Upoznali su se prije 20 godina u Lucernu u Švicarskoj. Bila je to „ljubav na prvi pogled“ između prelijepe Crnogorke Borke, rodom iz Nikšića, i Kadira Džonlagića, zgodnog Prijedorčanina, porijeklom iz Džonlagića, zaseoka Kamičana kod Prijedora.
I mada su druge oko njih više zanimala njihova imena i razlike u porijeklu te činjenica da im je oboma to bio drugi brak, nisu se obazirali na to. Nije im bilo bitno ni to što „nisu imali ni u lijevoj, ni u desnoj“.
Velika investicija
– Kad sam ga vidjela, rekla sam sebi: „On je taj i nema dalje!“ Nije mi smetalo što smo bukvalno bili na granici bijede, radili po 24 sata dnevno po firmama, vikendima, dodatne poslove kako bismo obezbijedili egzistenciju djeci i sebi. Tih godina počeli smo da se bavimo i transportom. Krenuli od jednog kamiona. Naša ljubav i sloga bili su podsticaj za sve što smo dalje u životu napravili. Ljubav je jednostavno „vukla“ sreću, jer nam nikad nije bilo teško kad nismo imali – priča nam Borka.
Dodaje da su zajedno „čuvajući i njegujući ogromnu ljubav preskočili bezbroj prepreka jer, kad je ljubav jaka, onda se sve može!“ Njeni Nikšićani danas ne kriju oduševljenje zbog njihovog prijedorskog zeta.
– Strašno su zadovoljni. Pokupio je sve pozitivne komentare, vrijedan je, inteligentan, pametan – kaže s ponosom Borka koja je, također, u porodici Džonlagić pokupila sve pluseve.
– Snaha je uvijek pored brata. Presretna sam zbog njih, jedni su, ali zaista vrijedni – kaže Kadirova sestra Sajma, koja je prije dva mjeseca iz Amerike, gdje inače živi, stigla u Džonlagiće.
A Kadir i Borka iz Švicarske dođu često, ponekad i samo na dan ili dva, da nešto urade i vide kako napreduje njihov projekt – izgradnja etno-sela, investicije koja će na kraju premašiti vrijednost od dva miliona maraka. Kadir priča da je etno-selo u koje su do sada uložili više od 600.000 maraka nastalo „igrom slučaja“. On je htio da nešto grade u Crnoj Gori, odakle je njegova supruga. No, jedan dan proveden na Džonlagića zemlji promijenio je prve planove.
– Sve je zaista bilo spontano. Bili smo ovdje, bavili se nekim poljoprivrednim poslovima i sjeli da se malo odmorimo, a pred nama prelijep pogled na Kozaru… Tu smo odmah i zamislili jedan sportsko-rekreativni, turistički centar. I dali se na posao – kaže Kadir.
Posao za 25 ljudi
Cilj im je u centru napraviti stotinjak ležajeva, brojne sportske sadržaje, mjesto koje će turisti pamtiti. Već ih je posjetila jedna grupa turista iz Dubrovnika i ostala oduševljena.
– Nama ne treba finansijska, već samo moralna podrška, jer će ulaganja u oazu do decembra iznositi milion maraka, naših sredstava. Ovdje planiramo da zaposlimo i 25 ljudi. Ne očekujemo od ovog što radimo neki ogroman kapital, važno nam je da možemo finansirati ljude koji ovdje budu radili i da to što izgradimo zaista i „živi“. Uvjeren sam da nam to neće biti problem. Moja supruga i ja znamo šta je posao, a u Švicarskoj uspješno vodimo transportnu firmu koja zapošljava 32 radnika – ističe Džonlagić.
Planiraju da, između ostalog, i vozić sedam puta dnevno saobraća na relaciji Džonlagići – Kozarac te još jedan koji bi dva puta dnevno vozio prema Mrakovici i vraćao se nazad u Džonlagiće, gdje se već u kućicama, mostovima, jezeru prepunom šarana jasno vide konture porodičnog projekta.
Vraćaju se 2016.
Osim restorana i domaće trpeze, bit će i sportskih terena, u ponudi će biti i hipodrom sa školom jahanja, a planiraju da sve zaživi u punom kapacitetu 2016. godine, kada će njihova kćerka Alma završiti školu i preuzeti vođenje u Švicarskoj, a roditelji Džonlagići se vratiti u Kadirovo rodno mjesto.
Dnevni avaz