U nastavku suđenja za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Prijedora 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH je govorio o ubistvima zarobljenika na stadionu u Ljubiji.

Razim Nasić je 1992. godine živio u Hambarinama kod Prijedora sa još četiri brata, među kojima je bio i Irfan. Njegov stričević Elvedin mu je ispričao kako su Irfan i on vojnim autobusom iz Miske Glave dovezeni na stadion u Ljubiji, gdje su ih postrojili.

“Kako sam saznao, oni su pokušavali preko Miske Glave doći do Krajine. Morali su da bježe od srpske vojske. Zarobljeni su negdje na Miskoj Glavi”, izjavio je Nasić.

Sudbinu brata je saznao od zaštićenog svjedoka S-7, kada se 2000. godine vratio iz Švedske da obnovi porodičnu kuću.

“Ispričao mi je kako je bio priveden u rudnik na stadionu u Ljubiji. On je spasio od strijeljanja Amira Selimovića zvanog Kordun. Dok ga je sprovodio u šumu, ostali su pobijeni. Kada se vratio, moga brata je prepoznao”, kazao je Nazić.

On je rekao kako je od svjedoka S-7 tražio da mu kaže gdje je ukopan kako bi pronašao njegove kosti, na šta mu je svjedok S-7 rekao da ne može naći njegove kosti jer su bačene u “drobilicu u rudniku”. Kasnije su kosti njegovog brata Irfana pronađene u rudniku u Ljubiji, zajedno s kostima drugog brata, koji je također ubijen.

Za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – koji su bili u Domu u Miskoj Glavi, a potom na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine, optuženi su Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.

Skupa s njima je bio optužen Rade Zekanović, u odnosu na kojeg je razdvojen postupak.

Prema optužnici, Taranjac je bio predsjednik Kriznog štaba u Ljubiji, Glušac zamjenik komandanta 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), Došenović pomoćnik komandanta bataljona za bezbjednost, a ostali pripadnici čete iz Miske Glave, odnosno vojne i civilne policije.

Zaštićeni svjedok S-7 je ispričao kako je prvo bio pripadnik rezervnog sastava civilne policije, nakon čega je prešao u Vojnu policiju, a od nadređenih je spominjao Radeta Bilbiju, Radeta Došenovića i Danu Bajića.

On je potvrdio da je na čelu Kriznog štaba u Ljubiji bio Slobodan Taranjac. Tužilac Izet Odobašić ga je podsjetio na iskaz koji je dao tokom istrage Tužilaštvu BiH, kada je kazao da se “Slobodan Taranjac pitao za sve” i da se može reći kako je “komandovao Vojnom policijom, jer je Rade Biblija bio pijun”.

S-7 je ispričao kako je Vojna policija vršila privođenje civila Hrvata i muslimana na stadionu u Ljubiji, da je komandant bio Milenko Komosar, a da je naredbe izdavao Dragan Švraka. Na pitanje tužioca, rekao je da su pripadnici Vojne policije bili i Vlado Adamović, Slobodan Knežević, Marinko Praštalo.

Govorio je kako su zarobljeni u Miskoj Glavi dovezeni autobusom na stadion u Ljubiji, gdje su bili postrojeni kod tribine. Kazao je kako je tog dana bilo galame na stadionu.

“Na stadionu je bio čovjek koji se predstavljao kao Major. Stao je pored Islama Popovca, izvadio pištolj i pucao mu u glavu”, ispričao je S-7.

S-7 je potom, kako je ispričao, izvukao Amira Selimovića i Aleta Demirovića, te zamolio Radeta Bibliju da “izvede tu djecu” koja su tada imala između 15 i 16 godina. On ih je odveo kod Dragana Švrake u komandu Vojne policije, koja je bila smještena na stadionu, nakon čega su ti mladići, zajedno s drugim ljudima, zatvoreni u neke kancelarije.

Na pitanje tužioca Odobašića, S-7 je rekao da je vidio ubistva civila.

“Bio je neki niži vojnik u SMB uniformi i sa šeširom na glavi. Izdvojio je pet ljudi i pucao im pištoljem u glavu. Dvojicu je ubio puškom, kada im je prišao i stao iznad glave”, ispričao je S-7, dodavši kako su potom zarobljenici otišli prema izlazu sa stadiona, gdje su ih čekali autobusi “Dubrave”, a između sebe su nosili mrtve.

Na pitanje Dragana Međedovića, branioca prvooptuženog Taranjca, da li je S-7 bio i na jednoj sjednici Kriznog štaba, svjedok je odgovorio da nije, pri čemu je Međedović kazao da onda nije mogao imati saznanja ko je kome bio nadređen. Međedović je pročitao iskaz svjedoka S-7, prema kojem je rekao da je tog dana na stadionu vidio Radeta Bibliju i Miodraga Glušca, te da mu se “čini da je vidio Slobodana Taranjca”.

Tatjana Savić, braniteljica Milorada Obradovića, pitala je svjedoka ko je Major, na šta je on odgovorio da mu ne zna ime, te da se radi o visokom plavom momku, koji je nosio maskirnu uniformu civilne policije. Na njeno pitanje je li Major “Stiven”, on je kazao da nije, dodavši kako je tokom rata upoznao “Stivena” i da su se viđali tokom i poslije rata, potvrdivši da je “Stiven” – Milorad Obradović.

Suđenje će biti nastavljeno 11. aprila.

detektor.ba