Prijedorčanka Mira Latinović, zaljubljenik u rijeku Sanu, godinama ostavlja bez daha svoje sugrađane “golim rukama” hvatajući riječne zmije s prijedorske gradske plaže i sklanjajući ih od onih koji ih se uplaše. Mnogi se pitaju, kako smije, a ona jednostavno odgovara, zato što zmije osjećaju da im želim dobro i da ih se ne plašim.

Tamnoputa i tamnokosa prijedorska ljepotica, Mira Latinović, već s prvim zrakama sunca i toplim ljetnim danima, odlazi na kupanje u rijeci Sani. Ova rijeka, njena je velika ljubav, tako da ne čudi što tople ljetne dane provodi na njenim obalama. Uz Sanu je odrasla i to je, kako kaže, njena oaza spokoja, gdje uživa s prijateljima, šetajući riječnim obalama i kada stignu hladniji dani. Ipak, ljeto je njeno najdraže godišnje doba, jer svakodnevno s prijateljima uživa na gradskoj prijedorskoj plaži. Međutim, Miru čini posebnim i njeno prijateljstvo s riječnim zmijama.

Nikada se nije plašila zmija
Iako nije riječ o otrovnicama, već najčešće o bezopasnim zmijama iz rijeke, većina ljudi, ipak ima veliki strah i otpor prema ovim gmizavcima. Ali ne i Mira. Ona ih voli, ne plaši ih se i bez imalo ustručavanja, hvata ih “golim rukama” i vraća u njihovo stanište. Čim čuje da na plaži neko vrišti, ona zna da neka od njenih prijateljica gmiže među kupačima.

“Ne sjećam se kako sam otkrila bliskost s zmijama, rekla bih da je to postojalo oduvijek, jer ih se nikada nisam plašila. Ipak, sjećam se da je to i ljudima pored mene postalo jasno prije nekih desetak godina, kada sam prvi put pritekla u pomoć onima koji su se uplašili zmija na plaži. Mnogi su bili u nevjerici i tada i sada, ali meni je to potpuno normalno. Uopšte ih se ne bojim i mislim da i one, baš kao i psi imaju instikt i osjećaju ko ih se ne boji i ko ih voli”, priča Mira Latinović.

Kaže da zna gdje je njihovo stanište i gdje imaju uslove koji im odgovaraju.

Tokom svake sezone, “sretne” se s brojnim riječnim zmijama, većinom bjelouškama, a nerijetko je ljudi pozovu u pomoć.

Mira Latinović: Zmije pronađu mene, a ne ja njih

“Jednom mi se desilo da su me zamolili iz jednog obližnjeg kafića da pokušavm pronaći zmiju koju su vidjeli da je ušla u ovaj objekat. Otišla sam i pronašla sam je iza frižidera i znijela je iz objekta. Čak me je malo i gricnula, ali nije to ništa, jer se tada zmija uplašila svega oko nje. Zmije jednostavno treba poštovati i njih i njihov prostor i pustiti ih da žive”, govori Mira.

Kaže, da zmije pronađu nju, a ne ona njih i posebno ih voli jer su nepredvidive životinje.

“Jednostavno, sve je u životu predvidivo, barem ono na šta možemo uticati. Tako je kod većine nas, ali zmije su nepredvidive, kod njih nikada ne znaš kako će i šta biti i to je ono što mi je posebno interesantno”, kaže ona.

Životinje nikome ne žele zlo

Sjeća se da je prošle godine “golim rukama” ulovila jednu koja je položila jaja i nakon toga je i dočekala njene mlade. U njenim rukama, zmije su spokojne, kao da zaista osjećaju da im je ona prijatelj.

Mira kaže, ne treba se plašiti zmija, već ljudi s lošim namjerama. Životinje nikome ne žele zlo, već samo žele da žive, kaže ona.

agroklub.ba