Novinarima je nedavno mještanka sela Rasavci kod Prijedora pisala:

“Mi mještani ovog sela imamo problem s psima lutalicama koji prave štetu, dave ovce i kokoši i napadaju oko kuće. Napadali su i moje ovce prije par dana, ali smo bili u blizini da ih otjeramo. Moj muž je lovac i obilazi lovište. Unazad od zime do sada psi su rastjerali srneću divljač. U azilu je jedan dio pasa vezan, ostali su pušteni, a azil nije ograđen. Stalno dolaze novi psi, a onda se razbježe po selu. Moramo reagovati nekako svi iz zajednice. Ljudi prijavljuju policiji štetu, vlasnica azila isplaćuje štete, ali nije to rješenje. Rješenje bi bilo da azil bude ograđen i da psi ne mogu da izlaze iz ograđenog prostora. Međutim, čuli smo da je vlasnica azila kćerka neke žene što radi u opštini i da joj niko ništa ne može”, rekla je mještanka čije je ime poznato redakciji.

Tragom ovoga najprije smo se obratili Policijskoj upravi Prijedor u čijem odgovoru je navedeno da u Rasavcima postoji privatni azil za pse, da „nije propisno obezbijeđen“ i da je u njemu „udomljeno nekoliko desetina pasa lutalica“.

Dalje, policija je navela da je početkom septembra ove godine obavila uviđaje i fotografisala dva slučaja davljenja stoke u blizini ovog azila gdje je mještanin G.R. (1962) ostao bez jedne ovce i prijavio štetu od 300 KM, a mještanin Z.L. (1955) bez ovce i janjeta i prijavio štetu od 400 KM.

“Rastrgli su ovcu, nisam smio ni prići. Ostala je samo glava. Vlasnica je jedan dan došla i rekao sam joj da je ovca vrijedila 300 KM. Rekla je da je to previše, a ja sam joj rekao da je u pitanju merino ovca i da ja od toga živim. Sutradan je došla i donijela novac. Iz ruke u ruku, što se kaže. Ne, nisam nigdje ništa potpisao niti sam dobio neku potvrdu o isplati štete”, svjedoči oštećeni G.R.

U policiji su takođe rekli da su i ranije imali slične situacije koje se dešavaju zbog toga što su psi u azilu bez nadzora (a oštećeni mještani su D.A., Z.S., D.Ć., J.M., G.G., J.Ć. i D.M.).

Tragom daljih nadležnosti, obratili smo se “Komunalnim uslugama” gdje nam je rečeno da oni upravljaju samo azilom za pse na Kurevu, dok smo u gradskoj upravi dobili kontradiktorne informacije. Najprije smo poslali ova pitanja:

1. Da li veterinarska inspekcija ima informacije o privatnom azilu za pse u Rasavcima i o problemima s kojima se mještani susreću (klanje ovaca i peradi)?
2. Ako ima, da li je i koje mjere preduzela u vezi s tim?

Nedugo nakon toga primili smo telefonski poziv sa broja 052 231 874. Ženska osoba koja se nije predstavila imenom i prezimenom nego je rekla da zove iz inspektorata odnosno u ime glavne građevinske inspektorke, gospođe Hajnal, upitala je da li se moj zahtjev odnosi na azil u Zecovima. Rekla sam da se odnosi na azil u Zecovima i da ja znam da je u Zecovima, ali da sam u zahtjevu koristila adresu Rasavci budući da je i policija u svom pisanom odgovoru koristila adresu Rasavci. Osoba je rekla da ću dobiti odgovore do naznačenog termina, a ja sam pitala da li ću dobiti i od veterinarske inspekcije informaciju, a ne samo od građevinske. Osoba je odgovorila da ću dobiti i od jedne i od druge jer su i jedna i druga izlazile na teren.

Odgovor gradskog veterinarskog inspektora prenosimo u cjelosti:

“1.Inspektor nema spoznaje o postojanju azila za pse u mjestu Rasavci. Nadležni organ Jedinice lokalne samouprave izdaje odobrenja za formiranje prihvatilišta za životinje, a po osnovu Uputstva o formiranju i uslovima koje moraju ispunjavati prihvatilišta za životinje (,,Sl. Gl. RS“ br., 23/10)
2.Inspektor vrši kontinuiran nadzor nad radom Higijeničarske službe koja posluje u sklopu preduzeća ,,Komunalne usluge“ ad, Prijedor, te im izricanjem upravnih mjera, nalaže hvatanje i zbrinjavanje napuštenih životinja na lokalitetima na kojim se utvrdi da je povećana koncentracija istih (prijave građana, službene zabilješke PU Prijedor i sl.).”

I odgovor građevinske inspekcije suprotan je nalazima policije i svjedočenjima oštećenih mještana.

“Obavještavam Vas da je Ina Ritan pribavila Građevinsku dozvolu za izgradnju objekta- prihvatilište za pse u Zecovima 9.11.2017.god., koja je pravosnažna i izvršna, ali, poslije telefonskog razgovora s mojom kolegicom koji ste spomenuli u Vašem email-u upućenom Naidi Stegić, šefu odsjeka za inspekcijske poslove, 20.09.2018. god. Izvršila sam provjeru na licu mjesta i utvrdila da radovi po Građevinskoj dozvoli nisu započeti, a u razgovoru sa mještanima sam saznala da prihvatilište za pse ne postoji u Zecovima.”

I jednoj i drugoj inspekciji poslali smo navode iz policije i od oštećenih, ali i obeštećenih mještana. Priliku da koriguju svoje odgovore inspekcije nisu iskoristile.

Vlasnici azila poslali smo pitanja na koja nismo dobili odgovore:

1. Da li planirate propisno obezbijediti azil i, ako da, kada?
2. Da li azilom rukovodite uz pomoć organizacije DogsTrust?
3. Koliko pasa trenutno imate u azilu i koliko od njih je vezano?

Veterinare smo pitali zašto psi napadaju stoku i perad: “Samo glad, to je najčešći razlog. Agresivnost nije razlog jer je psi ne ispoljavaju ka ovcama u takvoj mjeri ili to čine jako rijetko. Takva su naša iskustva sa terena. Perad je nešto drugo, to psi napadaju i dave često i iz zabave”, kažu.

Ako su psi u privatnom azilu u Rasavcima gladni (a i ako su vezani), onda ima i sličnosti sa onim ozloglašenim mjestom na Kurevu.

Katarina Panić – www.prijedordanas.com