Udruženje građana „Kreativna radionica Kike-Tačke“ Prijedor ove sedmice će otvoriti izložbu fotografija nastalih u projektu „I mi sanjamo“ kojima su prikazana djeca i mladi s Daunovim sindromom u različtiim profesijama.
Autor fotografija Igor Motl izjavio je da je u proteklih mjesec dana radio foto sesije sa sedamnaestero mladih i djece sa Daunovim sindromom u ulogama kuvara, konobara, ljekara, vatrogasaca, sportista, umjetnika, baštovana, policajaca i drugih zanimanja i da će uz portrete biti izloženo još 20-ak fotografija koje su nastale prilikom rada, a prikazuju proces i radnu atmosferu i spontanost bez poziranja i namještanja.
„Te fotografije najprije će biti izložene na Trgu majora Zorana Karlice i u Pozorištu Prijedor u petak, 21. marta, kada se obilježava Svjetski dan Daun sindroma, a potom na nešto duži period u tržnom centru `Patrija` i u uličnoj galeriji Turističke organizacije na šetalištu“, rekao je Motl Srni.
On je naveo da, iako se dugo bavi fotografijom, uvijek ima neku vrstu treme, a pogotovo kada radi portret, te da je ovdje sam imao dodatnu tremu plašeći se tanke linije između realnog prikaza i karikiranja stvari.
„Ljudi sa Daun sindromom imaju specifičan fizički izgled i nekada ne možeš da procijeniš na njihovom licu da li je plač ili smijeh. Taj portret ih ogoljava kroz tu njihovu emociju koja je uvijek zapanjujuće intenzivna, bilo da je negativna ili pozitivna. I tu sam baš imao strah da ne pretjeram i najveća briga bila je da ne odem u neku durug krajnost, da ne pređem granicu. Vjerujem da će svaki taj portret prikazati onu iskrenost koju sam ja doživio sa njima. I da niko to neće posmatrati kroz neki zlonamjerni humor“, poručio je Motl.
Motl svjedoči postepenom i sve većem otvaranju samih institucija namijenjenih licima atipičnog razvoja, kao i samih porodica, budući da je u nekadašnju specijalnu školu „Đorđe Natošević“, koja danas nosi naziv „Centar Sunce“, još 2010. godine prvi put ušao kao fotograf da zadokumentuje rad sa štićenicima, ali da nije bilo spremnosti tadašnje uprave da se uradi kalendar posvećen djeci s Daun sindromom gdje bi oni bili astronauti, piloti, doktori…
„Tada sam upoznao Duleta, dječaka sa osmijehom, tako sam tada naslovio svoju objavu. Bio je oduševljen fotoaparatom. Dao sam mu da slika. I objavio sam te fotografije. Zašto je škola, poslije načelnog pristanka, odustala od takve vrste promocije, ne znam, ali, evo, poslije 15 godina, zovu me iz Udruženje `Kike-Tačke“ da učestvujem u prvom obilježavanju Svjetskog dana Daun sindroma u Prijedoru. A na kraju tog svog teksta iz 2010. napisao sam da ću se vratiti u Duletovu školu kad-tad, da ću naći načina da dođem ponovo. Danas je to, kad je riječ o otvorenosti ka javnosti, potpuno druga priča. Dule više nije njihov đak, ali jeste polaznik dnevnog centra `Neven` gdje smo se opet sreli. Ja se njega sjećam, on mene ne“, kaže Motl.
Igor se sjeća Duletove energije koja je preplavila prostoriju i iskustva ravnog katarzi i tada prije 15 godina i danas.
„Kada sam prvi put ušao tamo, nekako sam probao da budem bez očekivanja, potpuno prazan. Pokušao sam da sve emocije i sva razmišljanja eliminišem i da zabilježim šta zateknem. I bukvalno prva sekunda je energija tog dječaka eksplodirala. I potpuno me razoružala. Čistoća energije s kojom oni komuniciraju je fascinantna. Oni su potpuno eliminisani svih ovih naših inhibicija, i pozitivnih i negativnih. To kod njih jednostavno ne postoji. Ne možeš da budeš ravnodušan. Oni svima pristupaju jednako, nema stida, nema povlačenja, nemaju izgrađene uobičajene odbrambene mehanizme i to ih čini ranjivima“, dodao je Motl.
Pojašnjava da mu je trebalo vremena da nauči da neke stvari mora da im pokaže umjesto da ih samo kaže. Dule je dizač tegova, Hasan je fudbaler, Andrej vatrogasac, Sanela pijanistkinja, Lea kuvarica, Aleksa stomatolog…
„Priđem, objasnim, pokažem: okreni zglob, namjesti lakat. Oni svoj zadatak shvataju vrlo ozbiljno i profesionalno. Nije se desilo da nismo dobili rezultat koji smo tražili. I podrška svih uključenih je bila velika. Kad sam, na primjer, zamislio vatrogasca, nije nužno bilo da ima sve. Možda crijevo u ruci ili šljem na glavi, dovoljno je kao simbol. Međutim, oni su dječaku dali svu opremu, aktivirali kamion sa šmrkom, dali mu radio stanicu, napravili smo poplavu tamo ispred samo da bi dječak mogao da osjeti. On je tako ponosno koračao u toj opremi“, naglasio je Motl.
On je dodao da je grafičku opremu postera radio Nemanja Gruban.
Izložba će biti postavljena u centru Prijedora 21. marta u podne, a u 19.00 časova u holu Pozorišta Prijedor gdje će biti organizovano i druženje sa svima koji su učestvovali u prvom obilježavanju Svjetskog dana Daun sindroma u Prijedoru.
SRNA/Katarina Panić
Foto – Igor Motl
