Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavila je da su Sabahudin Kajdić i Boško Mudrinić odveli Saida Pašića iz kuće u Gornjoj Puharskoj 9. jula 1992. godine, dok je drugi svjedok kazao da ga je optuženi tukao.

Zaštićena svjedokinja S-1 je rekla da su optuženi Kajdić te Mudrinić odveli Pašića i da je njegovo tijelo pronađeno nakon dva mjeseca, stotinjak metara dalje od kuće iz koje je odveden.

Svjedočeći video-vezom iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), svjedokinja je kazala da je dvojicu vojnika tada poznavala kao Sašu i Boška, a da je naknadno saznala da se zovu Sabahudin Kajdić i Boško Mudrinić.

Tužilaštvo BiH tereti Kajdića da je, kao pripadnik Treće čete Prvog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.

Svjedokinja se prisjetila da je bilo predveče kada su vojnici zalupali na vrata kuće u kojoj je bila sa familijom i komšijama. Ona je navela da je vidjela Sašu i Boška, a da je moguće da je u dvorištu bio još neko.

Navela je da su rekli da ga vode u školu na ispitivanje. S-1 je kazala da je otišla do komšije Milenka tražeći pomoć i da je on išao do škole, ali da tamo nije bilo Pašića.

Dodala je da Pašića nisu našli ni u policiji, kasarni i logoru “Keraterm”. Ispričala je da je, dva mjeseca kasnije, komšija Osman Čirkić naišao na “rukave”.

“Kad smo otišli i otkopali, našli smo Saida. Ispod njega je bio njegov najbolji prijatelj Ishak Čirkić”, rekla je S-1.

Ona je izjavila da su Boško i Saša dolazili i ranije da uzmu gorivo. Kako je navela, Saša je bio bradat, čupav i nosio je veliki krst.

Na pitanje Odbrane, ona je kazala da je njihova puna imena saznala nakon što je napustila BiH krajem septembra 1992. godine.

Branilac Saša Dakić joj je predočio raniju izjavu u kojoj je navela da je vidjela još dva-tri vojnika. Ona je odgovorila da je neko stajao, ali da nije vidjela ko.

Potvrdila je da je zvala komšinicu Đemku Čirkić da je upozori i kaže šta je bilo. Navela je da je od nje čula da su Ishaka Čirkića takođe odveli Boško i Saša.

Branilac je navodio imena pojedinih osoba, pitajući je da li im je rekla ko je odveo Pašića, što je ona potvrđivala.

Video-vezom iz SAD-a svjedočio je i Sadik Kedić, koji je kazao da je Kajdić učestvovao u njegovom batinanju.

On se prisjetio da je grupa vojnika došla do njegove kuće u Gornjoj Puharskoj, raspitujući se za Idriza Delkića. Kada im je rekao da ga tog dana nije vidio, kako je naveo, kazali su mu da stavi ruke na jedan stub i počeli ga udarati, a da se Saša najviše isticao.

“Počeli su me mlatiti po leđima, glavi. Primijetio sam da on najviše skače oko mene, k’o horoz… Mislim da me on sto posto ošinuo kundakom puške po leđima”, prisjetio se Kedić.

On je ispričao da je danima trpio bolove, a da je po dolasku u SAD 1999. godine otkrio da su mu bila slomljena tri rebra.

Svjedok je rekao da je, dok su ga tukli, u vozilu sjedio Mitar Stojanović, koji je držao ruku na očima jer nije mogao da gleda. Kazao je da je Stojanović otišao po Boška Mudrinića, koji je došao i zagalamio, nakon čega su ga prestali tući.

Kedić je rekao da mu je Radenko Kragulj kasnije kazao da je to bio Saša i da ga je najviše tukao. Pretpostavlja da je to Kragulj čuo od drugih.

Odgovarajući na pitanja u vezi sa njegovim poznavanjem optuženog Kajdića, svjedok je rekao da ga nije poznavao prije nego što su ga došli tući. Kazao je da je viđao vojnike u prolazu i da je iz priče znao da se jedan zvao Saša.

Precizirao je da mu je Kragulj potvrdio da je to bio Kajdić.

Suđenje se nastavlja 2. februara.

BIRN