Jedan detalj neverbalne komunikacije gradonačelnika Prijedora sa posljednje sjednice Skupštine grada dospio je pod lupu javnosti. Proširio se medijima i društvenim mrežama brzinom i širinom koje se opisuju riječju viralno i zaplijenio pažnju koja mu ne pripada (ni po formi ni po sadržaju), a u sjeni ostavio mnoge druge detalje sa te sjednice koji jesu suštinski važni, ali nisu klikabilni.
Sjednica je održana 3. februara, dan kasnije u popodnevnim časovima integralni video zapis objavljen je na stranici Skupštine, a sutradan je jedna politička partija izdvojila i objavila dio od 27 sekundi u kojem se vidi kako gradonačelnik u toku diskusije svog stranačkog šefa okrene glavu udesno (desno od njega sjedi zamjenik gradonačelnika), nasmiješi se i srednjim prstom pravi pokrete nedvosmislene konotacije.
Politička partija koja je podijelila video munjevito je zadobila pažnju javnosti koje već sutradan više nije bilo. Ta kratkoročna dobit dugoročno će uskratiti kredibilitet jer se jednoj lošoj pojavi učitalo i značenje koja ona nema da bi je se prikazalo još lošijom. Neutemeljena je tvrdnja da se ovdje radi o neprimjerenom istupu prema ženama. Radi o neprimjerenom javnom istupu, bez obzira na pol i rod.
Od 20. do 22. sekunde izdvojenog snimka gradonačelnik reaguje na poruku koju u tom momentu odbornik iz vlasti šalje stranci u opoziciji govoreći: „Mi za svoju politiku odgovaramo, vi za svoju. Vidjeli ste kako ste prošli na zadnjim izborima.“ Gradonačelnikov grijeh je u načinu na koji je izrazio svoju podršku stranačkom šefu. Može tako u kafani, gdje to niko ni primijetio ne bi. Ne može u sali parlamenta. To što nije bio svjestan kamera (i mogućih posljedica), ne oslobađa ga odgovornosti. I on je svoju cijenu u ova tri dana platio. Ali mu se ne može pripisati da je reagovao protiv nekoga, a još manje protiv žena generalno, niti protiv odbornice čija je disksusija prethodila Bursaćevoj. Ne mogu mu se spočitati ni seksizam ni mizoginija jer ista bi reakcija bila i da je Bursać replikovao bilo kojem odborniku muškarcu iz bloka opozicije.
Nova lokalna vlast u Prijedoru u više navrata najavljivala je veće otvaranje prema javnosti i veću transparentnost u odnosu na prethodni saziv. U skladu s tim, jedna od novina jeste i objavljivanje integralnih video zapisa sa sjednica. Do sada su se sjednice pratile samo putem direktnih prenosa emitovanih na lokalnom radiju i na stranici grada. Postojala je procedura da se nakon sjednica dobiju audio ili video zapisi na zahtjev, ali je tu mogućnost koristila svega nekolicina odbornika, a javnost gotovo nikad. Sada se video objavljuje na sajtu Skupštine dan nakon sjednice i dostupan je svima.
Kolika je to novina u radu, ilustruje jedna pojava, veoma česta u vremenu pandemije, ali poznata uglavnom samo medijima. „Jesu li mediji ušli? (…) Pozivam i ostale medije da uđu, ukoliko žele uzeti kadrove. Vas bih zamolio da stavite maske,“ obraća se predsjednik Skupštine odbornicima na početku ove sjednice. Nakon što snimatelji izađu iz sale, jedni po jedni skidaju maske. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji su imali maske do kraja sjednice. Mi ih gledamo na ekranima u press holu. Svi koji žele mogu ih gledati u svako doba, na svakom dijelu planete. Biće im potrebno vremena da se naviknu da su kamere uvijek tu, a ne samo kada kolege snimatelji i fotografi uđu. Tri sekunde gradonačelnikove gestikulacije sigurno će svima pomoći da toga postanu svjesni prije. A njemu i bolnije.
Umjesto po vulgarnosti, i ovu i prethodnu sjednicu Skupštine grada bolje bi bilo pamtiti po tom dodatnom otvaranju javnosti na koje je svima potrebno da se naviknu, ali i po još nekoliko pokazatelja pravca koji nova vlast zauzima, nakon 16 godina u kojima je većinski odlučivala sada druga po snazi politička partija u Prijedoru. O tome ću pisati nakon 100 dana.
Da se još jednom vratim političkoj partiji koja je od lošeg manira pokušala kreirati ljudskopravaški skandal i time me potaknula da se oglasim i prije 100 dana nove vlasti. Njihova je odbornica i na prvoj i na drugoj sjednici održala lekciju i novim i starim odbornicima kako se priprema za sjednicu. Vješto krije tremu i diskutuje razgovjetno, razložno i suvislo. Postavlja pitanja, jednostavna, umjesna i logična. Prigovaraju joj da se ponavlja, iako ona ponavlja samo ona pitanja na koja ne dobija odgovore, a na kojima insistira. Rijetki odbornici poznati po prespremnosti u prethodnim mandatima dobili su konkurenciju – samo bez slavodobitnosti, likovanja i malicioznosti. Njena stranka naknadno joj je dala ulogu žrtve. Ona ne da žrtva nije, nego svoje oponente, da se i ja izrazim jezikom ulice, rastavlja na proste faktore.
Gradnačelnika molim da nastavi predstavljati instituciju Gradonačelnika, jer je gradonačelnik i ovoj odbornici i svim drugim neistomišljenicima isto koliko i svojim glasačima, a da političke boje stranke iz koje dolazi brani najveći klub odbornika (osam plus jedan) u Skupštini grada. Prostom matematikom, devetorica odbornika (igrom izbornih rezultata, svi muškarci), da ne računamo i koalicione partnere i stabilnu većinu sa 20 od ukupno 31 odbornika, moralo bi da se mogu pripremiti ako ne više, a onda barem jednako kao bilo koji odbornik opozicije.
katarinapanicblog.wordpress.com