pressrs-pucali na psaSvakodnevna slika u BiH danas je brutalno mučenje i ubijanje životinja, a iako postoji Zakon o zaštiti životinja, on gotovo da se i ne primenjuje, te tako zlostavljači prolaze nekažnjeno.

Poslednji primer dogodio se nedavno u Prijedoru gde je ustreljen psić dok se igrao u dvorištu svoje vlasnice.

Vlasnica psa Sanda Ilinčić, nakon prvobitnog šoka koji je usledio nakon što je ljubimca zatekla u lokvi krvi, odlučila je ovaj nemili događaj podeliti s javnošću i ukazati na problem protiv kojeg se zajedno moramo boriti.

– U jednom sasvim mirnom danu, kada sam stigla kući dočekao me je prizor koji me je skamenio. Moj pas, koji jedva da je napunio godinu dana, upucan je u dvorištu. Pas koji je bezazleniji od bilo kakve plišane igračke – priča Sanda.

Iako u tom trenutku nije bila kod kuće, jedan od Sandinih ukućana starije dobi video je dva muškarca kako pucaju dva puta u psa, a potom beže između kuća u njihovom komšiluku.

Potresne fotografije

– Nisu to došli ljudi izdaleka, pa pucali na nedužnog psića već monstrumi kojima smo okruženi. To su monstrumi koji s puškama hodaju oko kuća, oko naše dece i, ako im bilo kako zasmetate, verovatno će naći načina da vas maknu s puta. Da li zakon dozvoljava nošenje nelegalnog oružja, pucanje po naseljenom mestu, ubijanje životinja? Što je još gore, mi smo pre nekoliko meseci kroz “šalu” u vrlo ozbiljnom tonu dobili direktnu pretnju da će to naše štene biti ubijeno… Jer, kako kažu, ono smeta, trči, njuška – prepričala je nemili događaj Ilinčićeva.

Potresne fotografije i Sandina ispovest brzo su se proširili društvenim mrežama, gde su ljudi ostali šokirani i zgroženi, a predstavnici za zaštitu životinja uputili svaku osudu i nadu da će počinioci ubrzo biti kažnjeni.
Predsednik Udruženja za zaštitu životinja “Kerber”, Goran Milojević, ističe da je šokiran prizorom upucanog psa, ali da, nažalost, to nije nikakav sporadičan primer, već samo jedan u nizu, u kojem životinje, ni krive ni dužne, bivaju povređene, a često i ubijene.

– To što se desilo u Prijedoru je užas i, nažalost, predstavlja stvarnu sliku društva u kojem živimo. Naše udruženje, pored osude ovakvog zastrašujućeg čina, uputiće i prijavu protiv zasad nepoznatog lica – rekao je Milojević.

On navodi da je primera ljudske brutalnosti prema životinjama mnogo i da je krajnje vreme da se društvo počne ozbiljnije baviti njima.

– Obešen pas u Gradišci, ubijanje pasa u Novom Gradu, šarplaninac u kojeg su u Banjaluci pucali iz vatrenog oružja čak devet puta, masovno trovanje pasa u Srebrenici, pas kojem je lanac urastao u meso oko vrata zbog zanemarivanja, ubijanje pasa u Kozarskoj Dubici pred osnovnom školom, samo su neki od primera. Protiv toga se moramo boriti, pre svega primenom zakona i kažnjavanjem počinilaca, jer udruženja u ovakvim slučajevima nemaju velika zakonska ovlašćenja. Sve što mi možemo jeste podnošenje prijava – kaže Milojević.

Nažalost, prema njegovim rečima, kod nas se zakon uopšte ne sprovodi ili se sprovodi krajnje simbolično kroz sporadična kažnjavanja za krajnje bezazlene stvari.

– Veliki problem jeste to što nema zakona o obaveznoj kastraciji i sterilizaciji pasa. Zatim imamo odredbu o obaveznom čipovanju na teritoriji grada Banjaluka, ali u praksi je veoma malo čipovanih pasa. Potrebne su odredbe o držanju kućnih ljubimaca i njihovo primenjivanje, jer 80 odsto pasa vlasnici zanemaruju ili psi žive u nehumanim uslovima – naglašava Milojević i dodaje da, iako dosad nije bilo nekih većih rezultata, i dalje preporučuje da se slučajevi zlostavljanja životinja prijave policiji, komunalnoj policiji i veterinarskoj inspekciji.

