ujaku koji je ubijen kao dječak od devet ili deset godina. Jedan otac je našao pletenicu svoje kćerke. Mi smo imali puno negiranja tih zločina, ali kad god neko spomene stradanje, samo neka se uvijek okrene oko sebe”, poručio je Lajšić.
Kada je riječ o velikim spomenicima, koje je prethodna država počela da gradi decenijama nakon rata, on smatra da je to rađeno kontrolisano i dozirano, s namjerom ublažavanja i obmane.
“To se vidi po spornoj terminologiji. Ne može biti stradanje od fašističke ruke, ako je od komšija. Ne može biti da su djeca umrla ako su ubijena. Mi smo narod koji je stradao. I to ne treba nikom da dokazujemo. Mi publikujemo s porukom da pamtimo. Evo, u našem kraju, nismo znali ni za Palančište, ni za Jelovac, ni za Trnopolje, ni za prijedorsku ciglanu. Na tom stradanju je izvojevana sloboda na kojoj su se svi grijali”, istakao je Lajšić.
Lajšić je autor više od 30 dokumentarnih filmova, koautor u brojnim projektima, više puta nagrađivan na raznim domaćim i međunarodnim festivalima. Najponosniji je na svoj rad o majoru Milanu Tepiću “Nebo nad Bjelovarom”. Zaposlen je 30 godina kao snimatelj na RTRS-u, gdje je autor aktuelnog serijala “Moje mjesto”.
“Radićemo `Jame` i dalje, nažalost. Brojna su startišta na Lici, Kordunu i Baniji koja nismo ni dotakli”, najavio je on.
Povodom 80 godina od proboja jasenovačkih logoraša, sutra će u kinu “Kozara” u Prijedoru, u organizaciji prijedorske Gradske uprave u saradnji s “Filmskim novostima” iz Beograda, biti prikazani dokumentarni filmovi iz serijala “Jame” Nedeljka Lajšića.
SRNA