Prijedorčani Dejan Inđić i Saša Kobas poznaju se duže od 10 godina.

Dok Dejan već nekoliko godina radi u inostranstvu, Saša trenutno živi i radi u Banjaluci.

Slučajnost, sudbina ili nešto treće htjeli su da se proteklog ponedjeljka obojica zadese u Prijedoru, istovremeno.

Da se nađu u pravo vrijeme, na pravom mjestu, na obali Sane.

Da spasu život svog mladog dvadesettrogodišnjeg sugrađanina koji je skočio u rijeku.

-Došao sam par dana kući da obiđem trudnu suprugu i dijete. Već neko vrijeme dogovarao sam se sa Sašom da se nađemo, popijemo kafu i popričamo. Potrefilo se da je bio u Prijedoru par dana da obiđe porodicu. Čuli smo se a potom i sreli u centru grada – počinje priču nekadašnji golman Rudar-Prijedora, Omarske, Borca iz Kozarske Dubice…

-Pao je dogovor da odemo na kolač u jedan ugostiteljski objekat uz obalu Sane. Dejo je htio da odemo automobilom, ja sam ga nagovorio da krenemo pješke. Nismo ni znali da će nam to promijeniti život – nadovezuje se Saša, poznati DJ Koby koji je rado viđen gost u mnogim diskotekama i kafićima, a u slobodno vrijeme igra fudbal u banjalučkom drugoligašu “Naprijedu”.

Krenuvši daljim putem stigli su oko 14:30 časova na obalu Sane iza hotela “Prijedor” kod splava.

-Komentarisali smo sadašnji izgled, njegovu oronulost ali i činjenicu da je pomjeren malo nizvodno. Čučnuo sam da vidim nešto sa strane i u tom trenutku sam vidio da je nešto “bućnulo” u vodu sa pješačkog mosta koji vodi na drugu obalu. U tom trenutku Sale je povikao “eno ga skoči čovjek”. Pogledali smo se na trenutak a potom potrčali prema mostiću – kaže Inđić.

Dodaje da su prelazeći mostić na njemu ugledali bicikl naslonjen na ogradu.

-Još dok smo pretrčavali most povikao sam prema mladiću u rijeci “znaš li da plivaš, znaš li da plivaš”. Pošto smo već stigli na lijevu obalu kretali smo se maltene uporedo s njim i dozivali ga. Neko vrijeme je mlatarao rukama a potom krenuo da tone i samo je uspio da kaže “upomoć” nekoliko puta – priča Kobas.

S obzirom da su već postali svjesni da je vrag odnio šalu i da se momak utapa, njih dvojica su na kraju teniskih terena već odlučili da uskoče u Sanu i da ga pokušaju spasiti.

-Nije bilo puno razmišljanja. Mislim da smo u par sekundi skinuli odjeću i obuću i krenuli da ulazimo u vodu. Obala je na tom mjestu puna trave i nekog sitnog rastinja ali u naletu adrenalina nismo ni mislili o tome. Obojica smo uletjeli unutra i zaplivali kako bi što prije stigli i spasili momka. Mislim da smo ga obojica ščepali za duks i kapuljaču izvlačeći mu glavu iznad vode – priča Dejan u jednom dahu.

-S obzirom da sam prije završio kurs za spasioca i radio na nekoliko bazena, znam kako se postupa u ovakvim situacijama. Mladić je već bio sav modar, držali smo mu glavu van vode ali nam je zbog njegove natopljene odjeće posao bio otežan. Već u vodi gledao sam da mu otvorim usta kako bi iz sebe izbacio nagutanu vodu i došao sebi. Na svu sreću uspjeli smo u tome – kaže Saša.

Nakon što su uspjeli doći do nesretnog mladića i učinili prvi korak da ga spasu, trebalo je izaći iz hladne Sane što prije.

-Još dok smo bili u vodi shvatili smo da neko trči preko mosta na ovu stranu obale da nam pomogne. S obzirom da je na tom mjestu rijeka duboka i da nismo mogli stati na dno, i da ga tu zbog rastinja nismo mogli izvući na obalu morali smo s njim otplivati nizvodno. Tek smo poslije mosta uspjeli naći mjesto pored šiblja gdje smo ga uspjeli izvući na sigurno – dodaje Inđić.

Njegov prijatelj kaže da je tada mladić već pomalo došao sebi, ali im nije bilo lako da ga izvuku na obalu.

-U tim trenucima na obalu su stigla dva policajca i radnici hitne pomoći pa su ga oni preuzeli. Nas dvojicu su ogrnuli nekim ćebetom i tek tada smo počeli da razmišljamo kako je hladno i šta se upravo desilo. Počeli smo da se smijemo, ne znam samo da li od sreće ili od muke – priča Kobas.

Inače, obojica su tokom akcije spašavanja zadobili ogrebotine i poderotine od trave i šiblja u vodi i na obali Sane, ali to im sada najmanje smeta.

Na pitanje da li su uopšte razmišljali treba li pomoći u toj situaciji, uglas odgovaraju da se sve desilo u trenutku i da nije bilo previše razmišljanja, kao i da bi sve učinili opet.

-Vidjeli smo da je u blizini mjesta događaja bilo još nekih ljudi i da nisu reagovali osim što su pozvali hitnu i policiju. Hvala im i na tome, nas dvojcia bi opet uskočili u vodu bez obzira na to kakve su okolnosti – kažu naši sagovornici.

Dodaju da su tek nakon odlaska svojim kućama i razgovora sa najbližima shvatili šta se desilo i da su zajedno spasili jedan mladi život.

-To veče me kontaktirao brat od momka koji je skočio u Sanu i zahvalio se u ime cijele porodice. Nadam se da će s njim sve biti u redu i da će uspjeti prebroditi ovaj težak period. Ne znam zašto se sve desilo ali sam siguran da se problemi koji ga muče sigurno mogu riješiti na mnogo bolji način – kaže Dejan.

Dejane i Saša, “kapa do poda”.

Tekst i foto – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com