Najava iz centrale kompanije “Arselor Mital” u Luksemburgu da će proizvodnja u rudniku Omarska biti drastično smanjena, a skoro polovina radnika dobiti otkaz, ozbiljno je zabrinula samo one kojih se direktno tiče: rudare i željezničare.
Svi drugi su prijedorske rudare, očigledno, pustili niz vodu.
Istina, predsjednik Vlade RS Radovan Višković sastao se juče s liderima sindikata rudara i najavio novi sastanak na kojem će predstavnici Vlade, grada Prijedora i „Arselor Mitala” razgovarati “o obavezama koje proističu iz odluke o smanjenju broja zaposlenih”. U Vladi su obećali i “podršku radnicima, u skladu sa zakonom”.
Ali, sve je to na fonu ranije Viškovićeve izjave.
Naime, na vijest da će već 1. septembra 300 radnika u Omarskoj dobiti otkaz Višković je početkom mjeseca uzvratio „da je riječ o privatnoj firmi” i da je on siguran da će otpušteni rudari “lako naći nove poslove“.
Gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković je tada smjerno poručio da se nada “da viši nivoi vlasti neće ostati gluvi na vapaje radnika”.
Iz dvije sindikalne centrale u RS reakcije su bile još bleđe. Tačnije, nije ih ni bilo, ako se izuzme prilično uopštena poruka podrške iz Konfederacije sindikata RS, sročena tako da ni na šta ne obavezuje.
U Konfederaciji sindikata RS, čija je članica i sindikalna organizacija Rudnika Omarska, “zaboravili” su da su ranije najavili apelaciju Ustavnom sudu RS zbog nezakonitog skidanja Rudnika željezne rude “Ljubija” sa liste strateških preduzeća. A upravo igranka oko privatizacije RŽR Ljubija je razlog što “Arselor Mital” sada kalkuliše sa rudnikom u Omarskoj.
Iz “Mitala” su, podsjećamo, poručili da smanjenjem proizvodnje žele da produže efektivni vijek rudnika Omarska. Inače ga, zbog malih zaliha rude, moraju zatvoriti 2025. godine. Dakle, poruka je jasna: dajte nam stari rudnik u Ljubiji, ako nećete rudare na ulici.
Pošto se vlasti u RS nisu previše “trzale” na ovu (ne)prikrivenu poruku, rudari iz Omarske su ubrzo shvatili da su ostali na ledini i potražili saveznike, kako bi izvršili pritisak. Njihovi prirodni saveznici su radnici Željeznica RS, koji bi smanjenjem proizvodnje u Omarskoj bili teško pogođeni, jer prevoz rude donosi 30 odsto prihoda ŽRS.
S druge strane, iz “Mitala” su najavili da će manjak rude za svoju Željezaru u Zenici nadoknaditi uvozom, što znači da će najverovatnije prihode koji su do sada zarađivale Željeznice RS od sada ostvarivati Luka Ploče i Željeznice Federacije BiH.
Računica je jednostavna, kaže Zlatko Marin, jedan od lidera sindikata u ŽRS: manje prihoda – manje novca za plate željezničarima.
– Pitanje je, međutim, kako mi možemo uticati na to, jer Vlada RS očigledno guši sve koji pokušavaju da posluju mimo udjela ljudi iz vlasti – rekao je Marin, aludirajući na uporne pokušaje Vlade RS da prijedorske rudnike proda Izraeli Investment grupi, a ne “Arselor Mitalu”.
Glasovima DNS-a ta je namera prije dvije godine osujećena u Narodnoj skupštini RS, ali danas su se političke prilike bitno promijenile.
– Ne postoje nikakve ekonomske prepreke za prodaju “Ljubije” “Mitalu”. Riječ je jedino o politici. Da mi je neko prije par godina pričao da će moja i sudbina moje djece zavisti od dva-tri čovjeka iz politike, ne bih mu vjerovao – upozorio je Milanko Stojnić, potpredsjednik Sindikata metalske industrije RS.
Saša Kukolj, predsjednik Sindikalne organizacije radnika prijedorskog “Mitala”, upozorava da čak 90 posto prihoda koji radnici ostvaruju u toj kompaniji ostaje u Prijedoru i da će grad, ako rudari ostanu bez posla, potonuti.
– Samo plate radnika godišnje iznose 3,1 miliona maraka i taj se novac troši u Prijedoru. Neshvatljiva je nezainteresovanost loklane vlasti, koja nema nikakavu ideju kako bi se mogla nadoknaditi šteta koja bi nastala otpuštanjem 300 radnika – upozorava Kukolj.
Sindikalci su istakli i da, prema njihovim saznanjima, nijedan od oko 180 kooperanata prijedorskog “Arselor Mitala”, uključujući i Željeznice RS, ali i Elektroprivredu RS i Naftnu industriju RS, nije službeno obaviješten o namjerama skorog drastičnog smanjenja proizvodnje u Omarskoj. Sve je, za sada, ostalo na javnom saopštenju, što otvara sumnju da je u pitanju još jedan manevar.
Rudari strahuju da će, kako god se taj manevar završi, upravo oni izvući deblji kraj.
Kukolj: Otpušteni radnici će naći posao, ali u Njemačkoj
U rudniku Omarska za sada se interesi radnika i njihovih poslodavaca poklapaju, jer su prijedorski rudari zadovoljni platama i uslovima rada. Plate im se obračunavaju po cijeni rada od 175 KM, što je znatno više od granskim kolektivnim ugovorom zagarantovanih 125 KM mjesečno, ističe sindikalac Saša Kukolj.
Dodaje da su plate redovne i u prosjeku veće od 1.000 KM mjesečno, a i doprinose im poslodavac redovno uplaćuje.
– Logično je da se borimo da sačuvamo ovakva radna mjesta, kakvih je, priznaćete, malo u Srpskoj – kaže Kukolj.
Dodaje da radnici, što se tiče privatizacije RŽR “Ljubija” i političkih odnosa, ne navijaju ni za koga, nego se samo bore za sebe.
Prijedorski rudari su, ističe, mahom mladi radnici, pa se “Mital” većine njih može riješiti otpremninama od svega 1.500 do 2.000 KM.
– To bi, računamo, kompaniju koštalo svega oko dva miliona KM, ako zaista odluče da otpuste 300 ljudi. S druge strane, za nas bi takav rasplet značio neminovan odlazak iz RS. Posla za otpuštene rudare nema ni u Prijedoru ni u RS, ali ima u Njemačkoj – kaže Kukolj.
EuroBlic-srpskainfo.com