Na suđenju za zločine počinjene u Prijedoru, svjedok Državnog tužilaštva je kazao da su Trivo Vukić i Zdravko i Milorad Panić odveli grupu ljudi iz Miske Glave.

Branko Vukić je rekao da je jedne prilike u Misku Glavu dovedeno preko 100 ljudi, koji su smješteni u salu u Mjesnoj zajednici, gdje su ispitivani. Svjedok je pojasnio da su neki kasnije i tučeni.

Civile su, dodao je svjedok, vani izvodili Trivo Vukić, Zdravko Panić i izvjesni Milorad Panić, te su ih vezali žicom, nakon čega su neke od njih odveli prema Donjim Agićima.

“Tek nakon mjesec dana smo čuli – tuklo ih je, ubijalo”, izjavio je svjedok Vukić, dodavši kako ima saznanja da ti civili nisu preživjeli.

Svjedok je kazao i da se pred Domom u Miskoj Glavi čula pucnjava, te da je čuo kako je jedan civil poginuo. Ostali civili, prema njegovim saznanjima, autobusima su odvezeni u Ljubiju.

Za naređivanje ubistava na lokalitetu Rudnika “Ljubija” kod Prijedora optuženi su Slobodan Taranjac, Milodrag Glušac, Ranko Babić i Ranko Došenović. Na teret Babiću, Došenoviću i Marinku Praštalu se stavlja sprovođenje civila na fudbalski stadion “Ljubija”, gdje su zlostavljani i mučeni, a neki ubijeni.

Tužilaštvo BiH tereti Taranjca, Glušca, Babića, Došenovića i Radeta Zekanovića da su naredili ili bili saglasni sa zatvaranjem civila u nehumanim uslovima u Domu “Miska Glava”, gdje su mučeni, udarani i podvrgavani torturama. S njima su optuženi i Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, kojima se na teret stavlja da su 27. jula iz Doma “Miska Glava” izveli 11 osoba i ubili ih na Hozića kamenu, te njihova tijela zakopali. Taranjac, Glušac, Babić i Došenović su optuženi da su prikrili taj zločin.

Taranjac je optužen kao bivši predsjednik Kriznog štaba Ljubija i čelnik civilne vlasti, Glušac u svojstvu nekadašnjeg zamjenika komandanta Šestog ljubijskog bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Babić kao operativac, Došenović kao pomoćnik komandanta za bezbjednost, a ostali kao pripadnici “Miskoglavske čete” te vojne i civilne policije.

Drugi svjedok Slobodan Praštalo se prisjetio kako je u julu 1992. godine do njegove kuće došlo nekoliko nenaoružanih osoba, kojima je rekao da dignu ruke u vis, što su one i učinile. Praštalo je dodao da mu je kazano da u šumi ima još oko 100 civila.

On je istakao kako su nakon izvjesnog vremena bošnjački civili počeli izlaziti iz šume, te da je bilo rečeno da se sprovedu prvo do jedne kuće, a zatim dalje u dolinu. Dok su se kretali prema kući, kazao je Praštalo, čuo se pucanj, a kasnije je on saznao da je jedan civil pokušao bježati i da je pogođen.

Svjedok je naglasio da su u dolini čekali prijevoz, kako bi se civli prebacili u Dom u Miskoj Glavi. Objasnio je da je došao kombi kojim je upravljao izvjesni Sretko Janjuš, te kako misli da je s njim bio i Rade Zekanović.

Narednog dana Praštalo je, kako je rekao, otišao do Doma, gdje je zatekao, između ostalih, i svog daljeg rođaka Marinka Praštala, za kojeg je kazao da misli da nije bio naoružan.

Istakao je da su grupu od oko deset civila prema školi odveli “Trivo Vukić, Zdravko Vukić ili Panić i osoba po nadimku Bajica”.

“Civili nisu vraćeni dok sam ja bio”, rekao je Praštalo, dodavši da su ostali Bošnjaci iz Doma autobusima odvezeni za Ljubiju. Pojasnio je da se pričalo da su odvedeni na stadion u Ljubiji, a odatle na lokalitet Kipe.

Suđenje će se nastaviti 25. juna.

BIRN