Nikad veća potražnja za vaskršnjim perecima i nikad manje ruku, konstatuju u prijedorskom Kolu srpskih sestara, gdje su bili prisiljeni da odbiju brojne narudžbe.

Drago im je, kažu, što Prijedorčani prepoznaju kvalitet i ne mogu zamisliti vaskršnju trpezu bez njihovih peretaka, ali članice Kola, kojih je sve manje, prosto nisu mogle fizički sve stići.

Ove godine je radilo njih desetak.

“Potražnja je i veća nego ranije, ali nismo u mogućnosti da ispoštujemo sve narudžbe naših kupaca. Ove godine smo napravile oko 4.500 peretaka, što je manje nego prošle godine, ali i nas je manje. Sve smo starije i pravićemo sve manje i manje peretaka, dok ne proširimo članstvo mlađim ženama ili onima koje su tek otišle u penziju. Želja nam je da ih obučimo i prenesemo tu tradiciju”, rekla je Jadranka Mijić, predsjednica Kola.

Dodaje da će oko hiljadu peretaka podijeliti Crkvi Svete Trojice, manastirima, Gradskoj upravi te stalnim korisnicima.

S obzirom da ih je malo, nisu bile u mogućnosti da boje jaja, ali su određenu količinu poklonile nekim prijedorskim udruženjima, da ih oni išaraju.

Cijena peretaka nije mijenjana tri godine i iznosi dvije marke po komadu.

Prihod od prodaje, po riječima Mijićeve, iskoristiće za pokrivanje troškova, a ostatak dati u humanitarne svrhe.

“Prošle subote počele smo s pripremom peretaka, a već od ponedjeljka bile smo prinuđene da prestanemo primati narudžbe. Prosto ne možemo sve ispoštovati”, ističe Jadranka Mijić. Kaže da je sam proces pravljenja peretaka veoma naporan i da se divi članicama Kola koje su tome i dalje jednako posvećene.

“Eto, ja sam jedna od mlađih i kad me pitaju da li sam se umorila, ne mogu reći da jesam, kad ima njih starijih 10-15 godina koje rade od jutra do sutra, i to s velikom voljom. Daju maksimum od sebe i ja sam im veoma zahvalna na tome”, ističe Mijićeva.

Milka Vejnović je u Kolu srpskih sestara od 1993. godine, a time je ispunila i želju pokojnog muža koji je, kako je rekla, želio da ostane tu.

“Proces rada je ono što razlikuje naše peretke od drugih. Svaka od nas ima svoje zaduženje. Prvo se razdvajaju jaja, mute se, pa se mijesi, melje i važe. Onda to dolazi do nas koje to oblikujemo, ide na kuvanje i hlađenje. Drugi dan se peku. Po jednoj turi napravimo tridesetak peretaka. Pošto smo mi vješte i uvježbane, ne treba nam puno vremena po turi”, rekla je Vejnovićeva.

Dodaje da su sve članice aktivne i odgovorne, a naročito na Vaskrs, najveći hrišćanski praznik.

kozarski.com