Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedokinja Državnog tužilaštva je ispričala kako je čula da je optuženi Sabahudin Kajdić bio među četvoricom vojnika koji su sredinom jula 1992. odveli njenog oca i brata – Muniba i Jusufa Delkića – iz njihove kuće u Gornjoj Puharskoj, od kada im se gubi svaki trag.

Sunita Omerović je ispričala da su njenog oca i brata srpski vojnici dva puta privodili prije nego su odvedeni, da su čak jednom bili u “Keratermu”, ali da ih je u oba navrata “izvlačio” očev radni kolega.

U noći s 15. na 16. juli 1992., kazala je svjedokinja, pred njihovu kuću se dovezlo auto, čulo se udaranje na vrata i povici: “Vojna policija, otvorite”, a kada je njena majka otvorila, saopćili su prvo da se Munib spremi i krene s njima, a potom i Jusuf.

“Majka je rekla da su bila četiri vojnika. Rekli su da otac i brat ponesu ćebad. Poznala sam glas Boška Mudrinića, njegova kćerka je sa mnom išla u školu. Majka je rekla da je bio prisutan i Sabahudin Kajdić zvani Saša. Otac i brat više nisu vraćeni. Majci je rečeno da ne smijemo izlaziti. Nekoliko minuta poslije se začuo jedan ili dva pucnja”, izjavila je svjedokinja.

Kajdić je, prema njenim riječima, prije toga dolazio u dvorište njihove kuće, naoružan i u vojnoj uniformi, s jednom od mještanki Gornje Puharske, koja je od Muniba Delkića tražila da “kaže Saši da je njen suprug predao oružje”.

“Otac je tada rekao da je to taj Sabahudin, jer smo prije toga čuli da ima musliman među srpskom vojskom”, navela je svjedokinja i ispričala da su u tom vremenu odvedeni Isak Čirkić i Said Pašić te ubijeni blizu svojih kuća.

Njena sestra, kako je izjavila, kasnije je s tetkom otišla u policiju, gdje im je rečeno da su otac i brat “likvidirani”.

Odbrana je predočavala dijelove iskaza iz istraga u kojima je navodila “da je otac otvorio vrata kada su vojnici došli pred njihovu kuću”, kao i da je “moguće da je čula Mudrinićev glas”, a svjedokinja je odgovorila kako zna da je njena majka otvorila vrata i da zna da je bio Mudrinićev glas.

Na upit zašto u ranijim izjavama ni u jednoj rečenici ne spominje optuženog Kajdića, Omerović je odgovorila da ne može da objasni i da je možda niko nije pitao.

Svjedokinja Seida Cerić je kazala kako je od svoje snahe u Sloveniji kasnije saznala da je odveden njen brat Munib Delkić i njegov sin Jusuf, dok joj je njena sestra kasnije rekla da je čula da su ubijeni.

Odbrani je kazala da joj snaha nije spominjala Sabahudina Kajdića, već je tvrdila da ih je odveo Boško Mudrinić.

Optužnica tereti Kajdića da je, kao pripadnik Treće čete Prvog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.

Svjedok Dušan Stupar je ispričao da je Kajdića vidio da u ljeto 1992. godine tuče njegovog komšiju Sadika Kedića u dvorištu kuće u Gornjoj Puharskoj i da je za to vrijeme Sadikov sin, koji je imao motocikl, kroz prozor pobjegao iz kuće.

“Natjerao je Sadika da uhvati nosač od grožda i tukao ga je u njegovom dvorištu. Udarao ga je kundakom automatske puške, rukama, nogama… Tuda sam naišao. Kad sam se vraćao, nije bilo ni jednog ni drugog”, kazao je svjedok i opisao Kajdića iz tog vremena kao osobu nižeg rasta, duže kose, sa šubarom na glavi.

Negirao je na upit Odbrane da je taj događaj prijavio svom pretpostavljenom, niti bilo kome, i da je taj događaj gledao sa udaljenosti od 20 do 30 metara.

Motor koji je imao Sadikov sin, prema riječima svjedoka, kasnije je vozio Kajdić.

Nastavak suđenja je 28. septembra.

BIRN