Sredina novembra je. Da nije žutog lišća i kalendara kome robujemo u savremenom dobu pomislili bismo da je proljeće i to kasno. Novembar zovu i studeni ali ovog puta bio je to vreli. Na granama su se pojavljivali pupoljci, negdje mlado lišće a našao se i po koji cvijet na livadi. Sve je bilo puno života kako onog pravog što ga priroda nosi tako i onog što ga ljudi donose. Na kutjevačkom glavnom trgu, Trgu graševine okupilo se mnoštvo planinara i ljubitelja vina kako bi prisustvovali najvećoj vinarsko-planinarskoj akciji u Hrvatskoj u organizaciji HPD “Vidim” iz Kutjeva. Vino je ovdje toliko popularno da i svoj trg ima. Prošle godine smo na ovom trgu i ovoj akciji bili prvi put a sad smo došli u dvostruko većem broju, 35.

Martinje je puno poznatiji pojam od njegovog značenja, tj. krštenja vina (zašto se baviti tehnikalijama kad je bolje uživati u konačnom produktu). 11. novembra 397. godine sahranjen je sv. Martin i na taj dan se, simbolike radi, mošt prevodi u mlado vino – vino se krsti.

Sreli smo mnoge srcu drage osobe iz svih krajeva bivše nam države. Nevjerovatno je kako planinarenje spaja a i vino, naravno. Doručak za sve učesnike je bio tu. Slavonija je to, nema da fali: čvarci, slanina, kobasica, švargla i za dezert kruh namazan sa masti a odozgo so i paprika. Al` se dobro jelo, baš. Našiao sam na bakicu koja je u korpi nosila domaće, neprskane jabuke i djelila prisutnima.

Ko može dobro jesti, može dobro i raditi, kaže poslovica a u našem slučaju je bilo može dobro hodati. Domaćini su se potrudili da nam osiguraju dvije staze za hodanje uz pratnju iskusnih vodiča. Bile su to crvena i plava staza. Crvenu je u trajanju od četiri časa vodio Džambo, predani i iskusni vodič koji voli svoj posao. Ovog dobrog čovjeka sam upoznao kod nas na Osječenici i Kozari gdje sam imao čast da mu budem vodič kao i njegovim a sada i mojim prijateljima. Crvena staza vodi od Trga graševine preko Križa, planinarske kuće “Mlaka”, Mitrovca, Mačevog brda i nazad opet na Trg graševine. Kod planinarske kuće “Mlaka” (552 m) srele su se obje grupe. Malo mjesto ali kao amfitetar primilo je sve planinare. Tu su se srele mnoge poznate oči glave a i sam sam sreo dosta poznatih, dragih ljudi a posebno drage prijatelje iz Požege koji me počastiše slavonskim kolačima i dobrom kapljicom. Ova glava voli slatko, čisto onako spominjem, bez razloga, ako ko nekad ne zna šta bi sa slatkim, onako…

Plava staza je nešto kraća i traje tri sata ali kako se neko našali, bude li se stajalo kraj svakog vinograda i podruma mogla bi potrajati i tri dana. Zaista, koju god stazu da ste izabrali ne biste pogriješili. Prolazilo se pored vinskih podruma gdje su srdačni vinari iznosili na degustaciju svoja vina, raznih sorti. Puno je stanica bilo i još više vina. Iskusni su probali po nekoliko gutljaja a između svakog čašicu razgovora koja nije dala da vino odnese noge jer noge su trebale da nas odnesu još malo po ovom slavonskom gorju. Zanimljivo je bilo prolaziti osunčanim proplancima koji su se nalazili između vinograda pa prolaziti i kroz vinograde na čijim se čokotima mogao naći po koji grozd izrazito slatkog grožđa. Sve je to imalo neku posebnu draž, nekakvo posebno planinarenje uz vino i mezu i nepregledne redove vinove loze koja je vodila planinare kroz ljepotu dana i ljepotu krajolika.

Kako su obe staze završile tamo gdje su i počele, na Trgu graševine, opet su se svi sreli zajedno kao i u jutro. Dakle opet ispočetka samo ovaj put bez hodanja ali uz jednako dobru zabavu koja je tu bila priređenja. Vinski biskupi i kumovi su krstili vino a sve je to pratila dobra pjesma i dobra igra.

Većina planinara nezaobilazno odlazi kod našeg druga i prijatelja planinara Vinka Krsnika u njegov dom i njegov vinski podrum. Vinko, dobar domaćin odmah iznosi mezu i vino. Tu se druženje opet nastavilo jer se čekala, od prošle godine, dobra zabava kod Vinka. Tu se popila još koja čaša vina za put, valja se. Vinku smo poklonili, u ime Planinarskog društva “Klekovača” Prijedor, vodički udžbenik sa kursa vodiča koji je održan u našem planinarskom domu. Vinko je iskusan planinar ali ovo mu je mali podsjetnik i uspomena na naša zajednička druženja.

Krenuli smo kući nazad sa bocama, kanisterima, cisternama vina ali što je još važnije lijepim utiscima iz Slavonije. Do sljedećeg Martinja, uzdravlje!

PD Klekovača Prijedor

Povezane vijesti

VOĆNE KAPI IZ VOĆNJAKA ILINKE MACURE POTEKLE IZ LJ... Iako nigdje ne radi "za platu", Prijedorčanki Ilinki Macura radni dan traje skoro 24 sata jer se bavi uzgojem voća oko kojeg uvijek ima posla, a kada ...
PRIJEDORČANI ČESTO KUPUJU NA SNIŽENJIMA – VIDEO... Sezonska sniženja su idealan način da se za nešto manje novca kupuju kvalitetni proizvodi. Svi oni koji su skloni povoljnijoj kupovini znaju da je ...
NOVO DRUŽENJE UZ KAPANJE: DOBRODOŠLI U GORNJU RAVS... Još jedno druženje, još jedno sijelo uz drevnu narodnu igru “kapanje”. Veliko grmečko druženje nakon Koprivne, Budimlić Japre i Donjeg Dubovika, sv...
SVETINJE ČIJA LJEPOTA OSTAVLJA BEZ DAHA: CRKVE BRV... Širom BiH, posebno u Republici Srpskoj u posljednje tri decenije, podignuti su prelijepi pravoslavni hramovi, ali se među svetinjama u ovoj bivšoj jug...
EMISIJA „ŽIVOT JE NA SELU“ SPOJILA DVIJE PORODICE:... Serijal emisija Radio-televizije Republike Srpske "Život je na selu", spojio je dvije porodice i pomogao im da ispletu nepoderivo tkanje kakvo samo lj...
GODINE NISU PROBLEM: U DESETOJ DECENIJI ŽIVOTA SLA... Slavko Pantić iz Usoraca kod Oštre Luke aktivan je vozač i u desetoj deceniji života. Omiljen je među mještanima, jer iako ima 93 godine, ovaj vitalni...
ODRŽANO 10. PODGRMEČKO KAPANJE U DONJEM DUBOVIKU: ... U Donjem Duboviku, opština Krupa na Uni, protekle noći je održano jubilarno, deseto podgrmečko kapanje, stara drevna igra koja se godinama njeguje u o...
PRIJEDOR: TRINAEST GODINA BOLI ZA 13. ZVJEZDICOM Ni 13 godina nakon smrti 13. banjalučke zvjezdice Slađane Kobas iz Prijedora njenom ocu Stojanu težina sa srca ne pada, a najbolnije će opet biti 9. f...