U Prijedoru će u subotu, 8. februara, biti obilježena 31 godina od pogibije osmorice i ranjavanja petorice prijedorskih policajaca na bihaćkom ratištu u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Kod spomen-ploče u zgradi policije na Urijama u subotu, 8. februara, će biti položeni vijenci i prislužene svijeće, te služen parastos u crkvi.
Nakon toga je planirano druženje saboraca i porodica poginulih u parohijskom domu, a potom odlazak na groblje Pašinac.
Na bihaćkom ratištu 8. februara 1994. poginuli su komandir čete Milenko Šormaz /43/, pripadnici drugog voda Miroslav Paraš /33/, Predrag Kalinić /30/, Željko Bulić /25/, Dragoslav Plavšić /25/, Mišel Nikić /23/ i Draško Tramošljanin /22/, te pripadnik prvog voda Darko Prlina /22/.
Ranjeni su pripadnici prvog voda Mile Marčetić, Milan Đurić i Milosav Sabljić i pripadnik drugog voda Mladen Gavranović.
Ranjen i zarobljen je pripadnik drugog voda Vojislav Kondić, koji je danas na čelu prijedorske Boračke organizacije.
Zamjenik komandira čete posebne jedinice prijedorske policije Milutin Pecalj sjeća da je na ratište otišao par dana prije, a da je kompletna četa došla 5. februara i smjestila se, prvo u školu na Vranjskoj, a potom na liniju kojoj je sa lijeve i desne strane bila Šesta sanska brigada.
U sadejstvu sa Šestim odredom Specijalne brigade policije Dragana Lukača i izviđačima Šeste sanske brigade, 6. februara zauzeli su Barakovac, koji sa visovima Jezerska glava i Hasin vrh čini kompleks Alibegovića kose.
Sutradan, 7. februara, pred samu noć, Lukačev odred je probio dva rova na Hasinom vrhu i prijedorska četa se interventno podigla da zaposjedne dostignuti položaj u širini od oko 200 metara. Šesti odred je otišao na odmor, a plan je bio da se ujutro vrati, te da se proboj nastavi i zauzme Hasin vrh.
Ali Peti korpus takozvane Armije BiH se konsolidovao, 503. cazinskoj brigadi u ispomoć je došla Prva bosanska oslobodilačka brigada i 8. februara u zoru je krenuo kontranapad.
“Bila magla, tmurno vrijeme. Pokojni Šormaz i ja, pošto smo bili na sredini, idemo da obiđemo kompletno liniju, da vidimo kakva je situacija. Prvo je ranjen Đurić. Šormaz ostaje, a Kečan, još jedan ili dvojica i ja izvlačimo ga kroz minsko polje do vojske i predajemo sanitetu. Kad smo se krenuli vraćati na liniju, počinju policajci ispadati. Prvi je preda me iskočio /Milanko/ Ritan /iz prvog voda/. Kaže: `Pukla je linija! Gotovo je!` Onda nose Šormaza. Ranjenog. Kaže mi: `Skupi to ljudi dok nije sve izginulo`”, govori Pecalj za Srnu.
Nakon što je usmjerio ljude u jednu udolinu, Pecalj je zaključio da nedostaju pripadnici drugog voda Miroslav Paraš /33/, Predrag Kalinić /30/, Željko Bulić /25/, Dragoslav Plavšić /25/, Mišel Nikić /23/, Draško Tramošljanin /22/ i Vojislav Kondić, te pripadnik prvog voda Darko Prlina /22/.
Svih osam ostali su na neprijateljskoj strani. Tijela sedmorice su naknadno razmijenjena. Tada sa nepune 24 godine, ranjen i zarobljen je Kondić, koji je razmijenjen nakon 77 dana zarobljeništva u bihaćkom zatvoru.
“To je bio direktan napad i, jednostavno, došlo je do pucanja linije i povlačenja i sanskih i prijedorskih jedinica”, ističe Pecalj.
On je tada otišao u petrovačku bolnicu, gdje je od petorice ranjenih Šormaz bio u najtežem stanju, što mu je potvrdio čuveni ratnih hirurg Milovan Kerkez, koji ga je tog dana operisao.
Dan kasnije Šomraz je transportovan na kliniku u Banjaluku, a 10. februara je podlegao ranama.
“Ranjeni su i pripadnici prvog voda Mile Marčetić, Milan Đurić i Milosav Sabljić i pripadnik drugog voda Mladen Gavranović, koji su zajedno sa komandirom Šomrazom prevezeni u petrovačku bolnicu, vojnim kamionom, onom `stopedesetkom`”, podsjeća Pecalj.
Pecalj je rodom iz prijedorskog sela Garevci. Rat u Hrvatskoj ga je zatekao u Sisku, odakle je otišao u Srbiju, a kada se zaratilo i u BiH, dolazi u rodni kraj. Kraće vrijeme bio je pri vojsci, a potom prešao u policiju, gdje je komandovao policijskim bataljonom od 600 ljudi i tu ostao do kraja rata.
“Smeta mi kad o ovome, kao i bilo kojem drugom ratnom događaju, govore ljudi koji nisu tamo bili, a pričaju drugačije nego što se desilo”, dodaje Pecalj.
Dana 8. februara 1994. godine na bihaćkom ratištu živote je izgubilo osam prijedorskih policajaca, a ukupno 74 pripadnika nekadašnjeg CJB Prijedor dalo je živote za odbranu Republike Srpske, odnosno 782 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.
SRNA