Udomitelji pasa iz Kotor Varoša, koji se intezivno angažuju oko zbrinjavanja pasa bez doma i njihovog lečenja, ističu da ih najsvežiji primer upucanog psa iz Prijedora nimalo ne čudi, jer su se u svom radu nagledali sličnih primera.

– Mnogi ljudi, ako nemaju koristi od životinje, u smislu ishrane i radne snage, ubijaju je, čija god da je i gde god da je, jer sve životinje od koje ne mogu imati koristi, za njih su štetočine. Puno je ovakvih slučajeva, ali samo o nekoliko njih se čuje i priča, primeri koji uspeju malo više da se probiju na društvenim mrežama. Pojedini lovci i ljudi kojima je dosadno, a imaju pušku pri ruci, često šetaju ulicama i ubijaju većinu životinja na koje naiđu. U manjim gradovima, s obzirom na to da je zakonom određeno da opština preduzme nešto po pitanju napuštenih pasa, ona plati lovce, koji tada imaju “otvorenu sezonu” – kažu iz ovog udruženja.

Niko nije kažnjen

Iako je teško izboriti se sa ovim problemom, iz udruženja savetuju da se policiji prijavljuje korišćenje vatrenog oružja u naseljenom mestu.

– Zakon postoji, ali primena je gotovo nikakva.Takođe, u zakonu se navodi da je kažnjivo vezivanje životinje na lanac, a da nema obezbeđenu hranu i da je lanac prekratak, jer je to zlostavljanje. Ipak, dovoljno je samo proći kroz naseljeno mesto i videti da svaka druga porodica drži psa na takav način.

Nemački ovčar kojeg su kotorvaroški udomitelji spasli sa ulice pronađen je kako leži upucan sačmaricom u glavu.

– Bio je čuvar jednog poseda, koje je retko bilo posećivano. Međutim, kad su odlučili na tom mestu da počnu gradnju, više im nije bio potreban te je nemilosrdno upucan u glavu. Pronašli smo ga polumrtvog, sa smrskanom lobanjom, metak je bio u blizini oka. Išli smo više puta u policiju, ali svaki put nas je čekao neki izgovor. Srećom, pas je preživeo i trenutno je udomljen – kažu kotorvaroški udomitelji.

Prema Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, svi navedeni primeri krše član 5. ovog zakona, te bi počinioci morali biti kažnjeni novčanom kaznom od 30 maraka do 10.000 maraka. Međutim, u RS, kao i celoj BiH, još nijedan takav slučaj nije zabeležen.

Nezainteresovanost državnih institucija i građana koji to ne prijavljuju čine začarani krug. Građani smatraju da policija ništa neće uraditi, a ona zaista ništa i ne radi po tom pitanju.

Sociolog Ivan Šijaković ističe da ljudi na životinjama treniraju svoju surovost, te takvim postupcima šalju poruku drugim ljudima da mogu biti neprijatni, drski i opasni, pa je bolje da ih se klone.

– Maltretiranjem životinja ljudi pokazuju svoju sebičnost, ali i strah, sumnju i netrpeljivost. Česti su slučajevi i da se deca loše odnose prema životinjama, a glavni uzrok je neprimenjivanje zakona. Posle toga dolazi loš primer koji daju odrasli, zatim nedostatak socijalizacije i vaspitanja o odnosu prema životinjama. Poznato je da deca svoje odrastanje i snagu često demonstriraju maltretirajući životinje. Niko im nije rekao, niti ih je vaspitao da odnos prema životinjama znači početak razvoja socijalizacije i odnosa prema drugom i drugačijem – objašnjava Šijaković.

Primer za pohvalu

Da postoji i svetlija strana priče dokazao nam je Muharem Mujagić Buco (61), nezaposleni vozač iz Gradiške, koji već 12 godina hrani stotine pasa lutalica iz ovog grada i spasava ih sigurne smrti.

U ispovesti koju je Press objavio prošle godine, ovaj humani čovek ispričao je da, pored stotina pasa lutalica koje svakodnevno hrani ostacima koje dobije iz nekoliko gradskih restorana, i kod kuće uvek ima bar pet-šest, a nekada i 15, četvoronožnih prijatelja o kojima bezuslovno brine.

Press RS